“O tebi znamo da ne voliš braniti sebe i da izbjegavaš ulaziti u ratove uzvraćanja na kritike, međutim to nije uvijek ispravno. Postoje stvari koje nisu najjasnije nekim ljudima i koje su od tebe pogrešno razumijeli, i njihovim pojašnjavanjem ove nejasnoće će biti otklonjene. Takođe, odgovori na neke kritike će pomoći u bržem gašenju smutnje itd”.
Smatram da čovjek ima pravo da se brani, međutim to u osnovi nije obaveza. Samoodbrana i pretjerivanje u tome okupiraju svijest i skreću napore od odbrane interesa Islama i muslimana.To nipošto neće ugasiti vatre smutnje, šta više one će biti povečane. Jer to će dati nove materijale za primjedbe i za traženje mogućih pogrešaka. Takođe u tome će biti potvrda da postoje dvije sukobljene strane. Ipak je bolje da problem ostane u okvirima u kojim postoji jedna strana koja napada i druga koja se brani tako što ne obraća pažnju na prve, baveći se onim što je važnije. I na kraju, ispravno je samo ono što je istina.
Dragi ummete, postoji preko četiri milijarde ljudi koji su svoga Gospodara pogrešno razumjeli, ili ne vjeruju u Njega ili su čak negirali Njegovo postojanje. Zašto se mi ne bi – u okviru svojih mogućnosti – pozabavili pojašnjavanjem ovoga problema?
Dragi ummete, postoji preko milijardu muslimana. Među njima su proširene zablude, novotarije, obožavanje kabura, upućivanje dova ljudima, rasprostranjen je nemoral i uzimanje kamate. Muslimani bivaju izloženi najokrutnijim vidovima mučenja, kažnjavanja, ubijanja, silovanjima; i islamski narodi žive u stanju koje se može opisati “stanjem samrti”.
Ovo nije ismijavanje s odabranim ummetom, jer ovaj ummet je u našim srcima i našim dušama, i mi smo od onih koji ga i dalje smatraju islamskim iako se čine grijesi. Čak i za one koji su pali u širk preferiramo da nađemo “uzr” (opravdanje) time što smatramo da su neznalice i da su i dalje u osnovi muslimani. A Allahova milost obuhvata sve i mi Ga molimo da nam je ne uskrati zbog naših grijeha, niti da je uskrati ikome od muslimana. Od onih s kojima se sporimo mi bi trebali uzeti mnoge koristi.
Korist je da obratimo pažnju na sve greške koje počinimo, jer u hadisu stoji:
“Svi ljudi griješe, a najbolji među griješnicima su oni koji se kaju”(Tirmizi, 2499 i Ibn Madže, 4251)
Ako je od onih koji nas vole reči ćemo: “Allah se smilovao čovjeku koji nam ukaže na naše mahane.”
A ako je od onih koji nas mrze, reči ćemo:
“Moji neprijatelji – njima pripadaju zasluge i zahvalnost.I neka Milostivi od mene ne udalji moje neprijatelje,oni su tražili moje greške, pa sam ih se klonio.
Bili su moji suparnici, pa sam dostigao visine”.
Neki ljudi namjerno, iz obijesti i oholosti griješe.Ovo je osobina slabih ličnosti i onih koji nemaju samopouzdanje.Drugi su opet ravnodušni prema Istini, povlače se i ustuknjuju pred njom govoreći ono što je pogrešno s namjerom da sebe zaštite ili da se spase od jezika ovoga ili onoga. Ovo je takođe osobina slabih ličnosti, nedostatak samopouzdanja i nedostatak emaneta.Jedna od koristi je i navikavanje na kritiku. Čak na psovke, vrijeđanje, sumnjičenja. niko ne može biti posteđen. Onaj ko je navikao da samo sluša pohvale može teško podnijeti da čuje kritiku ili primjedbu. Makar bila od voljene osobe, upućena na najljepši način. Makar bila čista istina.Možda slušanje samih pohvala može biti razlogom da čovjek postane oduševljen samim sobom i da zaluta; a Allah najbolje poznaje svoje robove.
Preporučujem svojoj braći i sestrama, mladima, u arapskom svijetu i van njega da ne brane ništa sem svoje vjere i da predmet njihova zanimanja bude samo istina. Čak i ako čuju nekoga da govori, omalovažava ili optužuje; pa čak i ako vide da svijet pristaje za onim što takvi govore ili da ih slijede, da počinju vrijeđati neke ljude i umanjivati njihovu vrijednost – to je sitnica. Pitanja ljudi i pojedinaca ne smiju biti mejdan za konfrontacije i obračune. Kloniti se toga i ne uzimati učešće u njemu je preče.
Takođe preporučujem ozbiljne i djelotvorne aktivnosti: učenje, podučavanje, dawu, suradnju među onima koji rade na islamskom polju, nastojanje za odgojem i popravljanjem situacije, iskazivanje istinske sveobuhvatne pripadnosti ummetu svom dubinom, pozitivno učestvovanje na svim poljima – mediji, ekonomija, socijalni rad, unapređivanje i razvoj talenata ovoga ummeta i njegovih potencijala i podsticanje na kreativnost.Ovi sofizmi i sitna pitanja ne razvijaju nam razum niti izgrađuju našu kulturu; oni ne formiraju znanje, ne oblikuju stukturu naše građevine, ne čuvaju našu međusobnu ljubav, ne popravljaju pogreške, niti ispravljaju ono što je krivo.Kada bi čovjek sebe zaposlio samo time da vrijeđa Faraona, Karuna, Hamana, Ebu Džehla, Ebu Leheba i druge velikane nevjerstva i širka – trošeći svoje vrijeme u njihovu kuđenju i proklinjanju – takav čovjek bi bio pokuđen, jer je zapostavio pokornost i svoje obaveze i spominjanje Allaha zamijenivši ih spominjanjem i gibećenjem ovih ljudi.Neki musliman može umrijeti da i ne čuje za ova imena, a da opet postigne visoke stepene. Prenosi Al-Mugire ibn Suabe da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ne psujte mrtve pa da time uznemiravate žive”(Tirmizi, 1982 i Ahmed, 18210)
– u predaji stoji: “Oni su otišli ka onome što su učinili”)
Buharija (1393) prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je ovaj hadis u vezi Ebu Džehla, faraona ovoga ummeta.
Ko je opsjednut traženjem i sabiranjem tuđih grešaka, njegova duša je zasigurno bolesna, jer vatra, ukoliko ne nađe šta će progutati, ona guta samu sebe.
Čovjek koji druge sažima u nekoliko počinjenih grešaka samom sebi čini nepravdu. Ljudska duša je toliko duboka, prostrana i raznovrsna da u svakom čovjeku ima vidova dobra koji kada bi bili afirmirani i izvučeni, u tome bi bilo veliko dobro.Stoga je na onima koji rade na širenju dobra da afirmišu pozitivnosti prisutne u dubinama ljudskih duša. Ovo se postiže umjerenom i iskrenom pohvalom, baš kao što nalazimo u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalama pojedinih plemena, ljudi i oblasti. Ovo se postiže i čuvanjem ugleda ljudi i njihovih položaja i tako što neće biti izlagani ruglu.A oni što to zanemaruju,pronađimo im lijek,zanemarimo mi njihove otrovne strijelice.
Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ko uđe u kuću Ebu Sufjana, bit će siguran!”(Muslim, 1780)
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Oholost je negiranje istine i preziranje ljudi.”(Muslim, 91)
Postiže se i prihvatanjem istine i poniznošću prema njoj, makar dolazila otuda odakle se ne nadamo. Kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“Rekao ti je istinu; on je šejtan”(Buharija, 3275)
Ovo se postiže i radošću uspijehom koji drugi ostvare. Tako da ne osjećamo da je njihov uspijeh na naš račun, jer prostor je dovoljno veliki za sve, prilike su mnogobrojne. Otvoreni neprijatelji Islama su uspjeli u mnogim stvarima, na račun naseg ummeta i naše vjere, a to nas ne uznemirava, ili u najmanju ruku, to se ne odražava na crtama našeg lica niti na našem jeziku, iako je to preće, jer se nalazimo pred apsolutnom neistinom. Dok je ono što primijećujemo kod naše braće muslimana u najmanju ruku neistina koja je isprepletena sa istinom.
Smatram da je islamska mladež u potrebi za ispravljanjem načina gledanja i razmišljanja; jer pogrešni načini razmišljanja i gledanja na stvari proizvode pogrešne rezultate. Ovo je važnije od traganja za pojedinačnim pitanjima gibeta i njihovim korigovanjem. Ako je neka fabrika krivo napravljena i ako su njeni kalupi neprecizni i nepravilno postavljeni, nužno je da i proizvod bude iskrivljen i nepravilan. Popravljanje fabrike i ispravljanje njenih kalupa je mnogo važnije. Dok je kontrolisanje proizvoda, jednog po jednog, kako bi bili ispravljeni jako naporan posao i ne daje puno rezultata.
Neću propustiti da spomenem ono što govore neka braća: “Da li ovo znači dokidanje kodeksa odbrane časti muslimana?”
Nipošto!!!Onim o čemu sam govorio nipošto ne ciljam na ovo. Ono o čemu sam govorio je (pokuđenost) ulaženja u sukobe, eskalacija konfrontacija, gubljenje vremena i slabost pred neprijateljem (kao posljedica toga).
Moj izbor je ustezanje od ovih stvari i činjenje onoga što je korisnije. A nipošto nije zabranjeno da vjernik brani čast svoga brata.
Ovdje sam se ograničio na ono što smatram da je srž problema, zaobilazeći govor o detaljima. Vjerovatno je moja isprika u tome što smatram da je ovo skromni doprinos u popravljanju fabrike i ispravljanju njenih kalupa.
A, Allah najbolje zna!
Selman El-Awde
