Stizanje u Dolinu Tuva i Prva Objava
Musa, a.s., je ostao dosljedan dogovoru koji je načinio sa starcem; godinama je ostao u Medjenu. Kada su se napunile dogovorene godine, prestao je i sporazum, koji je Musaa vezivao. Ispunjenjem roka, Musa, a.s., i njegova porodica su napustili Medjen. Dok je tako išao sa svojom porodicom, Musa, a.s., je na strani brda Tur, pored koga su prolazili, ugledao vatru. Pomislio ja kako bi mogao donijeti jednu zapaljenu glavlju, da se ogriju ili da donese kakvu vijest od onih pored vatre:
I kad Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa čeljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. “Pričekajte!” – reče čeljadi svojoj – ” vidio sam vatru, možda ću vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete.” (Al-Qasas, 29)
Kada Musa reče čeljadi svojoj: “Vidio sam vatru, donijet ću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali.” (An-Naml, 7)
Kada je vatru ugledao pa čeljadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, možda ću vam nekakvu glavnju donijeti ili ću pored vatre naći nekoga ko će mi put pokazati.” (Ta-ha, 10)
Ovaj slučaj iz kazivanja o Musau, a.s., ukazuje nam na još jedno Musaovo uzorno ponašanje. Musa, a.s., je bio čovjek koji je pažljivo promatrao događanja oko sebe, koji je bio u stanju izvući zaključak iz događaja sa kojima se susretne. A razlog tome je njegova svjesnost da su zbivanja oko njega stvorena od strane Allaha, dž. š., prema određenoj sudbini. Zato što je znao da je sve što vidi stvoreno Allahovom mudrošću, Musa, a.s., je svim događajima i stvarima pristupao logikom ukazane mu blagodati. To što je ugledao vatru na brdu, što je tako analizirao taj slučaj i što je otišao kod vatre primjer je pažljivog ponašanja vjernika. i to što je, idući vatri, Musa, a.s., išao sam, i što sa sobom, zbog njihove sigurnosti, nije poveo i porodicu, također je još jedan primjer razuma kojim ga je Allah, dž. š., obdario.
Allahov Razgovor Sa Musaom, a.s.
Kada je stigao do vatre na brdu Turu, Musa, a.s., suočio se sa jednom velikom činjenicom: Allah, dž. š., mu se obratio iz jednog drveta i učinio mu otkrovenje. Ovo prvo Allahovo otkrovenje Musau, a.s., na slijedeći način se ističe u Kur'anu:
A kad dođe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: “O, Musa, Ja sam – Allah, Gospodar svjetova! (Al-Qasas, 30)
A kad do nje dođe, neko ga zovnu: “O, Musa,
Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva.
Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj!
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i namaz obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio! (Ta-ha, 11-14)
Ovo je prva objava koju je primio Musa, a.s., i on je, od sada, Allahov poslanik. Allah, dž. š., mu je saopćio da ga je izabrao kao poslanika. Obratio mu se iz drveta i ukazao mu počast najčasnijom titulom koju čovjek može postići na dunjaluku.
U ovom slučaju koji se desio na brdu Turu postoji jedna veoma bitna tačka na koju treba obratiti pažnju: razgovor Allaha, dž. š., sa Musaom… Allah, dž. š., se Musau, a.s., oglasio iz drveta. Bio je toliko blizu Musau da je pričao sa njim. Zapravo, Allah, dž. š., je svakome toliko blizu da može pričati sa njim. Ilustracije radi, i u trenutku dok ovo čitate, Allah, dž. š., je Onaj koji vam je najbliži. Toliko blizu da može pričati sa vama, čuti vaš glas i učiniti da vi čujete Njegov glas. Allah, dž. š., nam je toliko blizu da čuje svaki naš razgovor. Štaviše, On nas čuje i kada šapućemo. O ovoj činjenici nas Allah, dž. š., obavještava u Kur'anu, ajetom ”…Mi smo čovjeku bliži od vratne žile kucavice” (Qaf, 16). Nakon što se predstavio Musau, a.s., i saopćio mu da je On njegov Gospodar, Allah, dž. š., ga je upitao za njegov štap:
A šta ti je to u desnoj ruci, o, Musa?” “Ovo je moj štap” – odgovori on – “kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.” (Ta-ha, 17-18)
Nesumnjivo, Allah, dž. š., je znao da se u Musaovoj ruci nalazi štap. Ali, da bi ga odgojio i pokazao mu Svoju moć, od Musaa, a.s., je zatražio da ga baci:
Baci štap svoj!” i kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače… (Al-Qasas, 31)
Baci svoj štap!” Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se… (An-Naml, 10)
Kada je ugledao da se njegov štap, koji je stalno koristio, pretvorio u zmiju, Musaa je, kao što se saopćava u navedenim ajetima, obuzeo strah. Međutim, ovim događajem Allah, dž. š., je odgojio Musaa, podučio ga pokornosti i da se ne treba ničega bojati, osim jedino Allaha, dž. š.:
… “O, Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati!” (An-Naml, 10)
“Uzmi je i ne boj se”- reče On – “Mi ćemo je vratiti u ono što je bila prije. (Ta-ha, 21)
U skladu sa naredbom, Musa, a.s., je svoj štap uzeo natrag. Upravo, taj štap će on kasnije, kao mudžizu, koristiti protiv Faraona. Allah, dž. š., je nakon toga Musau ukazao još jednu mudžizu:
Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavit će se bijela… (Al-Qasas, 32)
Što se tiče Musaove druge mudžize, ona je, kao što se navodi u prethodnom ajetu, izražena u izbjeljivanju njegove ruke. Zbog ovih neobičnih događaja realiziranih jedan za drugim, Musa, a. s, je osjetio uzbuđenost i strah. Međutim, Allah, dž. š., mu je naredio da se pribere i da sa tim mudžizama pojavi pred Faraonom:
…I priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga Faraonu i glavešinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalašeni.” (Al-Qasas, 32)
