Fetve & Ostalo
Featured

Tevba za grijehe koje smo zaboravili

PITANJE: Kako se pokajati za grijehe koje učinimo a ne znamo da smo počinili grijeh?

ODGOVORI: Musliman je dužan vjerski se educirati tako da može razlikovati dozvoljeno od zabranjenog, halal od harama, grijeh od onog što grijeh nije, kako ne bi činio loša djela a da toga nije ni svjestan. Također, vjernik treba redovno preispitivati svoja djela i svađati račun sa sobom kako bi locirao propuste, uočio grijehe i od njih se pokajao i tako se vjerski uzdizao i napredovao. Pozivajući na samopreispitivanje i svađanje računa sa sobom Svevišnji Allah kaže: „O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio…” (El-Hašr, 18)

Grijehe kojih čovjek nije svjestan, a takvih je mnogo, pobrisat će opća tevba, traženje oprosta za sve grijehe, one za koje zna i kojih je svjestan kao i one za koje ne zna i nije ih svjestan, uz namjeru i odluku da ubuduće ne prelazi granice koje je Gospodar svjetova postavio i da se grijeha kloni i od njih udalji.

Eminentni učenjak Ibnu Kajjim el-Dževzijje, Allah mu se smilovao, na to skreće pažnju i kaže: „Požuriti sa pokajanjem od grijeha je neodložna, trenutna obaveza koju nije dozvoljeno odgađati. Kada čovjek odgodi tevbu, odgađanjem tevbe počinio je novi grijeh, te kada se pokaje od grijeha zbog kojeg čini tevbu ostao je dužan još jedno pokajanje a to je pokajanje zbog odgađanja tevbe. Rijetko kad pokajnik ovo ima na umu, naprotiv on shvata da kada se pokaje od grijeha nije ostala nikakva druga obaveza, a ostalo je pokajanje od odgađanja pokajanja. Spas u ovakvom stanju može se naći jedino u općem pokajanju od grijeha za koje zna i za koje ne zna, a grijesi za koje čovjek ne zna brojniji su od onih za koje zna. Neznanje neće s njega skinuti odgovornost ako je bio u mogućnosti da sazna i nauči, jer u tom slučaju griješan je zbog apstiniranja sticanja znanja kao i zbog nerada po znanju koje svojim propustom nije stekao, tako je grijeh u njegovom slučaju još teži.

Ibnu Hibban u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Širk u ovom ummetu skriveniji je od topota mrava!“ Ebu Bekr, radijallahu anhu, na to reče: „Pa kako ga se sačuvati, Allahov Poslaniče?” „Da kažeš: \’Allahu, Tebi se utječem (od Tebe tražim zaštitu) da Ti nekog ravnim učinim a ja sam toga svjestan i od Tebe tražim oprosta za ono što nisam svjestan.“, odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je primjer traženja oprosta za ono što Allah zna da je grijeh a čovjek toga nije svjestan.

U vjerodostonim zbirkama prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je u svojim namazima dovio riječima: „Allahu oprosti mi moje grijehe i moje neznanje, sve ono u čemu sam propust napravio, i ono što Ti bolje od mene znaš. Allahu oprosti mi ono što počinim kada sam ozbiljan i kada se šalim, ono što greškom učinim i što namjerno uradim, a sve to je kod mene prisutno. Gospodaru moj, oprosti mi ono što sam učinio i ono što ću učiniti, ono što sam učinio u tajnosti i ono što sam učinio na javi, i ono što je Tebi poznato bolje nego meni. Ti si moj Bog, nema Boga osim Tebe.“

U drugom hadisu navodi se da je dovio riječima: „Allahu, oprosti mi sve moje grijehe, male i velike, nehotične i namjerne, tajne i javne, prijašnje i buduće.”

U ovim dovama upotrebljeni su izrazi općeg, širokog značenja kako bi pokajanje obuhvatilo grijehe kojih je čovjek svjestan i one kojih nije svjestan…”

(Medaridžus-salikin, 1/283. Vidjeti: Munedždžid, Islam-sualun ve dževab, br. 451372.)

Dr. Hakija Kanurić
Izvor: el-asr.com

Učimo o Islamu
Back to top button