Svima nama poznato je da naš narod, kada prolazi pored mezarja, podiže ruke i uči Fatihu za umrle, dakle, iznad mezara umrlog uče ajete sure Fatiha.
Šta si ti uradio za umrlog učeći ovu suru, jesi li ga barem spomenuo dok si učio? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio nas je da, kada prolazimo pored mezarja, proučimo: “Es-selamu ‘alejkum ehled-dijari minel-mu’minine vel-muslimine ve inna inšaallahu bikum lahikun. Jerhamullahul-mustakdimine minna ve minkum vel-muste’hirin. Nes’elullahe lena ve lekumul-afijeh! – Mir neka je na vas, o stanovnici ovih kabura! I mi ćemo se, ako Bog da, vama priključiti. Neka se Allah smiluje i našim i vašim precima, kao i potomcima! Molimo Ga za oprost, i nama i vama!”
Dakle, kada se prolazi pored mezarja treba učiti navedenu dovu, a šta mi prakticiramo učiti umrlima? Razmislite o prijevodu sure Fatiha i uvidjet ćete da to živi treba da uče sami za sebe moleći tako Uzvišenog Allaha za uputu. Je li isto učiti spomenutu dovu i Fatihu za umrle? Velika je ovo razlika.
1. Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
2. Milostivog, Samilosnog,
3. Vladara Dana sudnjeg,
4. Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!
5. Uputi nas na Pravi put,
6. na Put onih kojima si milost Svoju darovao,
7. a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali
8. niti onih koji su zalutali!
Međutim, nama je poteško ovo naučiti, malo nam je to zahmetli. Kod nas Fatiha mijenja sve, posebno ljudsku lijenost. Samo nemoj da ja moram nešto novo učiti, da ja moram nešto novo čitati – može li to Fatiha zamijeniti? Čovjek je dvadeset godina u islamu, ali nemoj da bi naučio koju dovu, već samo gleda da li to može zamijeniti Fatiha. Svaki čovjek treba da bolje obožava Uzvišenog Allaha, da Mu bolje robuje i da Mu bude pokoran onako kako treba.
Preuzeto sa predavanja prof. Enesa Julardžije
Ne tuguj i ne plači:
– ako ti umre draga osoba, jer je Allah samo nazad uzeo emanet koji je tebi jedno vrijeme povjerio,
– ako se razboliš, jer svake minute tvog bolovanja brišu ti se mnogi grijesi,
– ako se od tebe udalji onaj koga voliš, jer pravi gubitnik je on. On je izgubio tebe koji ga voliš,
– ako otkriješ da ti je najbliža osoba najljući neprijatelj, nego zahvali Allahu što ti otvori oči, da ne živiš u zabludi do kraja života,
– ako ti nepravdu neko učini. Nisi ti prvi kome je nepravda učinjena. Bolje je da tebi drugi nepravdu učini, nego da je ti činiš drugome.
