U arapskom jeziku se za namaz koristi termin ”salat” (množina ”salavat”), što znači ”ibadet, dova, zikr, tespih”. Namaz je ibadet koji sadrži određene radnje i riječi, a počinje sa tekbirom i završava sa selamom. Njime se Allah veliča i slavi, izražava Mu se šukr i tazim.
Namaz je farz svakom muslimanu, za šta postoji jednoglasan stav (idžma), a dokazi za to se nalaze u Kur’anu i sunnetu.
Pet dnevnih namaza, kakve ih i danas klanjamo, naređeni su godinu i po prije hidžre, u noći Miradža. Međutim, ibadet namaz je bio prisutan još od početka Objave. Klanjala su se samo dva namaza u danu: sabah i akšam. Džebrail, a.s., je još prilikom prenošenja prvih ajeta Objave odveo Poslanika, s.a.v.s., u jednu dolinu, gdje je na jednom mjestu udario nogom o tlo usljed čega je potekla voda kojom je prvo on, a.s., uzeo abdest, a zatim rekao Poslaniku, s.a.v.s., da to isto učini. Nakon toga je klanjao dva rekata namaza pokazavši Poslaniku, s.a.v.s., kako se klanja namaz. (Ibn Hišam, Siretu’n Nebi)
Poslanik, s.a.v.s., je o namazu rekao:
”Primjer namaza liči na rijeku koja protiče ispred kuće u kojoj bi se svako od vas prao pet puta u danu. Da li bi u tom slučaju na njemu ostalo nečistoće?”
Ashabi časni odgovoriše:
”Na njemu ne bi ostalo nimalo nečistoće.”
A Poslanik, s.a.v.s., im tada reče:
”Upravo takav je i namaz. Kako god voda čisti nečistoću, isto tako i namaz čisti i briše grijehe.” (Buhari)
Shodno tome, koliko je uredan i ispravan vjernikov namaz, toliko je uredno i njegovo kompletno stanje.
S obzirom na to da je namaz ibadet koji se obavlja u različitim dijelovima dana, on roba neprestalno podsjeća na Allaha i budi mu svijest o tome da ga Allah stalno gleda. Zahvaljujući tome, rob se drži daleko od stvari koje je Allah zabranio i nastoji da izvršava ono što Allah naređuje.
Hikaja
Šezdesetih godina, kada se uveliko govorilo o evoluciji, jedna grupa turista je posjetila džamiju Sulejmaniju i tadašnjem Imamu Nafizu Čelebiju su počeli da postavljaju pitanja. Neki su ga ispitivali šta misli o teoriji da je čovjek postao od majmuna, a drugi su opet željeli znati zbog čega se u namazu stoji na kijamu, savija na ruku, pada na sedždu i slično.
Hadži Nazif Čelebi im odgovori ovako:
”Mi u namazu prvo stojimo na nogama, zatim se savijamo na ruku, a potom padamo na sedždu. Značenje toga je sljedeće:
Dok stojimo na kijamu pišemo harf elif, prvo slovo imena prvog čovjeka Adema od kojeg smo svi postali.
Poslije se spuštamo na ruku i time pišemo harf dal – drugo slovo imena našeg oca Adema, a.s. Mim slikamo kada se spustimo na sedždu. Time svakim namazom tvrdimo da smo postali od Adema, a.s., a ne od majmuna.
Na početku namaza stojimo na kijamu i razmišljamo o bezbrojnim Allahovim blagodatim kojim nas je obasuo. Zatim se sa zahvalnošću naklanjamo pred Njim. Međutim, to naklanjanje smatramo nedovoljnim, te se spuštamo na tlo, glavu stavljamo na sedždu i time izražavamo zahvalnost Stvoritelju.
Ako pitate zbog čega glavu stavljamo na sedždu, razlog je sljedeći: glava je najvredniji organ i ujedno organ koji upravlja cijelim tijelom, a stavljajući je na tlo mi želimo reći:
‘Gospodaru naš, najvredniji dio našeg tijela je glava. Pred tobom i glavu stavljamo na zemlju i time Ti izražavamo zahvalnost i poštovanje. Da imamo išta vrednije od glave i to bi pred Tobom s ponosom spustili na zemlju’.”
Čuvši ovo, vodič grupe reče: ”Uredu, dovoljno ste rekli. Ako nastavite objašnjavati, ubrzo ćemo svi stati na namaz.” U tom trenutku jedan od turista se približi hadži Nazifu Ćelebiju i upita ga: ”Kada je sljedeći namaz? I ja želim klanjati sa vama, jer ibadet je upravo ovo što ste objasnili”, reče, izgovori šehadet i postade musliman.
Vrijednost i važnost namaza
U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
”Uzvišeni Allah je robovima propisao pet dnevnih namaza i obećao da će svako onaj ko ih bude klanjao svaki dan, pridajući im potrebnu pažnju i obavljajući u potpunosti namaske ruknove, ući u džennet.” (Nesai, Ebu Davud)
Najvrednija stvar u kosmosu je iman. Odmah nakon toga dolazi namaz. Uzvišeni Allah je namaz spomenuo na preko stotinu mjesta u Kur’anu. Da postoji ijedan vredniji i važniji ibadet od toga Uzvišeni Allah bi to spomenuo i meleke bi sa tim ibadetom zadužio. Kao što nam prenosi Poslanik, s.a.v.s., postoje meleki koji su od svog stvaranja zaduženi samo da klanjaju namaz; jedni su na rukuu, drugi na sedždi, treći na sjedenju itd.
Namaz je znak imana, nur srca, snaga ruha i miradž vjernika. Posredstvom namaza vjernik staje pred Allaha i ostvaruje blizinu s Njim. Namaz je naređivan svim ummetima. Poslanik, s.a.v.s., je od početka objave bio zadužen namazom, a u noći miradža pet dnevnih namaza je učinjeno farzom.
Na Sudnjem će danu rob prvo polagati račun za namaz. Ako taj račun lahko položi, sve ostalo će biti lahko. Suprotno tome, ko u tome bude imao teškoća, sve će biti teško.
Ostavljanje jednog namaza se ubraja u velike grijehe, a olahko svatanje ili negiranje namaza čovjeka izvodi iz vjere. Onaj ko ne klanja namaz, ako i ima iman, u opasnosti je da ga svakog trenutka izgubi.
Zbog toga Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Namaz je stub vjere. Onaj ko napusti namaz srušio je svoju vjeru.” (Bejhaki)
Sultan ovog vremena o važnosti namaza kaže: ”Kada bi se čovjek nalazio na brodu koji tone, pa se uhvatio za jednu dasku i borio za život i tada je odgovoran za namaz tog vakta. Pravi vjernik bi i tada gorio i mislio o svom namazu. Smišljao bi kako da klanja.”
U drugom sohbetu Gavsi Sani, k.s., kaže:
”Biti sebeb da čovjek klanja barem jedan namaz znači izvaditi ga iz vatre. Koliko god je važno i veliko pružiti ruku i izvaditi iz vatre onog ko gori, isto toliko i još važnije je nekoga navesti da klanja namaz. Ko svjesno, zbog ljenosti propusti jedan namaz, ako mu Allah ne oprosti, kazna za to je, prema jednom rivajetu, pet stotina godina, a prema drugom sedamdeset hiljada godina džehennemske patnje.”
Hikaja
Abdurahman Tahi, k.s., je u svoje vrijeme napravio most na jednoj rijeci u mjestu gdje je živio. Tim povodom posjeti ga načelnik općine kako bi mu se zahvalio. Kada je nastupilo namasko vrijeme, Abdurahman Tahi, k.s., reče načelniku: ”Hajde, uzmi abdest da klanjamo namaz.” Načelnik malo zastade, a zatim reče: ”Dobro” i ustade da uzme abdest.
U tom trenutku halifa priđe Abdurahman Tahiju, k.s., i reče: ”Kurban, ovaj možda u životu nije uzeo abdest, ni klanjao namaz.”
”Možda ovako počne da klanja i više nikad ne napusti namaz”, odgovori Abdurahman Tahi, k.s.
Tako je i bilo, načelnik nakon toga više nikad nije napustio namaz. I vi tako učinite. Navedite nekoga da klanja barem jedan namaz. Možda poslije toga i nastavi.”
”Nakon imana, najvrednije djelo kod Allaha jeste namaz klanjan u njegovo vrijeme.” (Buhari)
Veliki alim Abdullah Dehlevi, k.s., u svom djelu Mekatib-i šerife ovako kaže:
”U namazu; na stajanju, na rukuu, sedždi i svim dijelovima namaza su sadržana razna stanja i duhovne ljepote. Svi ibadeti su sakupljeni u namazu: učenje Kur’ana, tespih, salavati, istigfar i dova. Drveće i biljke stoje na kijamu, životinje su na rukuu, a nežive stvari na sjedenju. Onaj ko klanja namaz čini ibadet svega navedenog.”
Na svakom nebeskom svodu se nalaze meleki koji klanjaju namaz. Jedni su na stajanju, jedni na rukuu, a jedni na sedždi. Allah je ibadete svih tih meleka sakupio u jednom ibadetu čovjeka – u namazu.
Namaz je hedija noći miradža i ujedno miradž vjernika. Namaz je jedna vrsta lifta koja čovjeka podiže do visokih svjetova. Ko ne klanja namaz, ostat će na dnu.
Muhammed b. Sirin, r.a., je rekao: ”Kada bi me upitali da biram između dženneta i dva rekata namaza, izabrao bih namaz jer je u namazu Allahovo zadovoljstvo, a u džennetu moje.”
Napuštanje namaza
Onaj ko ne klanja namaz treba dobro da razmisli o svom stanju. Neka se podsjeti da je šetan otjeran iz Allahove milosti samo zbog jedne neizvršene zapovijedi. Čovjek, ne klanjajući namaz, pet puta u danu odbija da izvrši Allahovu zapovijed.
Hasan Basri, k.s., je jedne prilike rekao:
”O sine Ademov! Ako kod tebe namaz nema vrijednosti, šta bi drugo moglo imati. Onaj ko ne klanja namaz kod Allaha je potpuno bezvrijedan.”
Naravno da niko ne želi da bude bezvrijedan kod Allaha, međutim slijedeći želje i prohtjeve nefsa on dolazi u to stanje. Čovjek treba da razmisli o svom stanju i da robuje Gospodaru, a ne nefsu.
Hikaja
Jedne prilike hz. Husejn se razbolio dok je još bio beba i nije spavao do sabaha. U sabah se malo smirio, a tada hz. Fatima uhvati priliku da klanja sabah namaz i odmah leže u postelju. Poslanik, s.a.v.s., po svom običaju navrati u kuću kćerke Fatime kako bi je probudio na sabah namaz. Vidjevši je kako spava pomisli da nije klanjala, te reče:
”O kćeri Fatima, nemoj slučajno da napustiš namaz u nadi da ćeš se spasiti jer si Pejgamberova kćerka. Kunem se Allahom koji me poslao kao hak pejgambera, ne misli da ćeš ući u džennet ako ne budeš klanjala namaz na vrijeme!”
Tada hz. Fatima reče: ”Oče moj, nisam spavala sve do sabaha, a onda sam klanjala i legla.”
Čuvši ovo Poslanik, s.a.v.s., reče:
”Muštuluk tebi, o Fatima. Na ahiretu nećeš imati takvih teškoća.”
Jedan od velikih islamskih alima kaže ovako:
”Da bismo bolje razumjeli kakva je neposlušnost napuštanje namaza zamislimo sljedeći primjer:
Zamislimo da mi nekome koga mnogo volimo, na primjer djetetu, kažemo da izađe ispred kuće i da uđe kad ga pozovemo. Mi zovemo, a on ne ulazi. Čuje, ali se ne odaziva. Šta bismo mu mi učinili? Uzvišeni Allah svog roba poziva pet puta u danu. To je još za naše dobro i korist. I opet, iz svoje velike milosti i strpljivosti robu koji se ne odazove ne prekida opskrbu i daje mu priliku da se pokaje.”
Hikaja
Prema jednoj predaji neka žena od Benu israila dođe kod Musa, a.s., i reče mu:
”O Allahov poslaniče, učinila sam veliki grijeh, ali sam se pokajala i okrenula Allahu. Moli Allaha da mi oprosti i primi moju tevbu.”
Musa, a.s., je upita:
”Šta je to što si učinila?”
”Počinila sam zinaluk i ubila sam dijete dijete rođeno iz tog zinaluka”, odgovori žena.
Čuvši ovo Musa, a.s., joj reče:
”Bježi od mene griješna ženo! Dok nije s neba pala vatra i spalila i nas zbog tebe!”
Žena obori glavu i slomljenog srca se udalji. U tom trenutku dođe Džibril, a.s., i reče Musau, a.s.:
”Uzvišeni Allah te pita zbog čega si otjerao ženu koja je učinila tevbu? Zar se nisi susreo sa gorim od nje?”
”Ko su ti koji su gori od nje?” upita Musa, a.s., začuđeno.
”Oni koji svjesno ostavljaju namaz”, odgovori Džibril, a.s. (Imam Gazali)
Uzvišeni Allah u Kur’an-i Kerimu kaže:
Poslije njih (poslije poslanika i onih koji slijede poslanike) će doći takav narod koji neće klanjati namaz i slijedit će svoje (životinjske) strasti. Oni će u skoroj budućnosti biti bačeni u džehennem.” (Merjem, 59)
A u drugom ajetu kaže:
”Osim oni koji se pokaju, uzvjeruju i dobra djela čine. Allah će njihova loša djela zamjeniti sa dobrim. Allah mnogo prašta i milostiv je.”
S obzirom da je tako, prvo dobro djelo koje treba činiti nakon teobe, jeste klanjanje svih pet dnevnih namaza. Činiti druga djela i dobročinstva, a izostavljati namaz, liči na onog kome u saobraćaju traže vozačku dozvolu, a on umjesto toga daje zdrastvenu knjižicu. Koliko god je to smješno i bezumno, još bezumnije je odbijati Allahovu strogu zapovijed koja se odnosi na namaz, a reći – ja činim druga dobra djela, srce mi je čisto itd.
Namaz je drugi islamski šart, a značenje šarta uopće jeste nešto bez čega se ne može. S obzirom da je namaz toliko važan ibadet, veoma je mala vjerovatnoća da onaj ko ne klanja preseli sa imanom. Ko ne klanja namaz, njegovo srce je crno i ne ustručava se da čini druge grijehe.
Ibn Madže i El Bejhaki prenose sljedeći rivajet od Ebu Derde, r.a.:
”Moj dost Resulullah, s.a.v.s., mi je savjetovao sljedeće: ‘I da te isjeku i spale, Allahu ne pridružuj druga! I ne napuštaj farz namaz! Onaj ko svjesno propušta namaz, on izlazi iz moje zaštite. Nemoj piti alkohol, jer to je ključ svakog zla’!”
Ostavljanje namaza biva sebebom muke i patnje i na dunjaluku i na ahiretu.
Imam Gazali u djelu ”Kešfi Kulub”, tumačeći hadis, navodi sljedeće:
”Ko namazu ukaže potrebnu pažnju i obavlja ga kako dolikuje, Uzvišeni Allah će mu pokloniti petero:
Otklonit će mu siromaštvo,
Učinit će ga sigurnim od kaburske patnje,
Knjigu djela će mu dati u desnu ruku,
Preko Sirat ćuprije će proći poput munje,
Ući će u džennet bez polaganja računa.
Ko zanemari namaz i olahko ga shvati, Allah će mu dati 14 kazni. Od toga je pet na dunjaluku, tri u trenutku smrti, tri u kaburu i tri nakon kabura.
Kazne na dunjaluku su:
Podignut će mu bereket iz života,
Sa lica će mu uzeti znak koji je svojstven dobrim ljudima,
Neće imati koristi ni od jednog djela,
Neće mu se primiti dova,
Neće imati mjesto u dovi dobrih Allahovih robova.
Kazne u trenutku smrti:
Umirat će ponižen,
Ispustit će dušu gladan,
Umrijet će žedan toliko da ga ne bi napojila ni sve vode svijeta.
Kazne u kaburu:
Kabur će ga stjesniti tako da će mu kosti prolaziti jedna kroz drugu,
U kaburu će biti vatra u kojoj će danonoćno gorjeti,
U kaburu će biti velika zmija koja će mu reći: ‘Meni je Gospodar naredio da te tučem od sabaha do izlaska sunca, od podne namaza do ikindijskog vakta, od ikindije do aksama, od akšama do jacije, od jacije do zore’ i to će trajati sve do kijametskog dana.
Kazne na mahšeru nakon kabura:
Polaganje računa bit će teško,
Susret će se sa Allahovom srdžbom,
Ući će u džehennem.”
Imam Rabbani kaže:
Jedan farz namaz je bolji od godine dana klanjanih sunneta. Jedan sunnet je bolji od godine dana klanjanih nafile namaza. Ono što bude sebeb da se propusti jedan farz namaz, makar to bilo i hadž nafila, nema nikakve vrijednosti.
Jedan farz namaz klanjati u džematu je vrednije od četrdeset dana osamljivanja i borbe sa nefsom.
Kako god je farz klanjati namaz, isto tako je farz naklanjati namaze propuštene u prošlosti. Treba ih ljepo sračunati, učiniti tobu i naklanjavati jedan po jedan. Kako god osjećamo stid kada nekome dugujemo nešto i to na vrijeme ne vratimo, isto tako se trebamo ponašati kada je ahiretski dug u pitanju.
Da nam Allah nasib učini da mi i naše porodice budemo od onih koji istinski klanjaju namaz. Amin!
