Neobične Priče

Islamske poučne priče

Koja vam se priča najviše dopada?

1. Sultan Sulejman i Starica

Sultan Sulejman, jedan od najmoćnijih Osmanlijskih sultana , želio je da sagradi najveću i najljepšu džamiju, kakvu niko nikada do tada nije sagradio, kako to i dolikuje njegovoj slavi i njegovom imenu. Što je naumio, to je i učinio.

Izabrao je najljepše mjesto u cijelom Carigradu i, počeo graditi veliku džamuju sa četiri minareta. Nazvana je njegovim imenom, Sulejmanija džamija..

Priča se kako je sultan Sulejman našao najbolje graditelje i sve ih uredno plaćao, čak i više nego što su tražili, kako bi imao što više sevaba od ovoga hairli djela. Često je i sam učestvovao u gradnji džamije. Danima je nadgledao majstore kako rade, a znao je i sam nositi teško kamenje koje je ugrađivano u zidove džamije. Taman kada je džamija bila gotova i, kada će četiri mujezina sa četiri minareta proučiti prvi sabahski ezan i oglasiti poziv na sabah-namaz, sanja on te noći kako od svoga hajrata ima samo polovicu sevaba.

Trgne se sultan, začuđen i pomalo ljut, i tako dočeka zoru i prvi ezan. Čim se malo razdani, naredi on da se sazovu njegovi veziri i najučeniji ljudi kako bi se s njima posavjetovao. Kada sultan ispriča svoj san, oni mu rekoše da u gradnji džamije, zasigurno ima još neko udjela.

Sultan posla svoje glasnike da se raspitaju je li ko mimo njegova znanja nešto plaćao ili darivao za gradnju džamije. Tek nakon nekoliko dana, dovedoše pred sultana jednu skromnu staricu. Objasniše mu da ona živi sama u jednoj trošnoj kućici, i da se prehranjuje tako što svaki dan prosi po carigradskim ulicama.

– Pa zašto ste mi, onda, doveli ovu staricu? – upita sultan.

– Čestiti padišahu, ona kaže da je jednoga dana, kada je vidjela da se pravi nova džamija, kupila dvije-tri kile kreča i ubacila ih u carsku krečanu, eto, zato smo je doveli – rekoše njegovi stražari.

– A, od čega živiš, čestita starice? – blago je upita sultan.

– Od Allahove milosti, i milostinje dobrih ljudi – majčinskim glasom reče starica.

– A koliko si ubacila kreča u carsku krečanu? – ponovo će sultan.

– Eh kad bi ja to znala, plemeniti gospodaru. Bila su tri grumena, a svaki je mog’o biti veći od dvije ljudske šake kad se ovako sastave.

Sultan ustade, prošeta malo po svojoj carskoj odaji, pa strogim glasom naredi svojim stražarima da mu odmah donesu tri kese zlata. Kada se sluge vratiše, sultan priđe starici, pruži joj tri kese dukata i tiho reče:

– Uzmi ovo, od mene na dar. Od danas više nemaš potrebu da prosiš.

Starica podiže oči, blago ga pomilova svojim pogledom i, tiho reče:

– Plemeniti padišahu, neka ti Allah podari svako dobro i još više blaga, ali nema bogastva na ovome svijetu za koje bi ja prodala svoj hajrat. Zar ti ne znaš da Allah nagrađuje prema nijjetu i uloženom trudu. Insan treba da se trudi onoliko koliko je to u njegovoj moći. Ja sam dala koliko sam mogla i imala , a i ti si. Zato nas je Allah nagradio isto.

Sultan obori glavu i duboko uzdahnu. Toga dana, dugo je stajao sam pored prozora zagledan u prelijepu džamiju. Na mjestu gdje je bila starica, i dalje su stajale su kese dukata.

Muhammed a.s. je rekao:

Ko sagradi džamiju, makar tako malehnu kao što je ptičije gnijezdo, Allah će mu sagraditi kuću u Džennetu.

2. Tri brata

Živio jedan čovjek zajedno sa svoja tri brata. Jedan dan dođe mu iznenadna vijest da mora ići na jedan težak put. Čovjek se zabrinu, pa se obrati jednom bratu, da mu pomogne na tom putu, ali mu brat reče da mu ne može pomoći, da on ima svoj život i svoje obaveze.

Čovjek se obrati drugom bratu, pa mu ovaj reče da mu ni on ne može puno pomoći. Na kraju vidjevši da mu nema pomoći od ova dva brata, čovjek se obrati trećem bratu, sa istom molbom, pa mu treći brat reče: “Ja sam s tobom uvijek bio i nisam te napuštao, tako da ću i ovaj put krenuti sa tobom”.

Tada reče čovjek: “Ja sam od sve braće najmanje mislio na tebe i najmanje sam ti pažnje poklanjao, a sad me ova dva brata ostaviše. Eh, da sam bogdo ranije znao da si mi tako dobar prijatelj, više bi se brinuo o tebi.”

Ovome čovjeku je , u stvari, došla smrt i to je taj teški i iznenadni put na koji je morao ići.

Njegov prvi brat je njegova familija, drugi brat je njegov imetak a posljednji brat su njegova djela.

Rekao je Allahov Poslanik Muhammed s.a.w.s., : “Umrlog (na dženazi) prate tri stvari: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraća, a jedno ostaje sa njim, vraćaju se porodica i imetak, a s njim ostaju njegova djela”

3. Zikr – sjećanje i spominjanje Allaha dž.š.

Imam Alija je upitan: “Koja je Allahova vojska najsnažnija i najuzvišenija?”
Odgovorio je: “Pogledao sam gvoždje i zaključio da je ono najsnažnije Allahovo stvorenje. Zatim sam razmislio o vatri i zaključio da vatra topi metal, pa pomislih da je to vatra. Nakon toga pogledah vodu i sjetih se da voda gasi vatru, pa pomislih da je voda najsnažnija. Ali, pogledah u oblake koji nose tu vodu pa pomislih da su oblaci najsnažniji. Nakon toga na um mi pade vjetar pa se sjetih kako vjetar goni oblake i zaključi da je vjetar najsnažniji.

Ali, u tom trenutku sjetih se brda koja odoljevaju naletu vjetrova i pomislih da us brda najsnažnija. Zatim se sjetih čovjeka koji stoji na brdima i pomislih da je čovjek najsnažniji, ali, čovjeka ophrva san – pa, san je najsnažniji. Nakon toga sjetih se da muke i brige prekidaju san i zaključi da su muke i brige najsnažnije. Ali, centar briga i muka je srce, a srce može smiriti samo sjećanje i spominjanje Allaha i tada dodjoh do zaključka da je zikr – sjećanje i spominjanje Allaha najsnažnije: “Doista se sa spominjanjem Allaha srca smiruju.”

Zato, nemoj zaboraviti Allaha!

Učimo o Islamu
Back to top button