Arapska tj. kur’anska riječ munafik – dvoličnjak, licemjer, izvedena je iz riječi nifak, koja prema Isfahaniju, čuvenom jezičaru, znači: ulaženje u djelokrug Vjerozakona (Šerijata) na jedna vrata, a izlazak iz njega na druga! Na ovo značenje, veli Isfahani, upućuje završetak 67. ajeta, Sure Et-Tevbe, u kojoj je riječ nifak (licemjerstvo) upotrijebljena na tri mjesta: إِنَّ الْمُنَافِقِينَ هُمُ الْفَاسِقُونَ – “…Licemjeri su, doista, razvratnici“! [9:67](Tewbe, 67) Dakle, dvoličnjak, licemjer prestavlja sebe drugim ljudima drugačijim nego što je u svojoj stvarnosti.
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri su znaka munafika:
kada govori laže
kada obeća ne ispuni i
kada mu se povjeri iznevjeri.” (Buharija (1/21), broj 33, Knjiga o imanu, poglavlje: Znak munafika, i Muslim (1/78), broj 59, poglavlje: Pojašnjenje osobina munafika)
Kratki komentar hadisa
U hadisu je upozorenje muslimanu da se ne navikava na ova svojstava zbog kojih se strahuje za njega da ga odvedu u istinsko licemjerstvo. Pa tako hadis upozorava na ovakvo ponašanje koji vodi čovjeka u čisto licemjerstvo.
Smjernice hadisa
1. Od vrijednosti islama je da se bori protiv loših običaja i niskih moralnih osobina, poput laži, neispunjavanja obećanja, pronevjere i tome slično.
2. Upozorenje na (veliko) licemjerstvo time što je ono kod Uzvišenog Allaha veći grijeh od kufra (nevjerstva).
3. Udaljavanje od svih osobina munafika (licemjera).
4. Kod koga se nađu osobine munafika biva prezren kod Uzvišenog Allaha i kod ljudi.
5. Od osobina mu’mina ja da kada govori ne laže, kada obeća ispuni i kada mu se povjeri ne iznevjeri.
Iz knjige: Odabrani hadisi Allahova Poslanika s.a.v.s
