Seyyed Hossein Nasr rođen je u Teheranu 1933. godine. U rodnom gradu i u svojoj domovini Iranu stekao je osnovno obrazovanje, sa posebnim naglaskom na klasičnom obrazovanju u vjeri i u perzijskoj književnosti. Godine 1954., odnosno 1956., Seyyed Hossein Nasr završava studije i stiče diplome iz dvije oblasti na Harvardu i na M.I.T.-ju, iz geologije i geofizike, te iz fizike i matematike. Godine 1958. stekao je doktorat na Harvardu u SAD. Doktorska teza odnosila se na povijest nauke i filozofije sa na glaskom na islamske znanosti.
U periodu 1979.-1984. Seyyed Hossein Nasr je redovni profesor islamskih studija na Temple univerzitetu. Nakon 1984. prelazi na George Washington univerzitet u Washingtonu. Do danas je predavao na univerzitetu Princeton, zatim na Američkom univerzitetu u Bejrutu, a u periodu 1962 -1965. bio je gostujući profesor na univerzitetu Harvard. Od 1963. do 1979. Seyyed Hossein Nasr radi kao redovni profesor u svojoj domovini Iranu na Teheranskom univerzitetu.
Profesor Nasr održao je na stotine predavanja na najpoznatijim svjetskim univerzitetima. Redovni je član mnogih akademija nauka širom svijeta, počasni doktor na mnogim univerzitetima, također i predsjednik ili počasni predsjednik mnogih društava, i sl. Član je redakcija nekih od najeminentnijih svjetskih enciklopedija (kao, npr. The Encyclopeadia of World Spirituality, zatim
The Oxford Encyclopaedia of the Modern Middle East, itd. itd.). Objavio je trideset knjiga i više od pet stotina radova i stu dija iz područja islama, islamske filozofije,
klasičnih islamskih nauka, umjetnosti i historije.
Profesor Nasr piše i govori na engleskome, arapskome, perzijskome i francuskome jeziku. Njegova su djela prevedena na više od trideset jezika u svijetu, između ostalih i na bosanskome, albanskome, turskome, malajskome, indonežanskome, urdu, bengalskome, poljskome…
Stil profesora Nasr prožet je dubinom i jasnoćom, njegova djela njedre ostvarenja za mnoge nedostižnog ideala: piše pametno, duboko i pritom jasno. Stoga je, između ostalog, profesor Nasr vrlo omiljen i popularan mislilac, a posebno ga mlada muslimanska generacija pamti i voli zbog angažiranog islamskog intelektualizma kojim zrače njegova djela. On za sebe voli kazati da je okcidentalista, da proučava Zapad sa stanovišta islama.
Profesor Nasr je omiljen i među šiijama i među sunijama, poznat je po širenju tolerancije među religijama, kao i među muslimanskim tradicionalnim pravcima mišljenja. (dr. Enes Karić)
Nepotrebno je posebno isticati da mladi musliman, u susretu sa modernom civilizacijom, može odgovoriti na mnogo načina, ovisno o svom zaleđu, obrazovanju, porodičnom okruženju i odgoju, psihološkim i emotivnim karakteristiki ma kao i o svojim intelektualnim sposobnostima. Na ovom mjestu, u posljednjem poglavlju ove knjige, nije nam cilj potcrtati sve moguće odgovore već šta bi mogao biti jedan islamski odgovor, u ime mladog muslimana koji nastoji ostati u okvirima islamskog univerzuma, na izazove modernizma, istaknutim u ranijim poglavljima ove knjige. Takav odgovor zahvaća nekoliko kategorija te će, stoga, biti razmatran u četiri dijela, od kojih se prvi bavi religijskim, duhovnim i in telektualnim elementima; drugi društvenim, ekonomskim i političkim; treći umjetničkim i četvrti načinom života vezanim uz moderni svijet.
1. Srž islamskog odgovora modernom svijetu sastoji se, dakako, od religijskih, duhovnih i intelektualnih aspekata ljudskog života. Upravo ti aspekti određuju način djelovanja ljudskog bića kao i njegov pogled na svijet koji ga okružuje. Počinjući sa samom religijom, najvažniji odgovor do kojeg može doći, najvažniji korak koji treba poduzeti mladi musli man je, prije svega, da sačuva snagu svoje vjere te da ne izgubi povjerenje u utemeljenost i istinu islamske Objave. Moderni svijet nagriza i teži uništenju svega što je sveto i vjersko u njegovu okruženju, a osobito se suprotstavlja isla mu kao vjeri koja je odbila napustiti svoj sveti način života i Allahov zakon koji obuhvaća svaku ljudsku djelatnost. Većina zapadnjačkih orijentalista napada islam gotovo puna dva stoljeća i pokušava podučiti muslimane razumijevanju njihove vlastite vjere, uz ispriku da, s obzirom da njihova (zapadnjačka – prim. prev.), civilizacija proizvodi bolja cjepi va, u mogućnosti je i bolje razumjeti šta Kur’an kazuje ili ne kazuje; da li je Kur’an Allahova Riječ ili amalgam kazivanja ranijih poslanika, kao što tvrde mnogi islamisti.
Muslimani moraju prvo osigurati islamski odgovor na izazov koji moderni svijet nameće religiji kao takvoj, a potom islamskoj Objavi posebno. Ovaj zadatak ne treba, dakako, položiti na pleća mladog muslimana koji možda nije u pot punosti upoznat s vlastitom tradicijom već je to odgovornost iskusnih naučnika islamskog svijeta koji moraju osigurati od branu vjere na intelektualnom planu kao i odbranu njenih duhovnih aspekata, iz koje mladi musliman može mnogo naučiti.
Srećom, brojna su takva izlaganja pripremljena u posljednjih nekoliko desetljeća i ono što mladi musliman tre ba učiniti jest da se upozna sa tim radovima i kroz njih sa onim što leži u srcu njegove/njezine vlastite vjere. Pomoću njih, mladi će musliman biti u prilici spriječiti kritike koje se obično dižu protiv islama, a koje sežu od poricanja izvornos ti kur’anske Objave i napada na brojne aspekte Poslanikova alejhi’s-selam života ili brojnih elemenata
islamske etike do pristranih tumačenja kasnijih poglavlja u historiji islama.
Mora postojati islamski odgovor na svaku kritiku koja se podiže protiv vjere i, kao što je već spomenuto, mora se os lanjati na izvorno islamsko učenje kako bi se osigurali nužni odgovori. Kako bi se ostvario taj vrlo važan zadatak, nužno je predstaviti islam suvremenim jezikom koji mogu razumje ti oni koji nisu posvetili duge godine izučavanju tradicional nih islamskih nauka, čak i ako je njihov materinji jezik arap ski, perzijski, turski ili jedan od ostalih islamskih jezika.
Predstavljanje islama suvremenim jezikom, koje je, opet na sreću, već ostvareno u određenoj mjeri i s kojim smo se već bavili, posebno u prvom dijelu ove knjige, treba i dalje nasta viti, a u međuvremenu mladi muslimani moraju naučiti šta je u srcu njihove religije i što je to što je omogućilo islamu da sačuva način života i spasa za čovječanstvo čak i nakon ne kih četrnaest stoljeća. Oni se ne trebaju samo upoznati sa kri tikama koje su se, sa raznih strana, podigle protiv islama, os obito sa Zapada, u posljednjih nekoliko stoljeća, već i sa unutrašnjom dimenzijom svoje vlastite vjere koja je omo gućila odgovore na najdublja filozofska i egzistencijalna pitanja s kojima se suočava Ummet.
Odgovor na izazove koji se otvaraju pred islamom mora se također temeljiti na najuniverzalnijim i najsveobuhvatni jim učenjima islama, izbjegavajući uska sektaštva i suprot stavljanja unutar samog islamskog svijeta, prepuštajući sek taške, teološke i pravne rasprave pravnicima, teolozima i vjerskim naučnicima koji su stekli nužno obrazovanje za vođenje takvih rasprava. Čak i u njihovom slučaju, naravno, došao je dan kada se moraju suočiti s prihvaćanjem šireg po gleda na islamsko pravovjerno učenje, utemeljeno na Šehadetu i univerzalnosti učenja koja isijavaju iz Kur’ana i hadisa Poslanika alejhi’s-selam i izbjeći sektaške, unutrašnje borbe.
No, bez obzira na slučaj starijih generacija vjerskih uče njaka u islamskom svijetu, ono što je najvažnije za mladog muslimana jest da se drži univerzalne poruke islama, što se tiče njegovog učenja o Allahu, ljudima, svijetu prirode, konačnom čovjekovom cilju i Objavi, te slijediti šerijat i druga duhovna i etička vjerska učenja. Tako se, s jedne strane, mora ukloniti sektaško gloženje, a, s druge strane, predstavi ti istina islama suvremenim jezikom koji, potom, mladi mus limani ne samo trebaju naučiti već biti u stanju i dovoljno savladati kako bi odbacili kritike koje su protiv njih podignute. Nadamo se kako će i sama ova knjiga biti pomoć u ostvarivanju ovog cilja.
Još jedna važna odgovornost leži pred islamskom inteligencijom, a to ja pitanje proučavanja kršćanstva, judaizma i ostalih religijskih sistema sa islamskog stajališta. U posljedn jih dvije stotine godina, islamski je svijet bio svjedokom po jave čitave armije zapadnjačkih učenjaka koji su proučavali islam i izmijenili njegovo učenje upravo zbog iskrivljenog stajališta na kojem su temeljili svoje učenje, od kojih su neki vrlo uvažena imena, bez predrasuda o islamu, i pokazivali su, čak, i razumijevanje za islamsku stvar, no veliki broj među njima posjedovao je o islamu neutemeljene pojmove i često mu se žučno suprotstavljao.
No, ne postoji velik broj ra dova o drugim religijama sa islamskog stajališta, napisanih suvremenim jezikom, kako su to činili naši preci prije hiljadu godina. Tamo gdje su se javile takve suvremene studije, mada u još ograničenom broju, one su dale neke plodove. Važno je za mlade muslimane da se upoznaju s tim radovima i da nastave slijediti tu liniju izučavanja kako bi stekli stanovitu perspektivu prema kršćanstvu, judaizmu i ostalim religijama, a koja ne bi bila utemeljena tek na suprotstavlja nju jedne grupe usko ograničenih umova već na univerzalizmu kur’anskog razumijevanja vjere. Čak i letimičan pregled Kur’ana otkriva njegovo uvijek prisutno potvrđivanje univerzalnosti vjere i činjenice da je vjera objavljena čitavom čovječanstvu.
Mladi također moraju biti svjesni velikodušnosti musli mana, u toku najvećeg dijela povijesti, prema vjerskim ma njinama koje su živjele u njihovoj sredini. Uz to, proučavajući ostale religije, muslimani, osobito mladi koji odlaze na Za pad, moraju biti svjesni razlike između sila modernizma koje se suprotstavljaju svim religijama, uključujući i ono što je preostalo od tradicionalnog kršćanstva i judaizma na Zapa du, i onih religija koje, ako se dobro shvaćaju, mogu postati saveznicama islama protiv sila materijalizma i sekularizma koje teže uništenju ili, u najboljem slučaju, privatizaciji svih religija i njihovom protjerivanju sa društvene scene.
Također je od najvećeg značaja da mladi muslimani nauče više o svojoj vlastitoj intelektualnoj tradiciji obgrljujući sve raznorodne islamske discipline, od pravosuđa i pravnih principa do teologije, filozofije i duhovnih disciplina sufiz ma, a da i ne spominjemo temeljne discipline,
kur’anske ko mentare i hadis.
