Različite & Teme

Državni terorizam u Bosni

Terorizam kao taktika teško da može biti poražen.

Nakon skandaloznog izrucivanja peterice Alziraca i jednog Jemenca Americi, vanjsko-unutarnja inkvizicija protiv zakona drzave BiH i osnovnih ljudskih prava je dostigla svoju kulminaciju

DRZAVNI TERORIZAM!

Hajka na mudzahedine u Bosni traje vec godinama; Nakon 11. septembra 2001., stvorena je takva slika o nasoj zemlji da cak i malo dijete, ako treba ici na lijecenje u inozemstvo, treba imati potvrdu da nije terorist; Oduzimanje drzavljanstva gradjanima BiH afro-azijskog porijekla po narudzbi i po hitnom postupku, a ne po Zakonu: Pet Alziraca i jedan Jemenac,

bez ikakvih dokaza uhapseni i lezali u zatvoru preko dva mjeseca; Lagumdzija rukovodio operacijom sramnog i apsolutno nezakonitog izrucivanja uhapsenih bivsih drzavljana (po hitnom postupku im u medjuvremenu oduzeto bh. drzavljanstvo) Bosne i Hercegovine; Gruba primjena sile nad okupljenim gradjanima koji su protestvovali;
Nakon grubog krsenja zakona BiH i osnovnih ljudskih prava te medjunarodnih konvencija, ni Lagumdzija ni ostali saucesnici ovog inkvizicijsko-kriminalnog cina nisu ponudili ostavke; Svaka daljna neposredna odbrana sesterice je grubo osujecena, jer su vec prebaceni u americku vojnu bazu Guatanamo, na Kubi, gdje se inace dovlace zarobljeni pripadnici al-Qaede i talibana i gdje ne vaze americki Ustav i zakoni; Zasto svjetski lovci na teroriste ne zatraze oduzimanje bh. drzavljanstva i konacno hapsenje terorista Karazdica i Mladica, koji su pocinili brojne ratne zlocine i genocid nad citavim jednim narodom?

Definitivno je postalo jasno i to treba naglas reci da je rusenjem berlinskog zida Zapad ostao bez dezurnog neprijatelja s kojim je decenijama bio u hladnom ratu (ali samo – hladnom), te da je zadaca programera i vizionara “novog svjetskog poretka”, uz dominaciju tog istog Zapada, naravno, trebalo markirati nekog drugog. Ne tako davno harvardski profesor zidovskog porijekla Samjuel Hantington (Samuel Huntington) je izdao knjigu “Sukob civilizacija”, koja je bila i vremenski i prostorno idealna ideoloska podloga za sintagme o “islamskom terorizmu”, “islamskom fundamentalizmu”, islamskom ovom i islamskom onom, uglavnom sve u tom kontekstu, ali sa obaveznim prefikasom – islamski.
Sofisticirana politika Zapada nije otvoreno objavila rat islamu i islamskim zemljama, ali imajuci u vidu njihovu pristrasnu politiku prema izraelsko-palestinskom sporu, najnoviji rat u Afganistanu te “sveopci rat protiv terorizma”, (ali samo protiv onih sa muslimanskim imenima), jasno je o cemu se tu radi. U tom kontekstu treba posmatrati i odnos Zapada prema nasoj zemlji, u toku i nakon agresije.

Hajka na mudzahedine u Bosni traje godinama

Iz oslobodilackog rata Armije Republike Bosne i Hercegovine za ovu temu je relevantno izdvojiti ucesce odredjenog broja boraca koji su kao dobrovoljci dosli iz nekoliko islamskih zemalja. Prije toga, najprije je bivsa “JNA” razoruzala najvcecim dijelom TO BiH, da bi predala oruzje cetnicima, da bi potom, nakon zapocinjanja agresije na nasu zemlju, famozni UN uveo veto na uvoz oruzja bivsim sastavnicama SRJ, koja se raspala.

To je prakticno znacilo da se vezu ruke jedino A R BiH, koja ga nije imala, dok se cetnicima i onim drugim pruzila sansa da nas pobiju nenaoruzane. U takvoj konstelaciji snaga i mogucnosti, pojavili su se dobrovoljci iz islamskih zemalja da ucestvuju u odbrani R BiH. Zna se i to da nisu mogli sletjeti iz zraka, vec su morali doci preko Hrvatske.
Kao i sve drugo, i to je imalo svoju cijenu. S druge strane, cetnickim falangama su pomagali razni placenici iz stranih zemalja – Rusije, Rumunije, Moldavije, Ukrajine i dr., cinili zlocine nad civilima kao i cetnici, pa ipak se Zapad nakon Dejtona okomio samo na mudzahedine, zahtijevajuci njihov progon iz nase zemlje. Medjutim, neki od njih su zasnovali svoje familije u BiH, stekli drzavljanstva, nastavili se baviti humanitarnim radom, pa su uspjeli ostati.

Onda se desio 11. septembar, nakon kojeg je i nasa zemlja etiketirana kao jedna od baza “islamskih terorista”, saradnika al -Qaede i u kojoj je, uz pomoc domacih vlasti, otpocela prava hajka na sve njene gradjane afro-azijskog porijekla, humanitarne radnike iz islamskih zemalja te domicilne Bosnjake koji su se barem nekad javno pozdravili sa Arapima. Stvorena je takva inkvizicijsko-politicka situacija na relaciji Lagumdzija&comp. – Zapad da se i za dijete, koje mora da se lijeci u inozemstvu, prethodno trazi potvrda da nije terorist, ili u sprezi s njima.

Oduzimanje drzavljanstva po narudzbi i “hitnom postupku”, a ne po Zakonu

U tako stvorenoj slici o onima koji su branili nasu zemlju od agresora i koji se danas u njoj bave humanitarnim radom ili su zasnovali porodice u Bosni, tragikomicno “kooperativna” vlast, koju obnasa Alijansa, je po zahtjevima Amerike po “hitnom postupku” pokrenula akciju masovnog oduzimanja drzavljanstva drzavljanima Bosne i Hercegovine, arapskog porijekla.
Nakon tih radnji, izvrsenih po zakonu sile a ne po sili Zakona, mnogi od njih su vec protjerani iz nase zemlje. Naravno, za pravnu proceduru ovih inkriminiranih postupaka nase izvrsne vlasti, niko i ne haje. To je bio uvod koji je najavljivao konacno umiranje pravne drzave u Bosni. Time je aktuelna bh. vlast, prihvativsi se uloge servisiranja raznih obavjestajnih sluzbi sa Zapada, zapravo postala grobar vlastite drzave i njenih gradjana.

Nakon teroristickih napada na ciljeve u New Yorku i Washingtonu, a u kontekstu proklamirane americke objave sveopceg rata terorizmu, u nasoj zemlji su zapocele prave racije te hapsenja naturaliziranih Bosanaca. S tim u vezi je americki Federalni istrazni biro (FBI), putem svoje Ambasade u Sarajevu, dostavio MVP-u BiH spisak od 18 lica afro-azijskog porijekla, za koje su americke obavjestajne sluzbe smatrale da pripadaju evropskoj filijali al-Qaede, zahtijevajuci njihovo hapsenje i deportaciju.
Najprije su Francuzi i Amerikanci izvrsili pritisak na Lagumdziju i tadasnjeg ministra F MUP-a Muhameda Besica da se francuskim vlastima isporuci Marokanac sa bh. pasosem Said Atmani, koji se od 27. aprila 2001. nalazio u KPZ-u, a uhapsen je bio na zahtjev francuskog Interpola. Mjesec dana nakon hapsenja, Besic mu je bez pravne procedure oduzeo bh. drzavljanstvo, ali je

Vrhovni sud ponistio odluku FMUP-a.

Onda se vrsi novi pritisak od strane Francuske i Americke ambasade, te mu se munjevito ponovo oduzima bh. drzavljanstvo i na Butmiru ga se predaje francuskim specijalcima pod maskama, koji ga ostrim udarcima onesvjescuju, stavljaju lisice na ruke i avionom transporitiraju u nepoznatom pravcu. Na isti nacin su nakon toga Egiptu izruceni naturalizirani Bosanci, Imad El-Misri i El-Sharif Mahmud Saud, nekadasnji pripadnici jedinice el-Mudzahid. Istih i slicnih primjera je bilo jos, ali su oni bili samo uvod u ono sto ce se kasnije desiti sa petericom Alziraca i jednim Jemencem.

Petodnevno zatvaranje Americke i Britanske ambasade – hapsenje peterice Alziraca i jednog Jemenca
Kao grom iz vedra neba odjeknula je vijest da su u Sarajevu, 17. oktobra prosle godine, zbog “vjerodostojnih sigurnosnih prijetnji” zatvorene Americka i Britanska aambasada. Nisu radile pet dana, ali su u tom roku uhapseni Alzirci Buedella Hadz, Bouedin Laktar, Nehle Muhamed, Saber Lahmar i Ait Idr Mustafa, protiv kojih su podnesene krivicne prijave da su pripadali evropskom ogranku al-Quaede. Doministar FMUP-a Tomislav Limov, koji je bio jedan od revnosnih izvrsioca narucenog krivicnog gonjenja spomenutih, je likovao tih dana.

Meritorni dokazi za krivicno gonjenje ovih ljudi nisu nikada ponudjeni odbrani niti javnosti, jer ih nije ni bilo. Slamka za koju su se hvatali policijsko-pravosudni organi dvaju Kantona, te federalci jeste navodni mobilni telefon prvouhapsenog (u Zenici, 8. oktobra) Jemenca Belkacema Bensayaha, u cijoj je memoriji navodno bio pohranjen telefonski broj visokog oficira teroristoicke mreze Osame bin Ladena, Abu Zubeidaha. Belkacemu su takodjer imputirali da je obavio 70 razgovora sa razlicitim osobama u Afganistanu, ali je PTT BiH tako nesto argumentirano demantirao, buduci da komunikacije sa tom zemljom nije ni bilo.Odbrana optuzenog je od bajnog FBI trazila snimke tih razgovora, ali oni nikad nisu dostavljeni. Kasnije se doslo do pravog podatka – da Bensayah nikada nije ni posjedovao mobitel. Znaci, cista montaza i imputacija, za potrebe montiranog procesa.

Nezakonita deportacija pod koordinacijom Zlatka Lagumdzije

Nakon sto se istrazni postupak protiv uhapsene sesterice otegao, a dokaza za njihovu krivicu nije bilo, jedini moguci pravni ishod tog corsokaka u koji se sve vise zalazilo je bio sloboda za ljude koji su je ni krivi ni duzni bili liseni. Medjutim, posto im je bilo oduzeto bh. drzavljanstvo, mogla je da uslijedi samo njihova deportacija u Alzir, odnosno Jemen. Buduci da ih ove zemlje nisu trazile, preostalo je da se odbrana ipak izbori za vracanje bh. drzavljanstva, koje im je na nezakonit nacin bilo oduzeto.
S tim u vezi su advokati optuzenih podnijeli tuzbu Vrhovnom sudu FBiH protiv FMUP-a, ali se Vijece ove najvise sudske instance u Federaciji nije izjasnjavalo, kako bi se, valjda, dobilo na vremenu za ono sto ce uslijediti u petak, 18. januara ove godine. Naime, sramnom dogadjaju koji ce ostati zapisan kao jedan od skandaloznih presedana u tzv. medjunarodnom pravnom poretku, prethodio je sastanak od 10. januara izmedju Lagumdzije i Boba Kandera, predstavnika Americke ambasade za obavjestajne poslove.

Sastanku prisustvuju i predstavnici federalne policije. Akcija izrucivanja Alziraca i Jemenca Americi je razradjena do u detalje, a u nju se, na ponovnom stastanku od 16. januara, osim spomenutih, ukljucuju jos i funkcioneri Ministarstva pravde, MVP-a, Ministarstva za ljudska prava, Vrhovnog suda, Federalnog tuzilastva, IPTF-a i AID-a. Dva dana kasnije, u petak, u rani sabah, ova sestorica se izrucuju Amerikancima, dakle zemlji koja ih samo optuzuje za nesto sto nije dokazala da su pocinili ili imali namjeru pociniti protiv nje, a protivno zakonskim odredbama nase zemlje da se u strane zemlje ne mogu isporuciti lica, bez obzira cije drzavljanstvo nose, gdje postoji smrtna kazna. A, u SAD jos uvijek postoji.
Dok nastaju ovi redovi, ljudi koje je Lagumdzijina vlast grubo lisila slobode i bh. drzavljanstva, te nezakonito isporucila SAD, se vec nalaze u americkoj vojnoj bazi Guatanamo, na Kubi. Tamo su se pridruzili zarobljenim pripadnicima al-Quaede i talibanima. Neupuceni su pitali zasto bas tamo, ali je odgovor stigao ubrzo od nekih organizacija za zastitu ljudskih prava (Human Rights Watch, naprimjer) da to Amerikanci svjesno cine jer na Kubi, gdje zakupljuju jedan dio njene teritorije jos od Drugog svjetskog rata za potrebe svoje vojne baze, ne vaze Ustav i zakoni SAD, koji i zatvorenicima garantiraju postivanje ljudskih prava.

Tamo ih, ocigledno, mogu krsiti do mile volje, izvan ociju domace i svjetske demokratske javnosti, te domasaja vlastitog Ustava. Dok Amerikanci imaju mogucnost da i na ovakav nacin zastite barem svoj Ustav, dotle je cinom nezakonitog izrucivanja ovih sestero ljudi Americi nasa vlast zgazila Ustav i zakone vlastite drzave. Treba jos reci da je prilikom izvodjenja te sramne akcije, policija upotrijebila grubu silu nad okupljenim protestantima, znaci prema vlastitom narodu. Bas, onako, inkvizicijski, staljinisticki i – milosevicevski!
Dok se moze argumentirano konstatirati da je ovim cinom BiH kao pravna drzava dozivjela klinicku smrt, te dok se jos uvijek tu i tamo talasa od strane Helsinskog odbora za zastitu ljudskih prava, advokata izrucenih, dijela bh. medija i javnosti, dotle Lagumdzija i drustvo ne nude ostavke, kao minimalni i pocetni ekvivalent skandaloznom djelu kojeg su protiv vlastite drzave ucinili.

Ali, zar je to iko normalan od njih takvih i ocekivao?

Posto je po mocnom, ali krscanskom Zapadu terorizam djeljiv, Karadzic i Mladic pet i po godina nakon Dejtona na slobodi
Radovan Karazdic, Ratko Mladic i njihovi brojni krvavi sljedbenici, koji su pobili preko 200 hiljada civila, uglavnom muslimana-Bosnjaka, mucili i ubijali na desetine hiljada civila u klasicnim konc-logorima, silovali na desetine hiljada muslimanki-Bosnjakinja te protjerali na stotine hiljada muslimana-Bosnjaka i dijelom Hrvata-katolika sa njihovih ognjista, jesu optuzeni, ali jos uvijek niko nije zatrazio oduzimanje bh. drzavljanstva teroristima takvog kalibra, niti je pokusao njihovo hapsenje. Oni uzivaju kakvu-takvu slobodu cak vise od pet godina po Dejtonu! Zasto? Pa valjda zato sto njihovo hapsenje i privodjenje licu pravde nije strateski interes Amerike.

Prema tome, proistice logican zakljucak da je terorizam za one koji se busaju u demokratska nacela i silu zakona, a zapravo na djelu pokazuju obrnuto – selektivnu primjenu zakona sile, djeljiva kategorija. Uostalom, na pocetku ovog komentara smo spominjali sintagme “islamski terorizam” i slicne specijalitete koji se lijepe samo uz pripadnike jedne religije.

Učimo o Islamu
Back to top button