Red na Zemlji ne remetite
Dragi Allah je savršen i On sve što stvara stvara sa mjerom, u svemu On, hvaljen i slavljen neka je, uspostavlja apsolutni red i savršeno preciznu ravnotežu.
Na ovu neospornu činjenicu, jasno vidljivu svakom ko hoće iole ozbiljnije proučavati ono što vidi u sebi i oko sebe, podsjećaju mnogi ajeti Kur'ana od kojih smo za ovu priliku izdvojili sljedeće:
Mi sve s mjerom stvaramo, i naređenje Naše je samo jedna riječ – sve bude u tren oka. (54:49,50)
Hvali ime Gospodara svog Svevišnjeg, Koji sve stvara i čini skladnim, i Koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje. (87:1-3)
A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomične planine razbacali i učinili da na njoj sve s mjerom raste. (15:19)
Allah zna šta svaka žena nosi i koliko se materice stežu, a koliko se šire; u Njega sve ima mjeru; On zna i nevidljivi i vidljivi svijet. On je Veličanstveni i Uzvišeni. (13:8,9)
Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim što smo stvorili. Mi s neba s mjerom kišu spuštamo, i u zemlji je zadržavamo – a kadri smo da je i odvedemo. (23:17,18)
… (Allah je) Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele – tako ćete i vi biti oživljeni. (43:11)
On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom … (13:17)
Vidimo dakle, kako dragi Allah u svemu daje mjeru, kako je sve sa mjerom stvorio i u svemu ravnotežu uspostavio:
Allah brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i oprašta grijehe. (35:41)
U tom smislu je On, hvaljen neka je, i vagu (tereziju) uravnoteženom učinio da bi se pravedno i tačno mjerilo:
… a nebo je (Allah) digao. I postavio je terezije, da ne prelazite granice u mjerenju, i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte! (55:7-9)
Tačna vaga, dakle, odražava ovaj opći princip reda i ravnoteže u domenu trgovačkih veza među ljudima. Ona je odraz i poštenja, odnosno povjerenja, na čemu se temelje svi zdravi i prosperitetni (berićetni) odnosi među ljudima.[5] Tačna vaga, također, odražava i pravednu raspodjelu dobara, pa je zato varanje na vazi u stvari oblik krađe kojom se čini nasilje i nepravedno otima tuđi hakk.[6]
Zbog svega toga namjerno zakidanje na vazi, odnosno njezino podešavanje tako da pogrešno vaga, predstavlja jedan od izuzetno teških grijeha koji izazivaju srdžbu dragoga Allaha i upropaštavaju one koji ih čine.
Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako oni ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se svi ljudi zbog Gospodara svjetova dići! (83:1-6)
Ali, ljudi su, nažalost, i kad je u pitanju tačno vaganje[7] uglavnom skloni neredu. To je zato što većinom slijede neodoljivi poziv svoje strasti koja teži ka sve većem užitku i ne može da se zadovolji samo sa vlastitom mjerom. Ne, ona hoće uvijek više, i još više, pa tako kad potroši svoj hakk – ono što po Allahovoj mjeri njoj pripada, okreće lice ka tuđem hakku. Tako se javljaju pohlepa, zavist, krađa, nasilna otimačina i prevara kao sredstva kojima se želi i otima tuđe.
Ovo je, nažalost, prisutno kod svih naroda, ali Kur'an ne bez razloga pominje upravo Šuajbov, alejhisselam, narod kao primjer ljudi koji su ogrezli u otimačini tuđega hakka.
Naime, među njima je varanje na vazi i na litru, kao i drugi oblici prevare i zakidanja u trgovini, bilo rašireno do te mjere da je poštena trgovina bila sasvim zamrla na njihovim trgovištima a laži i prevare postali uobičajena trgovačka praksa. U takvim uslovima svako ko bi s njima stupao u trgovačke poslove bio bi zakinut i opljačkan. Uz to su, kako je već rečeno, nepravedno i nasilno otimali tuđu imovinu i tako što su pod izgovorom naplate carina i putarina sistematski pljačkali sve trgovačke karavane koje su prolazile njihovim područjem.
Osim što su remetili Allahov red u pogledu tačnog vaganja, Narod Ejke ga je remetio i na taj način što su činili najveći nered koji neko može činiti – dragom Allahu su drugove pridruživali i idolima se klanjali.
Allahov vjerovjesnik Šuajb, alejhisselam, ih je jasnim riječima istrajno upozoravao na pogubne posljedice svih njihovih nagomilanih grijeha. Pozivao ih je na pravi put – da samo dragog Allaha obožavaju i da Mu nikog i ništa ne pridružuju, a njegove su im riječi: ”Pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji, kada je već na njoj uspostavljen, ne remetite!”; bile jasna opomena i da ostave pogubnu praksu prevara i krivoga vaganja u kojoj su bili ogrezli.
A u Medjen (smo poslali) brata njihovog Šuajba: “O narode moj”, govorio je on, “Allahu se jedino klanjajte i činite ono za što ćete dobiti nagradu na onome svijetu, a po Zemlji, nered praveći, zlo ne radite!” (29:36)
A Medjenu (smo poslali) njegovoga brataŠuajba. “O narode moj”, govorio je on, “Allahu se klanjajte, vi drugoga boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašega, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji, kada je već na njoj uspostavljen, ne remetite. To je bolje za vas ako vjerujete. I ne postavljajte zasjede na putu ispravnom, prijeteći i od Allahovoga puta odvraćajući one koji u Njega vjeruju, želeći krivi put. I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umnožio, a pogledajte kako su skončali oni koji su nered pravili. I ako jedni od vas vjeruju u ono što je po meni poslano a drugi ne vjeruju, pa pričekajte dok nam Allah ne presudi, jer On je sudija najbolji!” (7:85-87)
I Medjenu (smo poslali) brata njihovoga Šuajba. “O narode moj”, govorio je on, “Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne mjerite. Vidim da vi u obilju živite i bojim se da vas jednoga dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate. O narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po Zemlji praveći nered. Bolje vam je ono što Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako hoćete vjernici biti; a ja nisam vas čuvar.” (11:84-86)
Šuajbovi, alejhisselam, pozivi su dotakli srca nekih od njegovih sunarodnika, ali su mnogi od njih, oholi bogataši i uglednici prevashodno, bili gluhi na njegove pozive,[8] te su ga u laž ugonili i prijetili njemu i vjernicima koji su ga slijedili.
Glavešine naroda njegovoga, oni koji su bili oholi, rekoše: “Ili ćete vjeru našu bezuvjetno prihvatiti ili ćemo, o Šuajbe, i tebe i one što s tobom vjeruju iz grada našeg istjerati.” “Zar i protiv naše volje?”; reče on. “Ako bismo vjeru vašu prihvatili nakon što nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo laž iznijeli. Mi je ne trebamo prihvaćati – to neće Allah, Gospodar naš, jer Gospodar naš znanjem Svojim sve obuhvaća; u Allaha se uzdamo! Gospodaru naš, Ti nam po pravdi presudi, i narodu našem, Ti si sudija najpravedniji!” A glavešine naroda njegovog, oni što ne vjerovaše, rekoše: “Ako za Šuajbom pođete, sigurno ćete biti izgubljeni.” (7:88-90)
I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike. Kada im Šuajb reče: “Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za to od vas nagrade ne tražim, Gospodar svjetova će mene nagraditi. Pravo mjerite na litru i ne zakidajte, a na kantaru ispravnom mjerom mjerite, i ljudima prava njihova ne umanjujte, i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite, i Onog koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se.” Oni rekoše: “Ti si samo opčinjen; i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi; zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!” “Gospodar moj dobro zna šta vi radite”, reče on. (26:176-188)
“O Šuajbe”, govorili su oni, “da li vjera tvoja traži da mi napustimo ono čemu su se preci naši klanjali, ili da ne postupamo sa imanjima našim onako kako nam je volja? E baš si ‘pametan’ i ‘razuman’!” “O narode moj”, govorio je on, ”shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju.
Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam. O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono što je zadesilo
Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. A i Lutov narod nije mnogo prije vas živio. I tražite oprost od svoga Gospodara, i onda Mu se pokajte!
Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi. “O Šuajbe”, rekoše oni, “mi ne razumijemo mnogo toga što ti govoriš, a vidimo da si među nama jadan; da nije roda tvog, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag.” “O narode moj”, reče on, “zar vam je rod moj draži od Allaha, Koga sasvim odbacujete? Gospodar moj dobro zna ono što vi radite! O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete, sigurno, saznati kog će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je uistinu lažac. Pa, vi čekajte i ja ću s vama čekati!” (11:87-93)
Navedeni ajeti Kur'ana daju nam jednu vrlo realističnu sliku mnogih rasprava koje je Šuajbov, alejhisselam, narod s njim vodio. Kako vidimo, konstantno su mu prijetili da će ga iz grada istjerati ili ga kamenovati, a sve u nadi da će se ”vjeri pradjedovskoj” i trgovačkoj praksi uobičajenoj on, i uz njeg’ i njegovi sljedbenici, vratiti.
Šuajb, alejhisselam, se, međutim, na sve te prijetnje uopće nije ni osvrtao, već je smjerno i odano, zajedno sa vjernicima koji su bili uz njega, Allahovim putem čvrsto hodio – samo je svome narodu na sve njihove prijetnje odgovarao: ”O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja. Vi ćete, sigurno, saznati koga će kazna stići koja će ga osramotiti i ko je uistinu lažac. Pa, čekajte i ja ću s vama čekati!”
