Allah, dž.š., je odredio da žena bude pokorna i poslušna svom mužu i da bude pod njegovim patronatom. U zamjenu za to Uzvišeni je propisao da muž, u granicama koje je Alah postavio i odredio, bude odgovoran za ženu i da je pristojno izdržava. Ona će, radi porodične harmonije i skladnosti, i iz poštovanja i uvažavanja prema tome, biti na ispomoći mužu u onim stvarima koje su njoj svojstvene i koje su u njenoj mogućnosti, poput kućnih poslova, odgoja djece, čuvanja i zaštite muževljevog imetka, itd. Allah je htio da obaveze muža prema ženi, ustvari, budu njena prava kod njega. Od tih prava je i njeno izdržavanje. Izdržavanje žene je obligatna dužnost muža i to je stav većine islamskih učenjaka.
Navest ćemo nekoliko dokaza koji to jasno potvrđuju. Uzvišeni je rekao: “.. otac djeteta dužan da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva. Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih.“ El-Bekare, 233.
“Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete prema svojim mogućnostima, i ne činite im teškoće zato da biste ih stijesnili. A ako su trudne, dajte im izdržavanje sve dok se neporode… “ Et-Talak, 6.
“Neka imućan prema bogatstvu svome troši. a onaj kojije u oskudici — prema tome koliko mu je Allah dao jer Allah nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao; a Allah – će sigurno, poslije tegobe, slasti dati.“ Et-Talak, 7.
Zbog čega je muž dužan izdržavatiženu?
Uzvišeni Allah je zadužio muža da se brine o svojoj ženi i da je izdržava, jer je žena stupanjem u brak sa njim prihvatila da bude u njegovoj službi; da mu bude stalno na usluzi, da mu se pokorava, da boravi u njegovoj kući i da ne izlazi iz nje bez njegove dozvole, da vodi kućne poslove i da se brine i odgaja njegovu djecu.
Zbog svega toga, Allah je obavezao muža da mora pristojno izdržavati svoju ženu i udovoljiti svim njenim potrebama, sve dok su u legalnom braku. Znači, muž je dužan izdržavati svoju ženu iz razloga što je ona spriječena zbog njegovih interesa i ciljeva sama sebi osigurati životnu egzistenciju.
Iznos obavezne alimentacije
Muž je dužan, sukladno svojim materijalnim i tjelesnim mogućnostima, osigurati sve materijalne, tjelesne i duhovne potrebe svoje žene. Ako to sve izvrši, žena nakon toga nema pravo tražiti od nadležnih institucija da joj se odredi izdržavanje iz muževljeve imovine, jer je muž ispunio svoju obavezu.
Međutim, u slučaju da je muž škrtica i da bespravno uskraćuje ženi njena prava, ili ih daje ali ne u dovoljnoj količini, u tom slučaju žena ima pravo od nadležnih institucija tražiti svoje pravo (hak) na izdržavanje i stan. Nadležne institucije su obavezne, nakon što se uvjere u istinitost ženine optužbe, prisiliti muža da izvrši svoje obaveze prema njoj.
Žena ima pravo, bez znanja i dozvole muža, uzeti iz njegova imetka onoliko koliko joj je potrebno za njene osnovne potrebe, u slučaju da joj muže to ne daje. Muž se u ovom slučaju smatra uzurpatorom tuđih prava, a onome kome se uzurpiraju njegova prava, dozvoljava se da ih lično uzme kada mu se za to ukaže prilika.
Ovo potvrđuje slučaj koji se desio sa Hindom, Ebu Sufjanovom ženom. Jednom prilikom je došla Poslaniku, a.s., i rekla: “Allahov Poslaniče! Ebu Sufijan je škrtica i ne daje meni, niti mom djetetu, pnoliko koliko namje potrebno, pa sam prisiljena da uzmem iz njegova imetka bez njegova znanja?! Rekao je Poslanik: “Uzmi za sebe i svoje dijete koliko vamje potrebno.“
Ovaj hadis eksplicite ukazuje i potvrđuje da se izdržavanje žene određuje na osnovu njenih osnovnih potreba vremena i prostora u kome živi, tj. da zavisi od običaja vremena u kom živi i materijalne mogućnosti njenoga muža.
Pravo na izdržavanje
Izdržavanje žene ima status obligatne vjerske obaveze (vadžiba). Tom obavezom zaduženi su njeni staratelji: otac ili muž. Uzvišeni je rekao: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednostjednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje… “ En-Nisa, 34.
Ajet jasno potvrđuje da su muškarci zaduženi izdržavati žene. Pored toga što je priznanje prava na izdržavanje jedan vid pažnje i uvažavanje prema muslimanki, to, u isto vrijeme, za nju predstavlja i jednu vrstu moralne i preventivne zaštite i materijalnog zbrinjavanja da bi se u potpunosti mogla posvetiti svojoj porodici, djeci i mužu, i na taj način, bez ikakvih opterećenja i egzistencijalnih briga, bila u mogućnosti izvršiti svoju uzvišenu životnu misiju. A to je upravo osnovni i glavni uvjet za realizaciju pravog i idealnog odgoja djece.
Odlomak iz knjige: Muslimanka i porodica: aktuelna pitanja
Autor: dr. Sulejman Topoljak Izdavač: El-Kelimeh; Novi Pazar, 2010.Ukratko o knjizi:
U ovoj knjizi, namijenjenoj širokim čitalackim krugovima, a prvenstveno ženi muslimanki, sabrana su aktuelna pitanja koja se tiču žene dotičući se tema iz islamskog prava, preko poglavlja koje obrađuje status žene kroz historiju i naglu promjenu u pozitovnom smjeru koju joj je islam donio kada je rijec o zadovoljenju i poštivanju njenih elementarnih prava, pravo na mehr, na nasljedstvo, na slobodno kretanje i aktivnost u društvu, pravo na obrazovanje, slobodu govora i mišljenja, te njena politicka i dr. prava. Dr.Topoljak se u ovoj knjizi bavi i pitanjima abortusa, kontracepcije, planiranjem porodice, plastičnim operacijama i mnogim drugim pitanjima vezanim za muslimanku današnjice.