Razne & Predaje

Period Nesreća i Nezahvalnost

Kazivanje o Musu, a.s. životu i poslanstvu

Nakon okršaja sa čarobnjacima, Musa, a.s., još dugo vremena ostao je u Egiptu. u toku tog perioda Faraon je nastavio sa presijama prema Musau, a.s., i sinovima Israilovim. Dok se na jednoj strani borio sa Faraonom i njegovim presijama, Musa, a.s., je, s druge strane, sinove Israilove pozivao na strpljenje. Što se, pak, tiče jednog dijela sinova Israilovih, oni su neuljudnim jezikom kritizirali Musaa, a.s., govoreći da su presije postojale i prije i poslije dolaska Musaa i da se ništa nije promijenilo:

Musa reče narodu svome: “Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u nasliješe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali.”
“Zlostavljani smo” – rekoše oni – “prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao!” A Musa reče: “Gospodar vaš će neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupati!” (Al-A’raf, 128-129)

Ova neučtivost, koju su iskazali prema Musau, a.s., pokazatelj je da su sinovi Israilovi, u biti, moralno prilično slabi. Allah, dž. š., im je, radi spašavanja od Faraonove tiranije, poslao pejgambera i zatražio od njih da budu strpljivi. Tu svoju strpljivost oni nisu iskazivali zbog svoje slabe vjere i zato što su bili nerazumni; čineći namćorluk, počeli su gunđati i žaliti se na Musaa, a.s. Međutim, ponašanje dolično stvarnom vjerniku je da u svim prilikama i okolnostima zahvaljuje Allahu, dž. š., da bude zadovoljan i predan svakom trenutku sudbine koju je zacrtao Allah, dž. š.

Bilo šta da je Allah, dž. š., odredio za njega – to može biti neimaština, teškoće, glad, presije, torture – vjernik bi uvijek trebao biti u stanju pokornosti, baš kao što je to i Bediuzzaman Said Nursi rekao “Elhamdulillahi ala kulli hal” (Hvala Allahu u svim uvjetima). Ova pokornost i oslanjanje na Allaha, dž. š., je, isto tako, ono što materijalnu neimaštinu preokreće u veliko duhovno zadovoljstvo.

Što se tiče kazivanja o Musau, a.s., u njemu nam Allah, dž. š., pokazuje da je veliki dio sinova Israilovih bio lišen ove svijesti. Pritužbe sinova Israilovih istaknute u prethodnom ajetu će se, kao što ćemo to vidjeti i na narednim stranicama, namćorlukom i pobunama nastaviti i u potonjim periodima. Allah, dž. š., nas podučava ovome kako bismo izvukli pouku. Kako god je velika pouka Faraonovo nevjerovanje, isto tako su pouka za nas i slaba vjera i bolesno srce sinova Israilovih, koji su živjeli u tom periodu.

the perfect nile river pictures
The perfect nile river pictures

Faraonu, koji je ustrajavao u svom nevjerovanju, i njegovom narodu Allah, dž. š., je, jednim za drugim, svalio niz različitih belaja. Prvo je u Egiptu počeo veliki period suše. Kao i za sve ostale, voda je i za Egipat bila krajnje bitna. Suša je prijetila i ugrožavale njihove živote. Prema tome, u svim poljoprivrednim usjevima pokazao se veliki manjak, zavladala je velika oskudica i glad:

I Mi smo Faraonov narod gladnim godinama i nerodicom kaznili, da bi se opametili. (Al-A’raf, 130)

Prema onome što proističe iz ovog ajeta, ova glad je potrajala godinama. Dakle, nakon okršaja sa čarobnjacima, Musa, a.s., je još godinama ostao u Egiptu i objašnjavao Allahovu vjeru. u ovom periodu je Allah, dž. š., od Musaa zatražio da gradi kuće svome narodu, kako bi spokojno mogli obavljati svoje namaze. Na taj način bi vjernici stalno bili skupa:

I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: “U Misiru svome narodu kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima namaze obavljajte! A ti obraduj vjernike!” (Yunus, 87)

Musa, a.s., i njegove pristalice su ovdje obavljali svoje namaze, spominjali Allaha, dž. š. što se, pak, tiče Egipćana, oni su još uvijek, u neznanju i bezumlju, nastavljali sa međusobnim huškanjem; mislili su da su Musa i vjernici razlozi nevolja koje su ih snašle:

I kad bi im bilo dobro, oni bi govorili: “Ovo smo zaslužili”, a kad bi ih snašla kakva nevolja, Musau i onima koji su s njim vjerovali tu nevolju bi pripisali. Ali ne! Njihova nevolja je od Allaha bila, samo što većina njih nije znala! (Al-A’raf, 131)

Katastrofe su poklopile cijelu zemlju. Unatoč tome, Faraon i njegovo blisko okruženje su se toliko fanatičko vezali za svoj zabludjeli politeistički sistem, odnosno idolopokloničku vjeru ”svojih predaka” da se nikako nisu usuđivali odustati od toga. Čak ni dvije Musaove mudžize, izbjeljivanje ruke i pretvaranje štapa u zmiju, nisu ih mogle odvratiti od njihovog neutemeljenog vjerovanja. Govorili su da ga ne bi prihvatili i vjerovali mu, čak kada bi donio i duge dokaze:

I govorili su: “Kakav god dokaz da nam doneseš da nas njime opčaraš, mi ti nećemo vjerovati!” (Al-A’raf, 132)

U ishodu ovakvog njihovog stava, Allah, dž. š., im je, radi kušanja patnji i na Dunjaluku, slao katastrofe kao “sve jasna znamenja” (Al-A’raf, 133). Prva od njih, kao što smo i maločas spomenuli, bila je suša, a, prema tome, i smanjenje poljoprivrednih usjeva.

Svoj poljoprivredni sistem Egipćani su utemeljili na Nilu i, zahvaljujući tome, promjena prirodnih uvjeta nije utjecala na njih. i bez kiše, egipatskim oranicama je, čak i u najtoplijim periodima godine, Nil donosio vode u izobilju. Međutim, zbog oholosti prema Allahu, dž. š., i nepriznavanja vjerovjesnika, Egipat je, kao neočekivana katastrofa, zadesila suša, koja je na veoma očit način pobijala Faraona, koji se svom narodu obraćao riječima: “O, narode moj, zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi rukavci rijeke koji ispred mene teku, shvaćate li? (Az-Zuhruf, 51).

Međutim, umjesto da ”uzmu pouku i razmisle”, nevjernički narod je, kako se ističe u Kur’anu, ovo shvatio kao zlu kob koju su donijeli Musa i sinovi Israilovi. Na ovakvo razmišljanje inicirala ih je zabludjela vjera njihovih predaka. A zbog toga su bili osuđeni na podnošenje velikih nedaća. Međutim, suša nije bila jedina nedaća koja ih je zadesila. To je bio samo početak. Allah, dž. š., je na njih poslao još niz katastrofa, koje se u Kur’anu ističu na slijedeći način:

Zato smo Mi na njih slali i poplave, i skakavce, i krpelje, i žabe, i krv – sve jasna znamenja, ali su se oni oholili, narod zlikovački su bili. (Al-A’raf, 133)

Oni su, unatoč toj patnji, nastavili sa nevjerovanjem. Štaviše, svoje nevjerovanje su provodili čak i onda kada su shvatili da je ta nevolja belaj koji dolazi od Allaha, dž. š., zato što ne vjeruju. Faraon i njegovi bliski saradnici su pokušali prevariti Musa, a.s., a time i Allaha, dž. š. Kada su se užasne nevolje, jedna za drugom, sručivale na njih, oni su pozvali Musaa, a.s., i zatražili da ih spasi toga:

I kada bi ih zadesila nevolja, govorili bi: “O, Musa, moli se, u naše ime, Gospodaru svome – onako kako ti je On naredio: ako nas oslobodiš nevolje, mi ćemo zaista vjerovati i s tobom sinove Israilove, sigurno, poslati.”

I pošto bismo ih nevolje oslobodili – do vremena do kojeg im je bilo određeno da je podnose, oni bi, odjednom, obećanje prekršili. (Al-A’raf, 134-135)

Što se tiče Musaa, a.s., on je dugo vremena upozoravao svoj narod, objašnjavao im stvarnu vjeru. Pokazao je niz mudžiza, Allahovih dokaza. Ne bi li se vratili na Pravi Put, Allah, dž. š., je ovom nevjerničkom narodu slao opomene, nevolje, ali niko od njih nije napuštao svoju idolopokloničku vjeru i nije se okretao prema Allahu, dž. š., svome istinskom Gospodaru koji ih je stvorio. Allah, dž. š., u Kur’anu, na slijedeći način saopćava da je Musa, a.s., sve objasnio Faraonu, a da se on, svom svojom silom, suprotstavio vjerovjesniku:

I o Musau, kada ga s očiglednim dokazom Faraonu poslasmo, a on, uzdajući se u moć svoju, okrenu glavu… (Az-Zariyat, 38-39)

Naspram ovog nepokolebljivog nevjerovanja, Musa, a.s., je učinio dovu svome Gospodaru da kazni ovaj nevjernički narod:

I Musa reče: “Gospodaru naš! Ti si dao Faraonu i glavešinama njegovim bogatstva da u raskoši žive na ovome svijetu, pa oni, Gospodaru moj, zavode s puta Tvoga! Gospodaru naš, uništi bogatstva njihova i zapečati srca njihova, pa neka ne vjeruju dok ne dožive patnju nesnosnu!”

“Uslišena je molba vaša!” – reče On – “a vas dvojica na Pravome Putu ostanite i nikako se za neznalicama ne povodite!” (Yunus, 88-89)

Allah, dž. š., je uslišao ovu Musaovu dovu. Faraon i njegovi bližnji, koji, unatoč svim upozorenjima, nisu prihvatali pravu vjeru, suočili su se sa ”patnjom nesnosnom” i, zajedno sa svojim imecima, zatrti su sa lica Zemlje.

Učimo o Islamu
Back to top button