U Bagdadu je živio jedan bogat trgovac tekstilom. Jednom mu dode neka djevojka i zatraži da nešto kupi. U toku razgovora otkri lice, a on, zapanjen tim,rece: “Tako mi Allaha, iznenaden sam onim što sam vidio”. “Ja nisam došla da nešto kupim, nego, evo vec neko vrijeme dolazim u caršiju ne bih li našla covjeka koji mi se svida da se udam za njega. Kako vidim, ti si taj covjek. Ja sam i bogata, pa šta misliš da se udam za tebe?”, upita ona. “Ja sam oženjen.
Sa ženom sam se dogovorio da je necu mijenjati, a uz to s njom imam i dijete”, rece trgovac. Ona doda: “Zadovoljna sam da mi u sedmici dodeš dva puta”. On se složi s njenim prijedlogom, nakon cega sklopiše ugovor o vjencanju, a potom se zaputiše do njenog stana gdje on proboravi neko vrijeme. Poslije ode svojoj kuci i rece prvoj supruzi kako ga je jedan prijatelj pozvao sebi i zamolio da noci kod njega. Tu noc provede kod nove supruge, a poslije joj je dolazio skoro svakog poslijepodneva.
Tako je trajalo oko osam mjeseci, nakon cega prva supruga poce sumnjati, pa rece sluškinji: “Kada izade, prati kuda ce otici”. Kada je izašao iz kuce, ode do ducana, kao i obicno, a kada nastupi podne zaputi se prema kuci druge supruge.
Sluškinja ga je pratila i kada je stigla u njegov novi komšiluk pitala je za kucu u koju je ušao. Rekli su joj da je to kuca te i te djevojke koja se udala za nekog bezaza – trgovca tekstilom. Brže-bolje vrati se gazdarici i o svemu je izvijesti, nakon cega gazdarica rece: “Nemoj da iko sazna za ovo”. Ona nije davala do znanja mužu da bilo šta zna, niti da je šta primijetila.
Tako je prošla godina, trgovac se teško razboli i ubrzo preseli na ahiret. Iz njega je ostalo osam hiljada zlatnika. Prva supruga odluci da po pravdi podijeli njegovu zaostavštinu, te od toga odvoji sedam hiljada muškom djetetu, a preostalu hiljadu razdijeli na dva jednaka dijela.
Pesto zlatnika odvoji i stavi u kesu rekavši sluškinji: “Uzmi ovo i nosi u kucu one druge žene”. Reci joj da je sahibija umro i da je iza njega ostalo osam hiljada zlatnika. Djetetu pripada sedam, a nama dvijema osma hiljada, koju sam razdijelila na dva jednaka dijela. Reci joj da je to njen hakk – pravo, i da je selamim.”
Kada je sluškinja stigla, pokucala je na vrata kapije, ušla u kucu, izvijestila je šta se desilo s njenim mužem i prenijela sve što je porucila njena gazdarica. Ona je zaplakala, otvorila seharu, izvadila papir rekavši sluškinji: “Vrati se svojoj gazdarici, puno je poselami od mene i kaži joj da me je on vec otpustio. Vrati joj ovo zlato jer ja, nakon razvoda, nemam prava u njegovoj ostavštini.” Sluškinja se vratila i ispricala svojoj gazdarici šta se dogodilo.
Objavljeno u Novim Horizontima
