Različite & Teme

Zbirka tekstova poslanika Muhammeda, a.s.

Zbirka tekstova vezanih za temu "Muhammeda, a.s."

Allahov Poslanik, Muhammed, a.s.

U svijetu u kojem se sve iščašilo i okrenulo naglavačke, gdje Istinu prekriva fikcija, pun mjesec dolazi do izražaja. Uprkos mutnim i tamnim oblacima što prijete da nam sakriju Istinu, pun mjesec se ne da pomutiti. Muhammed, a.s. ostaje da svijetli i obasjava živote onih koji ga prepoznaju po moralu i etici koje mu je sam Bog.dž.š. podario.

Za svojih 63 godine života, Muhammed, a.s. je doživio više neugodnih, nego ugodnih trenutaka. Bio je jetim, bio je udovac, bio je izbjegavan, bio je trovan, bio je kamenovan – bio je na kraju pobjednik. Svakog bi saslušao sve dok ne bi sam zašutio. Oči su mu spavale, ali srce mu je budno bilo. Bespomoćne je štitio, izbjeglice udomljavao, gladne hranio, tajne čuvao i neznane poučavao. Bio je smiren kada su drugi u panici bili. Bio je ispunjen ljubavlju kada su drugi mrzili, ljubazan pred neodgojenim.U svemu je tražio ravnotežu. U namazu je nalazio zadovoljstvo i utjehu.

Glas mu je podrhtavao pred Bogom iz strahopoštovanja. Kada bi druge u namazu predvodio, kratke bi sure učio. Ako bi dječiji plač začuo, namaz bi skraćivao kako bi im olakšao. Unučad bi mu za vrijeme sedžde po leđima jahala i on se ne bi pomjerio dok se ona ne bi zadovoljila u tom položaju. Učio je različitim kiraetima Kur’an kako bi udovoljio zahtjevima i očekivanjima dijalekata svojih drugova iz različitih plemena. Klanjao je i iza ponoći. Nekada više nekada manje. Kada bi učio ajete o Allahovoj milosti, zastao bi i molio za nju. Kada bi učio ajete o Njegovoj srdžbi i kaznama, zastao bi i molio spas od njih. Usta su mu uvijek mirisna bila. Zubi bijeli i blistavi.

Svojim mubarek dodirom je slijepim vid vraćao, siromašnim hranu povećavao, rane zamlađivao. Govorio je nježno i tiho, osim kada bi hutbu kazivao. Glas mu je bio melodičan i privlačan. Govorio je samo iz potrebe. Nije se upuštao u govore “rekla-kazala”. Uvijek je samo istinu govorio. Volio je slušati. Uživao je u slušanju pitanja koja bi mu se postavljala da bi se razumjela vjerska učenja. Bio je skroman i suptilan. Smijao se je često, vrlo rijetko posve glasno. Kada bi bio neraspoložen, to bi se vidjelo na njegovu licu. Nikad ne bi podigao ruku protiv bilo kojeg živog bića, osim onda kada je to bilo po nalogu objave. Bio je hrabar i odvažan i u najtežim trenucima. Uvijek se solidarisao sa svojim sljedbenicima. Jeo je kad bi i oni jeli, spavao kada bi i oni spavali. Nikada se ne bi najeo, akamoli prejeo. A izbjegavao je jesti sam. Davao je prednost mlijeku, hurmama i medu. Oblačio se kao i njegovi drugovi. Nipočemu se nije razlikovao od svojih drugova.

Bio je čovjek kakvog historija nije zapamtila.

Uvijek je brinuo za okolinu. Nije volio rasipništvo. Čuvao je okolinu, bilje, a i životinje je štitio i drugima to preporučivao. Kada bi mu kamila plakala, on bi je pomilovao i blagim glasom joj govorio. Kada je panj zajecao, hutbu je prekinuo, zagrlio ga i kazivao mu utješne riječi. Volio nas je Muhammed a.s. više nego naši roditelji. Mislio je i na one koji će doći poslije njega. Bio je vizionar. Svi su poslanici molili Allaha dž.s. za neke potrebe svojih sljedbenika, dok je naš Poslanik a.s. svoju dovu ostavio za Sudnji dan kada će se moliti za svoj ummet – za mene i za tebe. Niko ne bi smio reći da uistinu voli Poslanika a.s. sve dok mu on ne postane draži od njegovih roditelja, supružnika, djece i njega samoga. Poznavati ga, znači voljeti ga.

Njegova ga je supruga Aiša r.a. opisala kao “Kur’an koji hoda zemljom.” A Kur’an je za njeg rekao da je “rahmetun lil Alemiin” – milost svjetovima. Bio je pobožan, ali istodobno je razumijevao da svi ljudi nisu u stanju proširiti granice spoznaja i pobožnosti. Koliko je bio tolerantan i popustljiv pred neznalicama, govori slučaj kada je jedan beduin mokrio u džamiji. Poslanik je insistirao da mu se dopusti da završi, zatim je oprao uneređeno mjesto, a potom beduina poučio da se u džamiji ne rade takve i slične stvari.

Dom mu se je sastojao od soba od blata, u koje su jedva mogle stati dvije osobe. Spavao je na tvrdom šiltetu tako da su mu ostajali ožiljci na tijelu od nažuljanosti. Poslušao bi savjete svojih supruga i drugova i nije tvrdio da zna više od njih u pitanjima koja su se ticala ovoga svijeta. Bio je primjer kako se živi ne samo muslimanima, nego cijelom čovječanstvu. Ako bi Poslanik a.s. danas došao u tvoj život, da li bi u tebi prepoznao svoga sljedenika? Budi poput svoga Poslanika Muhammeda a.s. Neka su salat i selam na našeg voljenog poslanika, Muhammeda, a.s.

Allahumme Salli ‘alaa Muhammedin ve ‘alaa Aali Muhammedin ve sellim!

Sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s.

Allahov Poslanik s.a.v.s. je učio ove dove u prilikama:

Kada bi se probudio: EL-HAMDU LIL-LAHIL-LEZI AHJANA BA’DE MA EMATENA VE ILEJHIN-NUŠUR. (Hvala Allahu koji nas oživi nakon što nas usmrti, i Njemu se sve vraća.)

Prije ulaska u toalet: ALLAHUMME INNI E’UZU BIKE MINE-L-HUBSI VE-L-HABAISI. (Allahu moj, tražim od Tebe utočište od zla šejtana i nečisti.)

Nakon izlaska iz toaleta: GUFRANEKE. (Za oprost Te molim.)

Prije obroka: BISMILLAHI. (Sa imenom Allaha.)

Nakon obroka: EL-HAMDU LIL-LAHIL-LEZI AT’AMENI HAZA VE REZAKANIHI MIN GAJRI HAVLIN MINNI. (Hvala Allahu koji me nahrani i opskrbi bez mog udjela.)

Pri izlasku iz doma: BISMILLAHI TEVEKKELTU ALELLAHI LA HAVLE VE LA KUVVETE ILLA BILLAHI. (U ime Allaha. Oslanjam se na Allaha. Nema moći niti snage osim sa Allahom.)

Pri ulasku u džamiju: ALLAHUME FTAH –LI EBVABE RAHMETIKE. (Allahu moj, otvori mi vrata Tvoje milosti.)

Pri izlasku iz džamije: ALLAHUME INNI ES´ELUKE MIN FADLIKE. (Allahu moj, podari mi od dobara tvojih.)

Kada neko kihne reći će: ELHAMDULILLAH (Hvala Allahu)

Na to mu treba odgovoriti: JERHAMUKELLAHU (Allah ti se smilovao)

On će uzvratiti: JEHDIKUMULLAHU VE JUSLIHU BALEKUM (Allah te uputio i uljepšao ti stanje).

Pri polnom odnosu: BISMILLAH ALLAHUMME DŽENNIBNEŠ-ŠEJTANE VE DŽENIBIŠ-ŠEJTANE MA REZAKTENA.

(Allahu, zaštiti nas od šejtana i skloni šejtana od onoga čime si nas opskrbio.)

Pri zahvali za učinjeno dobro: DŽEZAKELLAHU HAJREN. (Allah te dobrim nagradio.)

Pri ulasku u dom: BISMILLAHI VELEDŽNA VE BISMILLAHI HAREDŽNA VE ALA RABBINA TEVEKKELNA.

(Sa Allahovim imenom ulazimo, sa Allahovim imenom izlazimo i na našeg se Gospodara oslanjamo.)

Pri odlasku na spavanje: BISMIKELLAHUME EMUTU VE AHJA. (Sa Tvojim imenom, Allahu moj, umirem i živim.)

Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda s.a.v.s. i neka je salavat i selam na njegovu časnu porodicu.

Rekao je Allahov poslanik Muhammed, a.s.

1 – Nije ništa teže na Mizanu od lijepog ahlaka.
2 – Nije obaveza na musafiru da klanja džumu.
3 – Nije niko iz mog Ummeta izdržavao tri kćerke ili tri sestre čineći im dobročinstvo, a da mu one neće biti zastor od vatre.
4 – Nije slušanje kao viđenje: Uzvišeni Allah je obavijestio Musa, a.s. šta je njegov narod uradio sa teletom pa nije bacio ploče (na kojima je bio napisan Tevrat), a čim je vidio šta su uradili bacio je ploče pa su se razbile.
5 – Nije jak onaj koji je snažan u hrvanju, nego je jak onaj koji vlada sobom u srdžbi.
6 – Nije post ostavljanje jedenja i pijenja, nego je post u ostavljanju praznog govora i griješenja.
7 – Nije bogastvo u mnoštvu imetka, nego je bogastvo u bogastvu duše.
8 – Nije lažljivac onaj koji (laganjem) izmiruje ljude tako što širi hajr i govori hajr.
9 – Nije mu’min onaj koji mnogo vrijeđa i mnogo proklinje, niti onaj koji je prostak i vulgaran.
10 – Nije mu’min onaj koji se zasiti, a njegov komšija je gladan.
11 – Nije održavanje rodbinskih veza u tome da se uzvrati istom mjerom, nego je održavanje rodbinske veze, da se održava veza sa onim koji je prekine.
12 – Nije između roba i širka osim ostavljanje namaza, pa ko ga ostavi učinio je širk.
13 – Nije nikome draža zahvala od Allaha i niko više ne prihvata pravdanja od Allaha.
14 – Nije niko strpljiviji na uvredama koje čuje od Uzvišenog Allaha, pripisuju mu dijete i pridružuju mu saučesnike, a uprkos tome On im daje zdravlje i opskrbljuje ih.
15 – Nije u Džennetu ništa kao što je na Dunjaluku osim (što su im ista) imena .
16 – Nije obaveza davati zekat na zeleno povrće.
17 – Nije vam obaveza uzeti gusul nakon što okupate vaše umrle, jer vaši umrli nisu nečisti, dovoljno vam je da operete vaše ruke.
18 – Nije u spavanju nemarnost (da se prespava namaz), nego je nemarnost u budnosti da se odgodi namaz, tako da nastupi namasko vrijeme sljedećeg namaza.
19 – Nije prednost jednog čovjeka nad drugim, osim po vjeri i dobrom djelu.
20 – Nije ubica nasljednik (nema pravo nasljeđivanja onog koga je ubio).
21 – Nije nama lijep primjer, primjer onog ko vrati svoj poklon, on je poput psa koji pojede ono što povrati.
22 – Nije od dobročinstva post na putovanju, na vama je da prihvatite Allahovu olakšicu koju vam je dao.
23 – Nije od nas onaj muškarac koji oponaša žene, niti ona žena koja oponaša muškarce.
24 – Nije od nas onaj ko širi sujevjerje niti onaj ko je sujevjeran, ni onaj koji proriče niti onaj koji traži da mu se proriče, ni onaj koji pravi sihr, niti onaj koji traži da se napravi sihr.
25 – Nije od nas onaj ko se zaklinje emanetom (povjerenjem).
26 – Nije od nas ko nas vara.
27 – Nije od nas ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i dovi dovama džahilijeta.
28 – Nije od nas ko lijepo ne uči Kur’an.
29 – Nije od nas ko nije milostiv prema našim mlađima i ko ne poštuje naše starije.

Riječi i poruke Allahovog poslanika Muhammeda a.s.

“Braćo! Ja osjećam da se meni približava smrt, ali (samo) jedini Allah dž.š. zna određeni čas (čas rastanka sa ovim privremenim dunjalučkim životom).

Smrt je nužda koju niko neće moći izbjeći (niti se bilo gdje sakriti).

Poslije smrti dolazi Vječni dan – dan opšte pravde kada će Allah dž.š. svima suditi za djela (počinjena na ovom svijetu, i kada će bezbrojna dobra djela učinjena na ovom svijetu na vidjelo izaći i zasluženu nagradu dobiti, ali isto tako kada će i bezbrojna nedjela i zločini također na vidjelo izaći i zasluženu kaznu iskusiti).

Ja vas preporučujem dragom Allah dž.š. tražeći njegovu milost za vas.

Kao njegov poslanik imam zadaću da opomenem i obradujem. Ja vas savjetujem da budete bogobojazni, da se čuvate oholosti (oholost) je suprotna plemenitosti i klica mnogih zala na Zemlji). Preporučujem vam da se naukom bavite i da čitate dobra djela (koja vas upućuju na pravi put, i koja vam otkrivaju i predočavaju bezbrojne znakove ALLAHOVOG dž.š. postojanja, Njegovu neizmjernu moć i milost) i da se ne uznosite nad druge ljude (jer On je Stvoritelj i vas i njih nad kojim se vi uzvisujete, a to ALLAH dž.š. mrzi).

Budite pravedni i čuvajte se nasilja. Ne sijte mržnju, već samo (istinsku) ljubav, jer Islam je čista ljubav i spas.

Ne zaboravite svoju siromašnu braću. Pomozite ih, vi ste to dužni. (I ne samo da trebamo pomagati one koji su u našoj neposrednoj blizini, već i one širom svijeta koji su potlačeni i koji žive u neimaštini i kojih ima veoma mnogo, pa ćemo i za njih morati polagati račun kao smo se prema njima odnosili i jesmo li ih svesrdno pomagali).

Čuvajte svoju vjeru u jednog jedinog Allaha dž.š. Čuvajte i volite Islam kao što volite i čuvate svoje živote, pa i više od toga, jer Islam je jedina vjera od ALLAHA dž.š. priznata.

Samo kao muslimani, tj. potpuno predani Allahu dž.š., bit ćete spašeni na oba svijeta (a posebno na ovom svijetu od bezbrojnih – vidljivih i nevidljivih i kao ljute zvijeri opakih neprijatelja Islama, koji mrze istinu, ljubav i plemenitost, i koji ne birajući sredstva žele da zatru svaki trag ljudskosti i plemenitosti).

Ja sam uvijek molio našeg STVORITELJA za moje sljedbenike, da im oprosti (grijehe) i da ih primi pod svoju zaštitu.

Ako sam koga uvrijedio, molim da mi sada oprosti, jer vjerujte, nehotice sam to učinio. (“Božiji poslaniče! Naš dragi brate i prijatelju, ti zaista nikada nisi nikog uvrijedio ili mu nešto nažao učinio. Ti si uvijek među nas sijao samo čistu ljubav i mir”, – kroz plač jedva izgovoriše ashabi …). A potom je Božiji Poslanik opet rekao:

“Sljedbenici moji, očistite dušu moju i od najmanjih nepravdi da mogu svijetla obraza izaći pred dragog ALLAHA dž.š.”.

Jedne noći, nakon što se Božiji Poslanik malo oporavio, krenuo je u pratnji dvojice oslobođenih robova put groblja Békia …,

te sjede među nišane i predade se dubokom razmišljanju i potom reče:

“Mi ljudi se rađamo na ovoj zemlji već hiljadama godina i to izgleda sasvim obično i jednostavno. Ali taj čin rađanja je u stvari jedno od najvećih čuda ALLAHOVIH. Čovjek ostaje zadivljen (onaj koji pamet ima i njom razmišlja) pred Božijim stvorenjem (i stvaranjem) koje se stalno ponavlja …” (I ne samo među ljudima, već i među hiljadama i milionima vrsta biljnog i životinjskog svijeta, rasprostranjenog širom Zemlje, koje svojom raznolikošću, zadivljujuće skladnom građom, raskošno lijepim i skladno raspoređenim bojama, fascinantno djeluje na dušu i srce razumna čovjeka, pobuđujući mu snažnu spoznaju

STVORITELJA I GOSPODARA SVJETOVA

“Poslije rađanja ljudi rastu, žive i umiru. Umiru sigurno, neopozivo, neodložno. Svi moramo otići u smrt. Ona je uvijek prisutna uz nas i oko nas. Svakog dana susrećemo se s njenim dijelom ili učinkom. Ona nas (neodoljivo) podsjeća na razmišljanje, i prosto nam nudi saznanje o našoj kratkotrajnosti (na ovom prolaznom svijetu) i Božijem bivstvu.

O, kada bi ljudi više mislili o danu smrti, o danu sudbine, koje će sigurno doći, koliko bi tada ljudi bili bolji (plemenitiji i pošteniji i svome Gospodaru odaniji). Ali ih bogatstvo, slava i strast kojoj robuju, udaljuje ili odvodi od tih misli i kao da govore: život je vječit (takvim nam ga šejtan uporno prikazuje i nagovara nas, da ga koristimo kako nam se prohtije). Život je kratak, vrlo kratak.

Smrt je čovjeku blizu kao košulja koju nosi (ili kako reče jedan veliki pobožnjak: “Ona nam je pod jastukom dok spavamo, a na vrhu nosa kad se probudimo”). Svaki čas ili tren može po odredbi Božijoj da dođe Azrail (melek smrti) i pozove: “O smrtni čovječe, spremi se, sigurni i obećani dan ili čas umiranja je došao. Spremi se da ispiješ čašu smrti (ili smrtne gorčine) i da staneš pred

VJEČNOG GOSPODARA.!”

Ljudi bježe od pomisli na taj sigurni (i neodgodivi) dan sudbine, i ostaju nespremni kada on dođe. Oni neće ni da pomisle kako će tada biti izgubljeni, obeshrabreni i bez oslonca, i kako će strašno zaplašeni biti, kada zadnji dah dođe u grlo, a krila smrti ih obgrle, i kada više u ovaj život (dunjalučki) nema povratka, premda će neizmjerno željeti da se vrate. Tada će se kidati u sebi i prekorno s dubokim žaljenjem pitati: “Zašto ne činismo dobra djela, zašto ne vjerovasmo JEDNOG ALLAHA dž.š. ? Zašto? Zašto? ”… Ali pitanje će ostati bez odgovora. Pred njima će biti

STRAŠNI ALLAHOV SUD!

Muhammed s.a.v.s., sjedeći uz mezarje, duboko utonuvši u misli, ponirao je u najveće ( i najdublje) duševne sfere. Sticao se je dojam, kao da kroz eter dopiru Božanske riječi Kur’ana:

“ALLAHU DŽELLE-ŠANUHU ČINI SEDŽDU SVE ŠTO JE NA NEBESIMA I NA ZEMLJI, SILOM ILI MILOM, A I NJIHOVE SJENE JUTROM I VEĆERI.” (Rád: 16)

Učimo o Islamu
Back to top button