Navest ćemo neke hadise u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori o suzbijanju bolesti i obavještava nas da nema ni jedne bolesti a da za nju nema lijeka.
1 ‐ Bilježi Muslim od Džabira ibn Abdullaha da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka bolest ima lijek, pa ako se za liječenje uzme adekvatan lijek, ozdravit će se, ako Allah da.” (Muslim, br. 5741)
2 ‐ Bilježi Ahmed od Ibn Mesuda daje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allah, dželle dželaluhu, nije stvorio ni jednu bolest a da za nju nije dao i lijek, (El‐Buhari, br. 5678) ko ga zna zna, a ko ga ne zna ne zna.” (Musned, br. 3578, hadis je vjerodostojan)
3 ‐ Bilježi Tirmizi od Zijada ibn Alake da je Usame ibn Šerika rekao: „Bio sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je došlo nekoliko beduina pa su upitali: ‘O Allahov Poslaniče, hoćemo li se liječiti?’, a on im odgovori: ‘Svakako, Allahovi robovi, liječite se, jer Allah, dželle dželaluhu, nije stvorio bolest a da za nju nije dao lijek, osim jedne.’ Oni ga upitaše: ‘Koja je to bolest?’, a on im odgovori: ‘To je starost.'” (Tirmizi br. 2038, hadis je vjerodostojan)
Poznato je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, liječio na tri načina:
1) Prirodnim supstancama (voda, med, hurme…),
2) Kur’anom i dovama (rukja),
3) i jednim i drugim zajedno.
Nas sada interesuje liječenje prirodnim supstancama kao što su med, luk, sirće, čajevi, Zemzem, sirupi, tablete, injekcije, hirurške operacije i sve ostalo što je danas poznato, bilo da se radi o modernoj ili narodnoj medicini.
Složićete se s konstatacijom da se danas vrlo malo koristi narodna ili alternativna medicina, iako nema, sigurno, nijedan čovjek a da ne zna koristi meda kojeg ima kupiti gotovo na svakom mjestu. I pored toga u našim ostavama i frižiderima naći ćete nekakve jeftine gazirane sokove, sladolede i mnogo štošta što itekako šteti organizmu, a nećete naći ni gram meda, čaja ili nekih ljekovitih ulja koja naši dobri narodni ljekari i travari spremaju za bolesnike.
Ljudi svakodnevno konzumiraju sladolede, koka‐kole, pa na to još dodaju koji aspirin ili andol, a da su svjesni i da razmisle samo bi sa jednom kesicom čaja ili kilom meda i tome slično riješili svoj problem koji ih tišti mjesecima, godinama ili cijelog života. Pa kada ovako prolaze svaki dan pored travara i čajeva i ne osvrću se, i kada se tako malo zna o ljekovitosti svega spomenutog u narodnoj medicini, kako će onda poznavati i tražiti lijek “hidžamom”, “habbetu sevdom”, “kejjom”, “Zemzemom”, kada možda nikada nisu ni čuli za njih.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je Zemzem‐voda za ono za šta se namijeni (Ibn Madže, br. 3062, hadis je vjerodostojan), i zaista, nije poznata bolest danas u svijetu a da nema slučaja koji je samo jednim pijenjem Zemzem‐vode od nje izliječen; bilo da se radi o raku, tumoru, čirevima, kamencu u mokraćnim organima, kožnim bolestima i svemu što Allah, dželle dželaluhu, da da ljudi boluju od njega. (Očekujemo ubrzo, inšaallah, izlazak knjige o Zemzem‐vodi)
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je habbetu sevda (crno zrnevlje), a poznato kod nas kao ćurukut, lijek za svaku bolest osim za smrt. (El‐Buhari, br. 5688) I zaista se pokazalo da je ovo zrnevlje samo, ili njegovo ulje, ili miješano sa nečim drugim, kao što je med, bijeli luk i si. izliječilo toliko bolesti da se ne može ni zamisliti, bilo da se radi o Šećernoj bolesti, plućnim bolestima, bolestima srca i sl.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je lijek u trome, pa je spomenuo med, hidžamu i kejj. (2E1‐Buhari, br. 5681)
Kejj, to je vrsta liječenja usijanim šipkicama, ili najbliže rečeno “žigosanje” (kauterizacija), što se pokazalo veoma efektivnim. Liječenje kejj om je veoma bolno i u nekim hadisima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje liječenje time, ali to nije opšta zabrana (u jednom od hadisa se zabranuje, u drugom je pokuđeno, u trećem nam je na izboru, a u četvrtom se naređuje) nego samo ako se izgubi nada u druge lijekove, onda tek pribjeći toj metodi liječenja. Kao što se kaže u arapskoj izreci: “Zadnji lijek je kejj”.
Što se tiče hidžame o njoj ćemo govoriti opširno na narednim stranicama. Kroz ovo što smo do sada rekli želimo upoznati naš narod sa medicinom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koju treba praktikovati i na našim prostorima, jer ništa se ne može porediti sa onim sa čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Tako čovjek koji boluje od “šećera” trideset‐četrdeset godina, i moderna medicina ne može ništa da mu pomogne, uzme i pojede 200‐300 gr. habbetu sevde (ili uradi hidžamu) i poslije jedan mjesec osvane kao da nikada nije ni bolovao tu bolest. Kako!?
Čovjek koji boluje od raka i čeka svoj edžel, ili pak čovjek koji ima u bubrezima ili žuči kamenac, pa popije samo jednu čašu Zemzema i istog trenutka ili istog dana bude izliječen. Kako!?
Drugi čovjek boluje od bolova u glavi, ili kičmi, ili na nekom drugom mjestu pa zbog toga pije nekoliko tableta dnevno, pa čak zbog tih bolova nekada padne u nesvijest, i ti ga bolovi muče mjesecima pa i godinama i onda uradi desetominutnu operaciju sa “hidžamom” i to bude kao rukom odneseno.
Kako!? Čovjeku kojeg je ujela zmija otrovnica i u njegovu smrt ne treba sumjati, dovoljno je samo staviti ruku na ranu i proučiti rukju i ona zacijeli za pet minuta! Kako!? Kako? Kako?….
Nakon svega što su otkrili i što imaju u modernoj medicini, “umovi” medicine su zastali zapanjeni ovim saznanjima. Sami su se uvjerili da je to istina i priznali su da su nemoćni da ikada postignu ono sa čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Mnogi od njih su prihvatili islam jer su se uvjerili da čovjek kao što je naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji je živio prije 1400 godina nije mogao znati da su jagodice prstiju kod ljudi različite, daje najniža zemlja (nadmorska visina) u Šamu, da je kod muhe pod jednim krilom otrov a pod drugim protuotrov.
Nije mogao znati kako nastaje zrnevlje i plodovi, da Zemlju obuhvata i dan i noć, i da je Sunce samo po sebi svjetiljka, a da Mjesec ne svijetli sam od sebe nego da reflektuje svjetlost, osim da ga neko o tome obavijesti. A to je objava od Gospodara Uzvišenog i Plemenitog, hvaljen je On na nebesima i na Zemlji.
Vjera je pravac i uputa ljudskog, misaonog i znanstvenog života i svakom ljudskom djelu treba da prethodi mišljenje ili uvjerenje koje određuje njegov cilj i način djelovanja, pa zbog toga musliman vjeruje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izvršio najveću društvenu reformu, a bio je nepismen, nije znao ni čitati ni pisati cijelog svog života, o čemu nas i Kur’an obavještava.
Vjerovanje muslimana u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan od njegovog Gospodara nije bez osnova, naprotiv, musliman vjeruje u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koje se temelji na jasnim i nepobitnim dokazima i mu’džizama, a oni su temelji vjerovanja.
Nema nikakva dobra u imanu za onoga koji ne zna zašto vjeruje, koji ne zna da je istinito ono što je od Allaha, dželle dželaluhu, objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem. Ovu uputu su prenosili provjereni ljudi, a narodi koji su živjeli sa njima svjedoče o njihovom iskrenom vjerovanju i iskrenom govoru.
Ti narodi su slijedili njihovu vjeru, a i danas je slijede. Isto tako Plemeniti Kur’an i Sunnet svjedoče o ispravnosti i iskrenosti ovih prenosilaca Allahove vjere, a to su bili ashabi, tabi’ini i tabi tabi’ini. (Rekao je Allah, dželle dželaluhu, o ashabima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama,…” (Prijevod značenja Et‐Tewbe, 100.). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o ashabima i tabi’inima i tabitabi’inima: “Najbolji ljudi su oni koji žive u mom vremenu (vijeku) a zatim oni poslije njih, a zatim oni poslije njih.”)
Ja iskreno vjerujem da je Allah, dželle dželaluhu, Jedini koji zaslužuje da se obožava i pored Njega nema drugih bogova i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, njegov rob i Njegov Poslanik.
