Kad Allah, dž. Š., htjedne da nastupi proživljenje, naredit će Israfilu da puhne u rog i duše će se vratiti u tijela i ljudi će ustati radi Gospodara svijetova: „I u rog će se puhnuti, i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje Allah bude odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će odjednom ustati i čekati“ (Ez-Zumer, 68.).
Allah, dž.š., opisuje nam taj čudnovati prizor prilikom proPod proživljenjem se podrazumjeva povratak duša u tijela i oživljavanje robova na Dan povratka. Oživljavanje ima isto značenje kao i proživljenje.življenja, pa kaže:
„I puhnut će se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti, govoreći: ‘Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi?’-Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili! Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti“ (Ja Sin, 51.).
Iz nekih hadisa saznajemo da će se prije drugog puhanjau rog dogoditi spuštanje kiše sa neba pomoću koje će niknuti tijela robova. U Muslimovom Sahihu se bilježi hadis od Abdullaha ibn Amra, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:“Zatim će se puhnuti u rog tako da nema nikog ko ga čuje, a da neće pogledom tražiti odakle dolazi taj zvuk“.
Prvi koji će to čuti je čovjek koji će praviti vrelo za svoju devu. Kaže: „Pa će umrijeti on i pomrijet će ostali ljudi. Zatim će Allah spustiti kišu u vidu rose (ili je rekao poput sperme- Nu’man, prenosilac hadisa nije siguran koje od ove dvije stvari je spomenuo Allahov Poslanik, s.a.v.s.), pomoću koje će niknuti ljudska tijela, a zatim će se puhnuti u rog po drugi put i ljudi će odjednom ustati i čekati“.
Nicanje ljudskih tijela nakon što Allah, dž.š., spusti kišu bit će slično nicanju biljki iz zemlje kad se na nju spusti kiša sa zemaljskog neba. Zato Allah, dž.š., često u Kur’anu kao primjer oživljavanje zemlje i nicanje biljaka nakon spuštanja kiše. Uzvišeni kaže: „On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje; a kad oni pokrenu teške oblake, Mi ih prema mrtvome predjelu potjeramo, pa na njega kišu spustimo i učinimo da uz njenu pomoć rastu plodovi svakovrsni; isto ćemo tako mrtve oživjeti, opametite se!“ (El-A’raf, 57.).
A na drugom mjestu veli: „Allah šalje vjetrove koji pokreću oblake, aMi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oživljavamo koja je mrtva bila; takvo će biti oživljenje“ (Fatir, 9.).
U oba ajeta se kaže: „Isto ćemo tako mrtve oživjeti“ i „Takvo će biti oživljenje“, što ukazuje na sličnost povratka duša u tijela i nicanja iz zemlje nakon što Allah, dž.š., spusti kišu. Zanmo da se biljka sastoji od sitnog zrnevlja koje je smješteno u zemlji, i kad se na njeg spusti kiša, život se pokrene, klica probije zemlju i stablo se protegne prema nebu i postane zelena biljka.
Na Sudnjem danu jedini dio čovjekovog tijela koji će postojati jeste sićušna kost koja će, kad do nje dopre voda, niknuti iz zemlje poput trave. Ta kost je repna kost (repnjača), a nalazi se na donjem dijelu kičme.
U Sahihu Buharije i Muslima se bilježi hadis od Ebu Hurejre, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Između dva puhanja u rog će proći četrdeset. Zatim će Allah, dž.š., spustiti sa neba kišu i ljudi će niknuti iz zemlje poput bilja. Od čovjekovog tijela neće ostati ništa a da neće struhnuti osim jedne kosti-repne kosti, iz koje će niknuti ljudi na Sudnjem danu“.
Muslim bilježi drugu predaju o istom pitanju u kojoj stoji: „Čovjek u sebi ima jednu kost koja nikada ne struhne, a iz nje će niknuti na sudnjem danu“. Ashabi upitaše: „A koja je to kost Allahov Poslaniče?“ Poslanik, s.a.v.s., odgovori: „Repnjača“.
U drugoj predaji u Malikovom Muvettau, Sunenima Ebu Davuda i Nesaije se bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Svaki dio čovjeka struhne u zemlji osim repne kosti. Od nje je čovjek stvoren i iz nje će ponovo niknuti“. U vjerodostojnim hadisima stoji da tijela vjerovjesnika, a.s., ne truhnu i nestaju, ako što je slučaj sa tijelima ostalih Allahovih robova. U hadisu koji prenosi Ebu Davud, a za koji Ibn Huzejme kaže da ej vjerodostojan, Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Allah, dž.š., zabranio je zemlji da jede tijela vjerovjesnika“.
Sulejman El-Eškar, Sudnji dan
