Sekularizam je poziv u život bez vjere i razdvajanje vjere od države.
Povodi nastanka sekularizma
Crkveno nasilje
Nasilje je u osnovi bolest, počne opakim sredstvom, a završi bolešću, nema mu lijeka do smrti. Kad nasilje dođe od strane vladara ili kakvog dunjalučara (materijaliste) ne čudimo se, međutim, kada nasilje dođe od ljudi koje ljudi smatraju svetim i poslanicima mira onda je to za svakog čuđenja. Ovo se posebno izražava u situaciji kad ti isti zagovaraju parolu ko te udari po desnom, okreni mu lijevi obraz i ko ti zatraži jedno od dva odijela daj mu oba (Jevanđelje po Mateju 40. str.)
Allah je nakon Musaa izraelćanima poslao Isaa kojima su vladali rimljani. Mesih Isa je počeo svoju da'wu tajno, međutim, ubrzo su ga izraelćani izdali rimskom kralju, ovaj je naredio da se ubije i razapne. Međutim, Allah ga je uzdigao Sebi. Nakon toga počelo je iskušenje sljedbenicima Mesiha koje su jevreji i rimljani zajedno proganjali. 325 god. koja se smatra godinom pobjede crkve nad njihovim neprijateljima.
U vrijeme Konstantina crkva je napravila koncil koji je nazvan “Kanonski koncil”. Glavna odluka ovog koncila bila je razdvajanje između vjere i države, između života i šeri'ata.
Rekli su da je dunjalučki dio života u ingerenciji kralja i njegov zakon sadrži političke, ekonomske i društvene norme, a vjerske stvari su u ingerenciji Boga, čije propise sprovode vjerski ljudi.
Sadržaj vjere sveden je na propovjedi i jednostavne propise koji ne prelaze granice jedne osobe. Ovo je prouzrokovalo pojavu crkvenog nasilja kroz:
a) ispovijedi indulgencije (oproštajnice) koje su značile to da ljudi imaju prava opraštanja grijeha i da su zato ovlašteni od Allaha. Ova pojava je vjerskim ljudima dala veću vlast i mogućnost manipulisanja od kralja, takođe prouzrokovalo je enormno bogaćenje vjerskih ljudi i zavist od strane siromaha koji su morali plaćati ove oproštajnice.
b) vjerski ljudi su imali pravo da proglase koga hoće svetim, pa su onda neke ljude proglašavali svetim i bliskim Bogu, a neke prokletim i udaljenim od Božije milosti, slijedeći svoje strasti i naravno ko više plati.
Sukob između crkve i nauke
Crkva je preuzela kontrolu nad ljudskim razmišljanjem i omalovažila nauku, suprotstavljala se svim naučnim dostignućima i to je dovelo do toga da su naučnici počeli tražiti zajedničko između naučnih dostignuća i onoga što kaže crkva.
Dio Europljana odlazi u fakultete u Španiju (Andalus) i Siciliju, gdje su se oslobodili okova crkvenog učenja. Ubrzo crkva reaguje po pitanju ovih ljudi koji su učili i naučili u Španiji i na drugim mjestima. Prva teorija koja je 1593 god. poljuljala crkvu je Kopernikova teorija koja je tvrdila da Zemlja kruži i okreće se. Reakcija je bila brza, efikasna i rigorozna; Kopernik, Galilej i drugi bili su zatvarani, spaljivani, ubijani itd. Obični narod je povjerovao naučnicima, a ne crkvi. Ljudi su crkvu vidjeli preprekom u prosperitetu i napredku.
Darvinova teorija evolucije 1859 god.
Darvin izdaje knjigu koja se zove “Osnova vrsta”, a koja se bavi prirodnim zakonima tj. zakonom evolucije. Ova teorija tvrdi da je pradjed čovječanstva ameba jednoćelijski organizam koji je živio u vlažnoj sredini prije milione godina. Majmun je jedna faza kroz koje je prošao čovjek.
Ova teorija je u potpunosti izbrisala vjersku svijest u Europi i dovela do širenja ateizma.
Europsko društvo se pripremalo da zada posljednji udarac vjeri i crkvi, ovome su pomogle raznorazne teorije poput Marxove (Karl Marx je bio jevrej) koji je historiju protumačio materijalistički, vjeru je smatrao narodnim izišljotinama, zatim Frojdova (takođe jevrej) teorija koji historiju tumači kroz sexualnost, čak tvrdi da prvi dodir sexualnosti kad djete prvi put bude dojeno dodirujući svoju majku. Zatim Ničeova teorija koja tvrdi da je Bog umro, a da ga superman (superčovjek) treba naslijediti.
Sekularizam u Evropi
Dijeli se na tri dijela:
a) sekularizam u vlasti,
b) sekularizam u moralu i
c) sekularizam u književnosti.
Sistem vlasti u Europi bio je zasnovan na crkvenim pravilima koja su proizišla iz tkz. Isusovog kraljevstva. Isusovo kraljevstvo je uređivalo državu kroz dva dijela:
1.duhovni dio kojim su se bavili crkva i crkveni ljudi,
2.tjelesni dio koji se bavi dunjalučkim problemima, vojskom, ratovima, ekonomijom i sličnim.
Prvi koji je negirao ovaj system je Makeveli u svojoj knjizi Vladalac:
a) potpuno se mora razdvojiti vjera, politika i moral,
b) cilj opravdava sredstva i
c) demokratija; narodi vladaju sami sobom, a crkva i vjerski ljudi u to nemaju nikakva uvida.
Sekularizam u moralu:
1) Darvinizam predstavlja jednu od teorija koje su napale moral. Freud je sa svojim teorijama ono što je lijepo i pohvalno preobratio u ružno; čovjeka je učinio svojim gospodarom u slijeđenju strasti i prohtjeva. Kao rezultat ovoga pojavilo se mnoštvo vanbračne djece i sirotišta; procent brakova koji završe sa razvodom se jako povećao, a spolne bolesti su se jako raširile.
2) Sekularizam u književnosti. Počinje Sartrovim djelima o postanku, Maxim Gorki kroz knjigu Majka; knjige koje pozivaju na oslobađanje od vjere i morala.
Šta je od vjere ostalo u Evropi?
Uzimajući od onoga šta je sve napadnuto od postulata vjere u Evropi, nije ostalo, osim sitni tragovi vjere. Evropa je iz crkveno – kršćanskog okruženja prerasla u sekularističku.
Sekularizam u islamskom svijetu
Nazadnost islamskog Ummeta prouzrokovalo je pogrešno i nepotpuno shvatanje Islama, to pogrešno shvatanje prouzrokovalo je:
1) Vehn (ljubav prema dunjaluku, a mržnja smrti), a to je kazna od Allaha povodom ostavljanja džihada. Poznato je da Allah nekada kao kaznu za grijehe daje iskušenja; tako što je Ummet kažnjen zbog grijeha u moralu, grijehom težim i većim u akidi.
Sekularizam u Evropi pojavio se iz borbe za oslobođenje od kršćanske vjere, a sekularizam u islamskom svijetu pojavio se kao rezultat skretanja muslimana i napuštanja Islama.
2) Pogrešno shvatanje uluhijjeta. Muslimani obznanjuju veliko pravilo: ”Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.” Ali ga se ne drže, kao što se ne drže ni riječi Allaha u suri Araf, ajet 3:
”Slijedite ono što vam je objavljeno od vašeg Gospodara i ne slijedite mimo Njega nikakvih zaštitnika.”
Nažalost, dio ‘ibadeta muslimani su usmjerili ka tagutima, vladarima i namjesnicima, fanatičnim učenjacima mezheba i šejhovima sufijskih tarikata.
3) Fanatizam u fikhu. Ummet je jedan vremenski period bio fanatično vezan za mezhebe (išlo se do tih granica da su ženi koja je šafijskog mezheba zabranjivali da se uda za čovjeka koji je hanefijskog, čak u nekim situacijama dolazilo je do krvoprolića u mesdžidima). Ovaj fanatizam bio je povod nepostojanju praćenja situacije od strane fakiha, čak osmanska država uzima hanefijski mezheb i postavlja ga oficijelnim mezhebom u Ummetu. Kad je Abdulhamid došao na vlast i htio da uredi vojsku i državu, umjesto da uzme rješenja islamskih učenjaka (fakiha) po ovom pitanju, otišao je u Evropu i uzeo njihov sistem.
4) Sufizam – pojavio se u abbasijskom periodu kao produkt ljudskog utapanja u strastima i raskoši. Među suštinskim greškama sufijskog razmišljanja, bilo je njihovo preziranje dunjaluka i njegovih blagodati. Shvatanje vjere bilo je svedeno na zikrove i ono što naredi ”šejh”. Kad su osmanlije preuzele vlast taj pogrešan stav je proširen.
Jevrejsko – kršćanski plan sekularizacije islamskog svijeta
Zapad je shvatio da snaga muslimana i muslimanskog svijeta nije u muslimanima, nego u akidi (vjeri), zato su počeli da napadaju na tu akidu. Bitke su promijenjene i prenesene sa vojnih poprišta, na poprišta ideja i shvatanja. Oružje ovih bitaka nije bilo klasično, nego kulturološko. Nisu napadale vojske, nego idejni pravci. Vođa ovog plana bio je Luis. Ovog Luisa muslimani su bili zarobili nakon krstaških ratova u Egiptu. Njegov plan se oslanjao na sljedeće:
1) Preobraćanje vojnih pohoda mirnodopskim, ali sa istim ciljevima.
2) Slanje misionara u islamski svijet, da bi tamo bili vojska u službi zapada.
Rezultati sekularnog napada na islamski svijet:
1) Rušenje islamskog hilafeta, jer je to sredstvo za okupljanje svih muslimana.
2) Napad na arapski jezik koji je jezik Islama i zabrana govora njime.
3) Koncentracija na kvarenje žene muslimanke, pod devizom slobode.
4) Poticanje upropaštavajućih (menhedža) idejnih pravaca i njihovo širenje u islamskom svijetu.
5) Građenje škola, fakulteta i sličnog u kojima se izučava orijentalistika; sa ciljem podučavanja omladine zapadnim naukama i zapostavljanjem islamske nauke.
6) Napad na akidu El wela vel-bera kroz devizu zbližavanja vjera.
7) Kvarenje ruralnih sredina i pokušaji širenja ideje planiranja porodice među muslimanima.
8) Poticanje muslimana na hidžru u zapadni svijet i omogućavanje istima odličnih uvjeta za život. Rezultat toga bio je da sekularizam odvajanjem vjere od države i vladavina po zakonu mimo Allahovog preuzme islamski svijet. Sekularizam je postao izvor u školstvu, pravu, ekonomiji… nije ostala država na koju nije utjecao.
Stav Islama prema onome što nazivaju sekularizam
Sekularizam je tagutski, nevjernički sistem – direktno kontradiktoran riječima la ilahe illallah – kontradiktoran je šehadetu sa dvije osnovne strane:
1) Sa strane da je on vladavina po onom što nije objavio Allah.
2) Sa strane da je on širk Allahu.
– Kažu učenjaci: ako se bude vladalo po zakonu kojeg nije objavio Allah i ako vladar smatra da Allahov zakon nije ispravan i da je ljudski zakon bolji i potpuniji od Allahovog, to je kufr.
Sekularizam s vjerskog aspekta znači ateizam, tj. negiranje vjere i ostavljanje rada po propisima vjere, što je jasni kufr. Sekularisti u islamskom svijetu su poznati po ismijavanju s vjerom, kao što su poznati po širenju sumnjivih idjeja u Šeri'atu, i po širenju razvrata kroz razgolićenost, miješanju muškaraca i žena. Također, poznati su po ljubavi prema zapadnom načinu života.
Mi odbijamo sekularizam:
1) jer je ideja strana našim prostorima koja je nastala u državama sa crkvenom vladavinom, ta ideja je zatupala vjeru i narod, a on ju je kasnije negirao,
2) jer je Islam bogat i neovisan, te nije potreban uvoza bilo kakvih ideja, pravaca i sličnog,
3) sekularizam je židovska upropaštavajuća roba, kojom želi da preuzme kontrolu nad islamskim svijetom,
4) suprotstavljanje sekularizmu je fardul-ajn za svakog muslimana i muslimanku u današnje vrijeme.
Iz knjige: Kultura i civlizacija
