Allah dž.š., govoreći o Ibrahimu a.s., kaže: ”Gospodaru moj daruj mi porod čestit!« 101. i Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. 102. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: »O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?« – »O oče moj«, – reče – »onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.« 103. I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, 104.
Mi ga zovnusmo: »O Ibrahime, 105. ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine, – 106. to je, zaista, bilo pravo iskušenje!« 107. i kurbanom velikim ga iskupismo 108. i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: 109. »Nek je u miru Ibrahim!’ 110.
Eto tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine, 111. a on je, doista, bio rob Naš, vjernik, 112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i čovjekom dobrim!” (el-Saffat)
Većini nas je poznat slučaj Allahovog dž.š., iskušavanja Ibrahima a.s., na taj način što mu je naredio da za kurban zakolje svoga sina Isma'ila a.s.. Ibrahim a.s., se toj Allahovoj dž.š., naredbi potpuno predao i u potpunosti je htio sprovesti, bez imalo kašnjenja niti i malo očajavanja. Priča o Ibrahimu i Isma'ilu a.s., je veoma poznata, i detaljno je obrađena kroz knjige tefsira, i ovaj događaj je živi svjedok ibrahimove i isma'ilove iskrenosti, zadovoljstva i brzine – kada je pokornost Allahu dž.š., u pitanju, kao i potpuni sabur i strpljenje na
Njegovim odredbama i odlukama. Allah dž.š., mu je u zamjenu za Isma'ila a.s., kurban dao, i nakon toga ga je uzeo za Svog miljenika i prijatelja, i odabranim ga, međ’ svim stvorenjima, učinio. Kada je Allah dž.š., naredio Ibrahimu a.s., da zakolje svoje dijete za kurban – rekao je Isma'ilu:
“Sine moj hoću da zakoljem kurban. Uzeo je Isma'ila, nož i konopče i udaljio se od kuće ka okolnim brdima. Kada je zašao međ’ brda, Isma'il a.s., reče: Očiću moj, a gdje ti je kurban? Ibrahim a.s., mu reče: Allah dž.š., mi je naredio da tebe zakoljem za kurban – šta misliš ti o tome? Isma'il a.s., reče: »O oče moj« – reče – »onako kako ti se naređuje postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.« Isma'il a.s., dalje nastavi:
Očiću moj, dobro me sputi kako se ne bih pomjerao, i pokupi odjeću svoju kako ti je ne bih isprskao krvlju pa da je kasnije majka vidi što bi je veoma ražalostilo. Brzo potegni nožem preko mojeg vrata kako bi smrt lakša bila, a kada se susretneš sa mojom majkom poselami je od mene. Ibrahim a.s., priđe Isma'ilu a.s., i poče ga ljubiti, govoreći:
Divan li si ti pomagač, o sinčiću moj, kada je pokornost Allahu dž.š., u pitanju. Kada je Ibrahim a.s., potegao nožem preko Isma'ilovog a.s., vrata, nož skliznu ka zemlji. Isma'il a.s., reče: Očiću moj, ubodi nožem u grlo i nemoj stranom noža ići prema grlu. Imam Suddi rhm., kaže: Allah dž.š., je dao da Isma'ilovo grlo bude poput bakra kojemu nož ne može ništa. Kada je njihova iskrenost i predanost Allahu dž.š., došla do vrhunca, začu se glas iz daljine:
O, Ibrahime, ovo je zamjena za tvoga sina – pa mu Džibril a.s., dođe sa rogatim ovnom, kojeg Ibrahim a.s., prihvati, sina svojeg odveza, a ovna za kurban zakla. Nema nikakve sumnje da je i Isma'il a.s., učinjen poslanikom zbog jačine svoga sabra i brzine odazivanja Allahovim dž.š., naredbama! (el-Mustatref, 2/148.)
Ljubav prema Allahu dž.š.
Allah dž.š., kaže: “Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha!” ili: “O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.”
Srž svih Božijih objava i spuštenih Knjiga, od početka do kraja jeste ljubav prema Allahu dž.š., sa svim propratnim elementima, kao i zabrana ljubavi prema svemu onome što se suprostavlja ljubavi prema Allahu dž.š..
Božije objave i knjige svo vrijeme govore o tome šta treba voljeti a šta ne, kako skončavaju oni koji najviše vole Allaha dž.š., a kako oni koji nešto drugo vole više od Allaha dž.š.! Neće okusiti slast imana i vjere onaj kome Allah dž.š., i Njegov Poslanik ne budu bili draži od svega – riječi su Muhammeda s.a.w.s.!
Osnova naše vjere, ibadeta i tevhida kao i njegovo potpuno savršenstvo jeste iskrena ljubav prema Allahu dž.š., i poklanjanju iste samo Njemu Uzvišenom, ne dijeleći je ni sa kim i ni sa čim drugim!
Da li mi istinski volimo Allaha dž.š., ili samo lažemo i sebe i druge? Da li je ono šehade koje izgovaramo iskreno i istinski ili ga izgovaramo samo iz straha i nekog dunjalučkog interesa! Ako nekoga volimo radi njega smo u stanju sve učiniti pa ako treba i poginuti. Ibrahim a.s., je bio spreman i sina svoga žrtvovati?
Ali, šta reći za one, koji se srame Allaha dž.š., spomenuti! Šta reći za one koji Allahu dž.š., nikada u životu na sedždu pali nisu, i nikada pred Njime stali nisu? Šta reći za one koji se Allaha dž.š., sjete samo bajramima? Kako shvatiti one koji godinama i godinama samo jedanput nedjeljno namaz klanjaju, džumahom, misleći da je u tome sva vjera? Šta reći za onoga kome je toplina njegovog jorgana draža od obavljanja sabah-namaza?
Šta reći za onoga koji radi karti i kocke nije u stanju jesti po čitav dan a kada mu se spomene da posti u ime Allaha dž.š., jedan dan Ramazana počne ti se pravdati tako da bi čovjek pomislio da je pred umiranje? Šta reći za onoga koji slaže novce, gomila zlato i srebro, i kada mu se spomene zekat ili sadaka ili neki hajrat obaspe te pravom paljbom i napadom?
Šta reći za onoga koji više voli otići na jadransko primorje nego li da malo novca prištedi i da se uputi na hadždž?
Naša ljubav prema Allahu dž.š., je došla u kritičnu fazu i od današnjeg dana moramo je dobro preispitati i na rendgen je staviti, da vidimo šta joj hvali – samo pazite da se ne prepadnete kada vidite šta joj sve hvali, a neki će se i snemoći kada vide da im rendgen, ljubav prema Allahu dž.š., ne može nikako ni otkriti!
Sve ono sto nam Allah dž.š., propisuje ima svoj smisao i svrhu. Kada čovjek zna zbog čega nešto čini biće mu daleko lakše i slađe da to obavi. Pitamo se zašto mi danas moramo da koljemo taj kurban, zašto da prinosimo žrtvu Allahu?
Prije svega značaj kurbana se ogleda u tome što je to čin pokornosti Allahu dž.š., tj. ibadet. Kada nam Allah dž.š., nešto naredi mi to mora da obavimo pa čak i da ne shvatamo zašto, i čak i onda kada nam nije drago.
Primjer imamo u Ibrahimu a.s., koji je samo zbog jednog sna u kojem je čuo naredbu Svoga Gospodara – bio spreman da žrtvuje i svoje rođeno dijete. Njegov iman, pokornost i ljubav prema Allahu dž.š., su bili stavljeni na ispit.
Da li ti je draže dijete tvoje od Allaha, da li možeš i ono što ti je najdraže da žrtvuješ u Moje ime? Allah je htio da ispita njegovu ljubav, ali znajte da je i danas naša ljubav prema Allahu dž.š., stavljena na ispit.
Ako nisi u stanju da bilo šta žrvuješ u ime Allaha dž.š., da žrtvuješ kurbana, da žrtvuješ materijalna sredstva, da žrtvuješ svoje slobodno vrijeme – radi islama, da žrtvuješ komfor i udobnost koju uživaš, da žrtvuješ ako treba i svoj život – znaj da si pao na ispitu.
Ibrahim a.s., nije. On je položio svoj ispit! Kada bi roditelji mogli da biraju zasigurno bi izabrali da oni umru, a njihova djeca da žive, a kako li je tek lično podići ruku na svoje dijete i usmrtiti ga. Žrtva koju mi prinosimo Allahu dž.š., u liku kurbana je i vid naše zahvalnosti i naše bogobojaznosti, gdje mi samo kažemo: “Čuli smo i pokoravamo se.”
Samo iskrena ljubav prema Allahu dž.š., je bilo ono što je ispunjavalo Ibrahimovo a.s., srce, kada je prionuo sprovedbi naredbe klanja i žrtvovanja svoga sina radi Allaha dž.š.!
Zbog čega iskušenja
Allah dž.š., kaže: “Zar vi mislite da ćete ući u džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njime vjerovali – uzviknuli: »Kad će već jednom Allahova pomoć!?« Eto, Allahova pomoć je zaista blizu!”; ili: “Zar mislite da ćete ući u džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?”
Ibrahim (a.s.) se našao pred najvećim iskušenjem koje može jednog čovjeka zadesiti – pristati na žrtvu u ime Allaha dž.š., ili odbiti pokornost Allahu. Ibrahim (a.s.) je izabrao ono prvo, jer je i njegov sin Ismail (a.s.) vjerovao u očevu iskrenu predanost Bogu i znao je da njegova žrtva ima značaj za buduća pokoljenja.
Otuda je kurban Ibrahimova (a.s.) poruka da pred iskušenjem treba uvjek biti pouzdan i hrabar, kao i Ismailova (a.s.) pouka da pred vlastitom žrtvom treba uvjek biti nesebićan.
Ako žrtvu shvatimo kao lijek za sebičnost, uskogrudost i pohlepu, onda kurban treba da bude bratska solidarnost. Zato ovaj dan koji nas podsjeća na važnost vlastite žrtve treba da nas obaveže na istinsku pojedinačnu i džematsku brigu o siromašnim muslimanima i muslimankama kao i o ostalim siromasima, o starijim i nemoćnima, o ranjenim i oboljelima, te o osiročenim koji iščekuju našu ljubav i pažnju.
Isma'il a.s., je simbol kušnje. Ibrahimu je kušnja i ispit bio Isma'il a.s., a da li smo se zapitali ko je naš Isma'il? Da li nam je Isma'il dijete naše ili fotelja naša ili reputacija naša ili auto ili neka voljena osoba ili familija i pleme ili diploma ili zvanje ili odijela ili slava ili možda život i duša ili ljepota ili mladost i snaga ili karijera itd..
Da li smo mi spremi da kao Ibrahim a.s., žrtvujemo radi Allaha dž.š., našeg Isma'ila oličenog u prije navedenom? Da li si spreman zanijekati raznorazna božanstva koja se obožavaju mimo Allaha dž.š., i šehadet posvjedočiti samo Allahu dž.š.? Da li si spreman odvojiti samo jedan sahat od svojih 24 sahata dnevnih radi Allaha dž.š., i radi namaza i klanjanja Njemu?
Da li si spreman jedan mjesec u godini dana ispostiti radi Allaha dž.š.? Da li si spreman svoju kesu odriješiti i zekat i sadaku iz nje izdvojiti radi Allaha dž.š.? Da li si spreman jedan put u životu svoj posao i svoju familiju ostaviti i hadždž obaviti i Allahovu dž.š., kuću posjetiti? Sve su ovo naši Isma'ili koje nam je obaveza žrtvovati ih – samo smijemo li?
Šta god nas slabi na putu vjere moramo ga žrtvovati! Šta god na s zaustavlja u našem hodu ka Allahu dž.š., trebamo ga žrtvovati! Šta god donosi sumnje našem vjerovanju trebamo ga žrtvovati! Šta god je zatvorilo našu pravu slobodu trebamo to žrtvovati!
Šta god čini naše uši gluhe na poruku istine trebamo to žrtvovati! Šta god uzrokuje da ne praktikujemo i da ne sprovodimo farzove i obaveze trebamo to žrtvovati! Šta nas god tjera da radimo harame i poroke, i da smo neposlušni Allahu dž.š., trebamo to žrtvovati!
Ako to budemo u stanju činiti onda ćemo znati da li smo se na pravi način okoristili od današnjeg kurbana kojeg ćemo zaklati? Da li je to bio iskreni pokušaj približavanja Allahu dž.š., ili je i današnji kurban i dalje ostao samo jedan obični običaj i ‘adet pošteđen svake trunke pobožnosti i ibadeta!?
“1. Elif Lam Mim. 2. Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: »Mi vjerujemo!« i da u iskušenje neće biti dovedeni? 3. A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.” (Ankebut)
Nije cilj Allahovog iskušavanja ljudi njihovo kažnjavanje već je cilj njihova iskušavanja provjeravanje i izgradnja ljudske ličnosti! Sablje nastaju od gvožđa skinutog sa vrelog žara, zatim metnutog između čekića i nakovnja, a isti slučaj je i sa čovjekom koji je bio spreman na žar i žrtvu, pod naletima udaraca i iskušenja biva samo jači i oštriji.
Allah dž.š., iskušava ljude kako nesrećama tako i srećama, i često pute se ne zna koje je teže i gore! Allah dž.š., kaže: “Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: »
Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!« 16. A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: »Gospodar moj me je napustio!« 17. A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete, 18. i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate, 19. a nasljedstvo pohlepno jedete 20. i bogatstvo pretjerano volite. 21.
A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi 22. i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda, 23. i kad se tog Dana primakne džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! – 24. i reći: »Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!« 25. Tog Dana niko neće kao On mučiti, 26. i niko neće kao On u okove okivati! 27. A ti, o dušo smirena, 28.vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, 29. pa uđi među robove Moje, 30. i uđi u džennet Moj!” (Fedžr)
Pouka za one koji su razumom obdareni
Allah dž.š., kaže: “O kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.” (Jusuf, 111.)
Ima li koga da se hoće okoristiti ibrahimovim i isma'ilovim slučajem, i da njih dvojicu uzme sebi za uzor i primjer u vjeri i u kakvoći islama i predanosti, kako svoga života tako i svoje smrti, nikome drugo do Allahu dž.š., Jedinom, Gospodaru svih svjetova!
