Starim, za moju majku sam još uvek mali. Sjedim, a kod nje sam još dijete. Jedino je ona zbog mene prolijevala suze, mlijeko i krv. Svi su me zaboravili, a ne i moja majka. Svi su me napustili, osim moje majke. Svijet se za mene promijenio, ali ne i majka. Allaha ti, majko, koliko si puta brisala suze sa obraza kada sam išao na put? Koliko si neprespavanih noći imala kada sam bio odsutan? Koliko si noći uz mene provela kada sam bio bolestan…?
Majko…
Kada bih dolazio s puta, čekala si me na vratima suznih očiju od radosti, a kada bih odlazio, pratila si me sa tugom u srcu.
Majko…
Nosila si me pod svojim rebrima u bolu i patnji. Rodila si me sa jaucima i uzdisajima. Zagrlila si me i dočekala poljupcima i osmjesima.
Majko…
Nikada nisi zaplakala dok meni san nije pao na oči. Nisi pošla da se odmaraš dok ja ne bih postao sretan. Kada bih se osmjehnuo, i ti bi se nasmijala iako nisi znala razlog. A kada bi došao tmuran, ti bi zaplakala iako ne znaš zašto. Oprostila bi mi prije nego pogriješim i zaboravila prije nego se pokajem. Opravdala bi me prije nego što se ispričam.
Majko…
Ko bi me pohvalio, povjerovala bi mu i da me je proglasio vladarom ljudi i mjesecom punim. A ko bi me kudio, ne bi mu vjerovala ni da dovede najpoverljivije svjedoke. Samo si ti uvjek bila zauzeta brigom o meni.
Majko…
Ja sam najvažnija stvar za tebe; najlepša priča; slatka želja; činiš mi dobro i misliš da to nije dovoljno; topiš se od čežnje za mnom…
Majko…
Kada bi suzama zahvalnosti mogao oprati tvoja stopala i ponijeti, od stida, tvoju obuću.
Majko…
Volio bih kada bi mogao preuzeti tvoju smrt i svaku nevolju koja te zadesi. Žrtvujem se za tebe, znala to ili ne, volim te beskrajno, jer ti si moja majka i kada te moje ruke grle, i kada te moje ruke spuste u kabur i kada se susretnemo na Sudnjem danu .
Gospodaru, oprosti mojim roditeljima, smiluj im se kao što su oni meni, kada sam bio dijete, njegovali…
Dragi babo, draga majko
Blago onom roditelja ko ima
Ko ne mora zaplakati za njima
Roditelj se zaboravit ne smije
Čemu plakat poslije smrti kasnije
Dok su živi slabo ih se sjećamo
A kad umru suze gorke lijemo
U teškoći prijatelji nestaju
Otac majka sve do smrti istraju
Prijatelja imaš pa ga izgubiš
Iz svijeta ti ga opet namiriš
Al kad majke ili oca nestane
Nikad žalost u srcu da prestane
Ko roditelj niko ne zna voljeti
Il ko oni hair ti poželiti
Kad su djeca na postelji bolesna
Tad su srca roditeljska žalosna
Ove brige majka teško podnosi
Bol i tuga njeno srce raznosi
Niko ne zna kao majka zaplakat
Ni blagoslov kao otac ne zna dat
I kad spava majka voli i brine
Brižna legne, brižna opet ustane
Svak se može na tebe naljutiti
I u srdžbi može svako zamrziti
Al’ roditelj mrzit ne umije
Otac, majka opraštaju najprije
Srce majke ne umije mrziti
Jer ko ona niko ne zna voljeti
Kad te ruže dobri otac i mati
Iza toga oni pođu žaliti
Majka može brzo da se naljuti
Ali je lahko takva srdžba napusti
Majka često suzama opominje
Uzdasima njezin savjet počinje
Kud god ide sve o djeci govori
Boga moli, blagoslov im sve zbori
Majke često i nafile klanjaju
I Allahu sve dove upućuju
Da se Allah dobroj djeci smiluje
I od svake nesreće ih zaklone