Pitanje:
Savremena medicina liječi bolesti samo materijalnim lijekovima, pa da li da se time zadovoljimo ili da koristimo i rukje (učenje Kur'ana i dova kao lijek) i koji od ta dva načina je bolji?
Odgovor:
Hvala Allahu,
Nema sumnje da čovjeka pogađaju duševne bolesti poput brige za budućnošću, tuge za prošlošću, te da je ova vrsta bolesti opasnije od tjelesnih i fizičkih bolesti.
Liječenje duševnih bolesti terapijama koje je propisao šerijat, tj. rukjom, je uspješnije nego liječenje medicinskim putem.
Neki od tih lijekova navode se u hadisu Ibn Mes'uda: „Kad god jednog roba zadesi tuga ili briga pa on kaže: ‘Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba i sin Tvoje robinje, moja glava je u Tvojoj ruci1, Tvoja odredba se nadamnom sprovodi, i tvoj sud prema meni je pravedan! Ja Te molim svakim Tvojim imenom kojim Si sam Sebe nazvao, ili Si njime podučio nekog od Svojih stvorenja, ili Si ga objavio u Svojoj Knjizi, ili Si ga ostavio u gajbu – nepoznatom kod Sebe, molim Te da Kur'an učiniš proljećem srca mog, svjetlom prsa mojih, prekrivačem tuge moje i odagnačem brige moje’, Allah će mu dati izlaz.“
Ova dova je jedna od terapija koju je šerijat propisao.
Također i dova: „Nema boga osim Tebe, slavljen Si, ja sam prema sebi nepravedan bio.“ Ko želi više informacija po ovom pitanju, može da pogleda knjige poput: El-Vabilu-s-Sajjib od Ibn Kajjima El-Dževzijje, El-Kelimu-t-Tajjib od Ibn Tejmijje, El-Ezkar od Nevevijja, Zadu-l-Me'ad od Ibn Kajjima El-Dževzijje.
Međutim, kada vjerovanje oslabi, oslabi i djelovanje ove terapije na dušu, pa su ljudi počeli da se oslanjanju na medicinu više nego što se “oslanjanju” na lijek koji nudi islam (tj. više nego što se oslanjaju na Allaha, op. Menhedž).
Kada vjerovanje ojača, onda i djelovanje terapije koja je propisana islamom ima potpuniji uticaj i ne samo to, nego ta terapija dosta brže djeluje nego što djeluju lijekovi.
Svima nam je poznata priča o grupi koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u izvidnicu. Htjeli su da se odmore kod jednog plemena, ali ih oni nisu ugostili. Allah je dao da poglavara tog plemena ujede zmija. Tada su stanovnici tog mjesta kazali: „Idite kod tih ljudi koji se tu odmaraju i pitajte ih imaju li nekoga ko zna da uči.“ Ashabi su im kazali: „Nećemo učiti vašem poglavaru, dok nam ne dadnete toliko i toliko ovaca.“ Oni su kazali da to nije problem, pa je jedan od ashaba otišao i učio tom kojeg je zmija ujela. Učio mu je suru El-Fatiha, pa je ovaj ustao kao da je pušten sa užeta.
Ovako je djelovala sura El-Fatiha jer je proučena iz srca punog vjerovanja.
Nakon što se ova izvidnica vratila, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tog čovjeka upitao: „A odakle znaš da je ova sura lijek?“
Ali, u našem vremenu je vjera kod ljudi oslabila, te su se ljudi počeli oslanjati i uzdati samo u ono što vide.
Na drugoj strani postoje ljudi koji se igraju sa umovima ljudi koji se smatraju dobrim učačima, međutim, oni samo uzimaju imetak ljudi na neispravan i nedozvoljen način (predstavljaju se da su učači rukje, ali su zapravo sihirbazi, vračari, op. Menhedž).
Ljudi su između dvoga: onih koji su otišli u jednu krajnost i smatraju da učenje nema nikakvog uticaja i onih koji su otišli u drugu krajnost poigravajući se sa ljudskim razumima, učeći nešto što je čista varka i laž.
Između ove dvije krajnosti postoji srednji put.2
Korištenje lijekova za fizičke bolesti ne isključuje mogućnost korištenja i terapija propisanih islamom poput učenja Kur'ana, dova i sl. I jedno i drugo je moguće praktikovati, kao što je to činio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. On je kazao:
„Trudi se da radiš ono što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i ne malaksaj.“
Također je kazao: „O Allahovi robovi, koristite lijek, ali se ne liječite sa nečim što je zabranjeno.“
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih El-Munedždžid
Izvor: IslamHouse
