Ovaj ummet je zasigurno obasut Allahovom milošću ali je isto tako i ummet koji će stalno iznova biti testiran sa iskušenjima i smutnjama. Skrivena priroda smutnje i način na koji se ona razvija je doista intrigantan i omamljiv neupućenom umu, ali njeno zlo i zbunjenost koju izaziva je jasna svakom pametnom. Kada nastupi smutnja ona zaslijepi umove masa tako da teško ostane inteligentna osoba čistog razuma u tom haosu i rijedak je slučaj da osoba koja upadne u smutnju bude sigurna a isto tako da bude spašena.
Najbolje što osoba može uraditi u ovom našem vremenu je da dobro upozna prirodu smutnji kako bi zaštitio sebe i sačuvao svoju dušu od upuštanja u jednu tako primamljivu pa ipak pogubnu stvar za koju je poznato da može poteći od jedne obične izgovorene riječi, pa ipak u isto vrijeme dovesti do proljevanja nevine krvi.
Ali šta je fitna (smutnja) a šta ne? Iskušenja i smutnje mogu uticati na čovjeka, njegovu dušu, porodicu, zajednicu ili ummet u cjelosti. Kako da je prepoznamo i na koji način trebamo djelovati ili reagovati kada se suočimo sa nedaćama smutnje?
Između predaja koje govore o smutnjama i upozorenjima da ne upadnemo u njih je i hadis koji prenosi Ebu Hurejre , radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Približiće se vrijeme, i nestaće znanja, pojaviće se smutnje i ovladaće škrtost, pa će se namnožiti herdž. – Rekoše: ‘O Allahov Poslaniče, a šta je herdž?’ – Reče: ‘Ubijanje.'” (Buhari, hadis 7061, Muslim, hadis 157)
Isti ravija prenosi drugi hadis u kojem Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže:
“Doći će vrijeme takve smutnje da će onaj koji sjedi biti bolji od onog koji stoji, onaj koji stoji biti će bolji od onog koji hoda, onaj koji hoda biti će bolji od onog koji trči. Ko god se izloži ovim nevoljama nastradaće. Prema tome, ko god može naći utočište, od ovih smutnji nek se sakrije.” (Buhari, Muslim)
A sklonište ili zaštita je tvrđava gdje će se skrivati da se ne upadne u smutnju. Uzvišeni Allah je obasuo Svojom milošću ovaj Ummet kada ga je uputio na pravi put i učinio da bude pravedna zajednica i da se drži džema’ata, tj. da se drži učenjaka i uleme. Imam Buharija je cijelom poglavlju dao veliki naslov: “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu” i Resulullahova naredba da se držimo džema’ata, tj. učenjaka koji se pridržavaju Kur’ana i sunneta. Učenjak otkriva istinu kada nastanu smutnje i neredi i objašnjava ljudima njihovu vjeru kada se udalje od nje.
Neredi su izvori svakog zla, i neke od njih čine i šire zavidnici i smutljivci, među kojima je kvarenje ahlaka i ubacivanje i širenje bezbožničke ideologije, pozivanje žena u nemoral, otkrivanje i raskalašenost, također nesuđenje prema Šeri’atu i činjenje velikih grijeha, te propuštanje farzova, ostavljanje šeri’atskih kazni i naredbi.
Također smutnja i nered je okretanje dunjaluku tako da se prihvataju poroci i udovoljava prohtjevima, i sve je to uzrok ulaska u Vatru i kušanje ahiretske kazne. Kaže Uzvišeni Allah:
وَاتَّقُوا فِتْنَةً لَا تُصِيبَنَّ الَّذِينَ ظَلَمُوا مِنْكُمْ خَاصَّةً ۖ وَاعْلَمُوا أَنَّ اللَّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ
“I bojte se smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.” (El-Enfal, ajet 25)
Od nereda i smutnje čuva se iskrenošću, dobrim djelima, naređivanjem dobra i zabranjivanjem zla, sljeđenjem Poslanikovog sunneta i ne suprostavljanje njegovim naredbama. Kaže Uzvišeni Allah:
فَلْيَحْذَرِ الَّذِينَ يُخَالِفُونَ عَنْ أَمْرِهِ أَنْ تُصِيبَهُمْ فِتْنَةٌ أَوْ يُصِيبَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ
“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, ajet 63)
A njegovo naređenje je njegov Šeri’at tj. propisi koje je dobio od Allaha, objasnio ih ljudima i pozivao na njihovo izvršenje. Kaže Allah, azze ve dželle:
وَلَا تَكُونُوا مِنَ الْمُشْرِكِينَ مِنَ الَّذِينَ فَرَّقُوا دِينَهُمْ وَكَانُوا شِيَعًا ۖ كُلُّ حِزْبٍ بِمَا لَدَيْهِمْ فَرِحُونَ
“I ne budite od mušrika, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka strana zadovoljna onim što ispovjeda.” (Er-Rum, ajeti 31-32)
Ibn Kesir navodi u vezi ajeta: “tj. ne budite od mušrika koji su vjeru svoju rasparčali i u stranke se podijelili, tj. izmijenili vjeru i vjerovali su u dio vjere, a u drugi dio nisu. Tako su se razdvojili u stranke i frakcije. I ovaj ummet se razišao kao što su se razišli prijašnji sljedbenici vjera.
Razišli su se sljedbenici ove vjere na frakcije i sve su one zalutale osim jedne, a to je zajednica pripadnika sunneta i džema’ata koji se pridržavaju Kur’ana i sunneta, i onoga na čemu su bili ashabi, njihovi nasljednici i vođe muslimana.” (završen citat).
Od Avfa ibn Malika, radijAllahu anhu, prenosi se da je
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:
„Židovi su se razišli na 71 skupinu. Jedna je u Džennetu, a 70 u Vatri. Kršćani su se razišli na 72 skupine. 71 je u Vatri, a jedna je u Džennetu.
Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, moj Ummet će se razići na 73 skupine. Jedna je u Džennetu, a 72 u Vatri.“ Rečeno je: „Allahov Poslaniče, a ko su oni? Odgovorio je: Džemat.“
(Ibn Madže, Kitabu el-fiten, 321/2,3992; Ebu Davud, Kitabu Sunne, 197/4,4596;)
U Et-Tirmizijevoj predaji od Abdullaha ibn Amra prenosi se da su rekli: „A ko je ta skupina, Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „
Ona koja se pridržava onoga na čemu sam ja i moji ashabi.“ (Sunnen Tirmizi, Kitabu iman, Ma džae fi iftiraq hazihi umme, 26/5,2641)
