Ovo se dešavalo prije objavljivanje Tewrata, jer Uzvišeni kaže u prevodu značenja: “Mi smo Musau dali Knjigu, nakon što smo uništili drevne narode.” (El-Kasas, 43)
Ibn Džerir, Ibn Ebi Hatim i El-Bezzar od Awfa el-A’rabijja prenose, a on od Ebu Nadreta, da je Ebu Se’id el-Hudri rekao: “Nakon što je Tewrat objavljen na Zemlju,Allah, Subhanehu we te`ala., nije uništio nijedan narod kaznom sa neba ili iz zemlje, osim naselje čiji su stanovnici pretvoreni u majmune. Zar nisi primjetio da Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo Musau dali Knjigu, nakon što smo uništili drevne narode.”
El-Bezzar u svojoj verziji ovo navodi kao riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (merfu). Međutim, prije će biti, Allah najbolje zna, da su to riječi ashaba (mewkuf). Sve to ukazuje da su svi u potpunosti uništeni narodi, uništeni prije Musaa,alejhi selam.
U njih se ubrajaju: Stanovnici Ressa
Uzvišeni Allah u suri El-Furkan kaže: “I Adu i Semudu i stanovnicima Ressa i mnogim generacijama između njih – *svima smo navodili primjere i sve smo potpuno uništili.” (Prevod značEl-Furkan, 38-39)
U suri Kaf Uzvišeni kaže: “Prije njih su poricali: Nuhov narod, i stanovnici Ressa, i Semud, i Ad, i faraon, i Lutov narod, i stanovnici Ejke i narod Tubbe’a. Svi su oni poslanike u laž ugonili, pa su Moju kaznu zaslužili.” (Prevod značenja, Kaf, 12-14)
Ovaj i prethodni citat govore da su oni uništeni, porušeni i upropašteni. To pobija Ibn D-erirovu tvrdnju da su stanovnici Ejke bili ti koji su iskopali rovove o kojima se govori u suri El-Burudž. Za njih Ibn Ishak i neki drugi tvrde da su živjeli nakon Isaa alejhi selam. Međutim, i ova tvrdnja je sporna. Ibn Džerir navodi Ibn Abbasove riječi da su stanovnici Ressa, zapravo jedno od
Semudovih naselja.
Hafiz Ebu el-Kasim Ibn Asakir na početku svoje historije, govoreći o gradnji Damaska, iz Historija Ebu el-Kasima Abdullaha ibn Abdullaha ibn Džerdada i drugih, navodi da su stanovnici Ressa živjeli u Haduru i da im je Allah, Subhanehu we te`ala.., poslao vjerovjesnika po imenu Hanzala ibn Safwan pa su ga oni poricali i ubili. Ab ibn Aws ibn Irem ibn Sam ibn Nuh i njegov sin su iz Ressa, ali su se prije uništenja Ressa vratili i nastanili u brdima Ahkaf. Nakon toga je Allah,Subhanehu we te`ala., uništio stanovnike ressa, a ovi su se raširili po cijelom Jemenu, i drugim krajevima širom zemlje. Tako je Džebron ibn Sa’d ibn Ad ibn Aws ibn Irem ibn Sam ibn Nuh doselio u oblast Damaska gdje je podigao grad koji je nazvao Džebron. To je zapravo Irem, poznato po stubovima. Nigdje na jednom mjestu nema više kamenih stubova nego u Damasku. Zatim je Allah,Subhanehu we te`ala., poslao Huda ibn Abdullaha ibn Rebbaha ibn Halida ibn el-Huluda ibn Ada, narodu Ad – tj. Adovim potomcima u Ahkafu – pa su ga u laž ugonili zbog čega ih je Uzvišeni Allah uništio.(1)
Prema tome, stanovnici Ressa su živjeli mnogo prije Ada. Allah, subhanehu ve te ala najbolje zna!Ibn Ebi Hatim od Ebu Bekra ibn Ebi Asima, prenosi, da je od svoga oca čuo da mu je šebib ibn Bišr, pričao da je od Ikrime čuo, da je Ibn Abbas rekao: “Er-Ress je ime bunara u Azerbejdžanu.” Es-Sewri od Ebu Bekra prenosi da je Ikrime rekao: “Er-Ress je bunar u kome su ukopali svog vjerovjesnika.”Ibn Džurejdž kaže da je Ikrime rekao: “Stanovnici Ressa su zapravo stanovnici Feldža o kojima su govori u suri Jasin.” Katade kaže da je Feldž jedno od naselja u Jemami.
Ja smatram da su, ako su oni isti oni o kojima se govori u suri Jasin, kako kaže Ikrime, onda su morali biti u potpunosti uništeni. Uzvišeni Allah govoreći o njima kaže: “bio je to samo jedan užasan krik i oni su svi odjednom pomrli.” (Prevod značenja, Jasin, 29)
O njima ćemo kasnije govoriti. Ako su pak bili neki drugi narod, a ne ovaj, što je očito, i bili uništeni i porušeni po svim procjenama to se ne slaže sa onim što tvrdi Ibn Džerir.
Ebu Bekr Muhammed ibn el-Hasan en-Nakkaš kaže: “Stanovnici Ressa su imali jedan bunar koji im je bio dovoljan za napajanje i navodnjavanje zemlje. Njima je vladao jedan pravedan i čestit vladar, za kojim su, kada je umro, žalili. Nekoliko dana nakon njegove smrti šejtan im se pokazao u njegovom liku, i rekao: “Ja nisam umro, nego sam se od vas bio malo povukao da vidim kako ćete postupati.” Oni su se tome puno obradovali, a onda im je naredio da između njega i sebe postave zastor, pa neće nikada umrijeti. Mnogi od njih su u to povjerovali, podlegli iskušenju i počeli ga obožavati. Tada im je Allah,Subhanehu we te`ala., poslao vjerovjesnika koji im objasnio da im iza zastora govori šejtan, zabranjujući im da ga obožavaju i naređujući im da obožavaju samo Allaha, koji nema nikakva sudruga.”
Es-Suhejli kaže: “Njemu je objava silazila u snu, a ime mu je bilo Hanzala ibn Safwan. Na prevaru su ga napali, ubili i bacili u bunar. Nakon toga bunar je presušio, pa su patili zbog žeđi, nakon što je vode bilo u izobilju. Drveće im se usljed suše osušilo, usjevi prestali rađati, kuće se porušile, pa su nakon udobnog života morali iskusiti surovost i nakon zajedništva razjedinjenost, sve dok nisu do posljednjeg uništeni. Njihova staništa su zaposjeli džinni i divlje životinje, tako da su se odatle mogli čuti jedino glasovi džinna, rika lavova i zavijanje hijena.”
Ibn Džerir prenosi od Muhammeda ibn Humejda, on od Seleme, on od Ibn Ishaka, a ovaj od Muhammeda ibn Ka’ba el-Kurezija, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prvi čovjek koji će Kijametskog dana ući u Džennet bit će crni rob. To će biti zato što je Uzvišeni Allah poslao poslanika mještanima jednog naselja, pa u njega nije povjerovao niko ism tog crnog roba. Mještani tog naselja su zatim napali tog vjerovjesnika, iskopali bunar i bacili ga u njega, a onda jednom velikom kamenom pločom zatvorili otvor. Taj rob je sakupljao drva, na svojim leđima ih donosio i prodavao kako bi mogao kupiti jelo i piće. Zatim bi to odnio do tog bunara, podizao onu ploču, a Allah,Subhanehu we te`ala., bi mu u tome pomogao, i krišom vjerovjesniku doturao hranu i piće, a onda ponovo vraćao ploču gdje je i bila.”
On dalje kaže: “I tako je bilo dokle je Allah,Subhanehu we te`ala., htio da bude. Ali, jednog dana kad je otišao da sakuplja drva kao što je do tada činio, pa kad ih je sakupi, svezao i htio da ponese, obuzeo ga je drijemež, te je legao. Allah,Subhanehu we te`ala., mu je zapečatio uši, pa je ostao spavajući sedam godina. Zatim se pomakao, protegao i prevrnuo na drugu stranu i nastavio spavati. Allah,Subhanehu we te`ala. mu je ponovo zapečatio uši i narednih sedam godina, nakon čega je ustao, uzeo breme drva, i krenuo misleći da je spavao samo dio dana. Vratio se u svoje naselje, prodao breme drva i kupio jelo i piće, kao što je to i prije radio.Zatim je otišao do onog bunara, tj. Do mjesta gdje je bio, ali ga tamo nije bilo. Narod se bio dosjetio vjerovjesnika, izvadio ga, priznao i povjerovao mu.”
On dalje kaže: “vjerovjesnik ih je upitao šta se desilo sa crncem, a oni su odgovorili da ne znaju. Tek kada je vjerovjesnik preselio na Ahiret, crnac se probudio iz svoga sna. Za njega je muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Taj crnac će biti prvi koji će ući u Džennet.”
Ovaj hadis je mursel i ima spornih elemenata u sebi. Sadržaj ovog hadisa vjerovatno je proširio Muhammed ibn Ka’b el-Kurezi. Allah, opet, najbolje zna!
Međutim, i sam Ibn Džerir ne prihvaća ovaj hadis jer kaže: “Za taj narod ne može se tvrditi da su oni stanovnici Ressa o kojima se govori u Kur’anu, jer AllahSubhanehu we te`ala., za njih kaže da su uništeni, a narod u ovom hadisu se odazvao i povjerovao svome vjerovjesniku. Osim – Allahu moj – ako su oni povjerovali u vjerovjesnika nakon što su uništeni njihovi preci.” Allah najbolje zna!
On je sklon mišljenju da su oni narod koji je iskopao rovove. Međutim, taj stav je slab iz razloga koje smo već naveli, a i zbog toga što se u kazivanju o narodu koji je iskopao rovove prijet kaznom na Ahiretu, ukoliko se ne pokaju. Osim toga, za njih se ne navodi da su uništeni, a za stanovnike Ressa se to izričito kaže. Allah, opet najbolje zna!
(1) Ibn Asakir u svom Tarihu 1/15/Tehzib
Iz Knjige “KAZIVANJA O VJEROVJESNICIMA”-AUTOR:Šejhul-Islam Ismail ibn Kesir
