Od osobina iskrenih vjernika jeste i čuvanje stidnih mjesta od bluda. Uzvišeni Allah obavještava nas u Svojoj knjizi da je čuvanje stidnih mjesta od osobina vjernika, onih koji će uspjeti na Sudnjem danu, koji će naslijediti džennet Firdevs i vječnost u njemu. Uzvišeni kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “i koji stidna mjesta svoja čuvaju” (El-Mu’minu, 5), da bi na kraju rekao: “oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu’minun, 10-11) Doista, blud nije svojstven vjernicima, jer je u potpunoj oprečnosti sa čuvanjem stidnih mjesta o čemu nas obavještava Uzvišeni da je to istinska osobina vjernika. Zbog toga, islam ga je i zabranio. Uzvišeni Allah zabranio je Svojim robovima svako približavanje bludu, svako približavanje onome što vodi bludu. Blud je nazvao razvratom, zlim i lošim djelom, jer je blud, doista, prezren put i izbor.
Allah, subhanehu ve te’ala, je rekao: “I što dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ružan put!”(Prijevod značenja El-Isra, 32) zbog toga Uzvišeni i kaže: “kako je to ružan put!” Prezrenost ovoga djela vidi se i po sljedećim njegovim posljedicama:
1. Blud je nemoralno djelo koje utiče i uništava visoke moralne vrijednosti.
2. Blud gasi u vjerniku vjersku ljubomoru.
3. Bludom se gasi svaki vid stida.
4. Preziru ga Šerijat, razum i fitra.
5. Narušava Allahove granice i tuđa prava.
6. Dovodi do omalovažavanja obraza i ugleda u porodici.
7. Razlog je vanbračne djece, koja su poslije, uglavnom, nezbrinuta i od svih zaboravljena.
8. Razlog je miješanja porijekla.
9. Dovodi do rastave braka,svađe, pa čak i ubistva.
Zbog ovih i mnogih drugih stvari Uzvišeni Allah kaže: “kako je to ružan put!” Na prezrenost ovog grijeha ukazuje i to što ga je Uzvišeni Allah spomenuo zajedno sa širkom i ubijanjem onoga čija je krv sveta: “i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati.” Onoga ko se sačuva svega toga: širka, ubijanja i bluda, postaje od odabranih Allahovih robova, robova Milostivog. Zbog prezrenosti ovog grijeha,
Uzvišeni Allah je zabranio vjernicima i vjernicama da sklapaju brak s onima koji su činili ovaj nemoral, koji su bludničili, osim ako se pokaju za svoja nedjela: “Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.” (Prijevod značenja En-Nur, 3) Griješnici će bitii proživljeni i skupljeni zajedno sa svojim suprugama koje su bile iste kao i oni: “Sakupite nevjernike i one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali!” (Prijevod značenja Es-Saffat, 22) Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “Neće čovjek činiti blud i biti vjernik potpunog imana!” (muttefekun ‘alejh od Ebu-Hurejre) Dakle, bludnik, iako ne bude mnogobožac ili nevjernik, ne spominje se po najljepšem svojstvu, svojstvu potpunog imana.
Naša vjera Islam liječi ovu ljudsku poganu zamisao i žudnju za drugim, nedozvoljenim tijelom. Od Ebu-Umame, radijallahu te’ala ‘anh, se prenosi da je jedan mladić došao Allahovom poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov poslaniče! Dozvoli mi blud!” Prisutni kod Allahovog poslanika okrenuše mu se i počeše ga koriti. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu reče: “Priđi.” Mladić mu priđe. “Sjedi” – reče Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Nakon što je sjeo pored Allahovog poslanika, upita ga: “A da li bi volio da neko čini blud s tvojom majkom?!” “Ne, tako mi Allaha! Sačuvao me Allah toga!” – odgovori mladić. “Takođe, i drugi ljudi ne vole da se to čini s njihovim majkama!” – Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mu reče. “A voliš li da se to čini s tvojom kćerkom?” – ponovo ga upita Allahov poslanik.
“Ne, tako mi Allaha! Sačuvao me Allah toga!” – odgovori mladić, na što mu Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “Takođe i drugi ljudi ne vole da se to čini s njihovim kćerima!” Ponovo ga upita Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “A da to neko učini s tvojom sestrom, bi li volio?” “Ne, tako mi Allaha! Sačuvao me Allah toga!” – odgovori mladić. Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ga je nastavio dalje pitati a mladić bi uvijek davao isti odgovor, sve dok, na kraju, Allahov poslanik mu nije stavio ruku na glavu i proučio: “Gospodaru moj! Oprosti mu grijehe, očisti njegovo srce i sačuvaj njegovo stidno mjesto!” Nakon toga, mladić više nikada nije pomislio o nemoralu. (Ahmed) Allahov, subhanehu ve te’ala, propis za sve one koji čine blud, ukoliko nisu već u braku, jeste da se bičuju sa 100 udaraca:
“Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih …” (Prijevod značenja En-Nur, 2) I još, kako je to sunnetom potvrđeno, da se bludnik, momak, dakle koji nije u braku, protjera iz države godinu dana. (Ahmed, Muslim i Ibn-Madže od Ubade b. Samita) Ukoliko počine blud čovjek i žena koji su već u ispravnom braku, Allahov propis za takve jeste da se ubiju kamenovanjem i da nas pri tome ne obuzima nikakvo sažaljenje prema njima: “i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!” (Prijevod značenja En-Nur, 2) Tako je i Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kamenovao Ma’iza i Gamidijju.
Zato, na vjerniku je da se klone ovog nemoralnog djela, znajući za njegove ružne posljedice, znajući da je to veliki grijeh kojem predstoji velika kazna na Sudnjem danu. Na vjerniku je da posluša riječi svoga Gospodara: “Ako se budete klonili velikih grijeha, oni koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.” (Prijevod značenja En-Nisa, 31) Uzvišenog Allaha molimo da nam pomogne da sačuvamo svoja stidna mjesta od ovog nemoralnog djela i da nas učini od vjernika potpunog imana, onih koji će naslijediti džennet Firdevs i u njemu vječno boraviti.
Pripremio Hajrudin Tahir Ahmetović, prof
