Različite & Teme

Zabludjele sekte i frakcije

Neispravno vjerovanje i zabludjele frakcije

Postoje mnoge frakcije koje se ne slažu s ovim vjerovanjem i vjeruju na suprotan način. Neki među njima obožavaju kipove, idole, meleke, evlije, džinne, stabla, stijene i sl. Svi oni su odbili poslanice poslanika, alejhimus-selam, čak su im se suprotstavili i inat činili.

Najbolji primjer je odnos Kurejšija i drugih Arapa spram našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Oni su tražili od svojih božanstava da im ispune želje, izliječe bolesnike i pruže pomoć protiv neprijatelja, a uz to su im prinosili i žrtve i zavjete činili.

Kada im se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, suprotstavio i naredio da iskreno čine ibadet samo Allahu, oni su se oglušili na njegov poziv i začuđeno rekli:

“Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!” (Sad, 5)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporno ih je pozivao Allahu i ustrajno savjetovao. Upozoravao ih je na kobne posljedice širka pojašnjavajući suštinu svog poziva, sve dok Allah, dželle šanuh, mnoge među njima ne uputi na Pravi put, pa su naknadno počeli prihvatati islam u skupinama.

Tako se islam uzdiže iznad svih ostalih vjera nakon ustrajnosti i velikog truda što ga uloži Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te njegovi ashabi i njihovi sljedbenici u dobročinstvu. Nakon toga stanje se promijenilo. Većina ljudi zbog neznanja se vratila natrag paganskom vjerovanju što je egzistiralo prije islama.

Pretjeravali su u pogledu vjerovjesnika i evlija. Mnogi su ih dozivali u dovama, te su od njih tražili pomoć i činili druge vrste širka.1

Glavni razlog tome je njihovo nepoznavanje pravog i istinskog značenja riječi la ilahe illallah, koje su shvatali oni koji su bili ranije, pa čak i nevjernici među Arabljanima.

Od tog vremena pa sve do danas širk je u neprestanom širenju a uzrok tome je velika rasprostranjenost neznanja i što mnogo vremena prođe u odnosu na period poslanstva. Nejasnoće i nedoumice koje su ih navele na širk, istovjetne su onima što egzistiraše među prvima generacijama ljudi. Svi oni govore:

“Ovo su naše šefadžije (zagovornici) kod Allaha!” (Junus, 18)

Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.

(Kur’an, sura Ez-Zumer, 3. ajet)

Allah, dželle šanuh, porekao je i pobio ove tvrdnje. Pojasnio je da onaj ko obožava nekog drugog mimo Njega, bez obzira ko to bio, time čini širk i djelo nevjerstva.

Uzvišeni je rekao: “Oni, pored Allaha, obožavaju one koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: ‘Ovo su naše šefadžije (zagovornici) kod Allaha.’”

Na to im Uzvišeni odgovara: “Reci: ‘Zar da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji nešto, a On zna da ne postoji!’ Neka je hvala Njemu i daleko li je On iznad onih koje Njemu ravnim smatraju!” (Junus, 18)

Allah, subhanehu ve te’ala, nam tako u ovim ajetima daje do znanja da je obožavanje vjerovjesnika, evlija ili nekog drugog, mimo Njega, veliki širk, pa čak i da počinitelj takvih djela to imenuje drugim nazivima.2

Uzvišeni kazuje: “A oni koji pored Njega uzimaju zaštitnike govore: ‘Mi ih obožavamo samo zato da bi nas što više Allahu približili.’”

Pa im, dželle šanuh, pobija tu tvrdnju riječima: “Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.” (Ez-Zumer, 3)

Tako je Allah, subhanehu ve te’ala, pojasnio da je činjenje ibadeta nekom drugom a ne Njemu – putem dove, straha, nade i sl. – jasno nevjerstvo, te je porekao da ih lažna božanstva samo još više Njemu približavaju.

Nevjerničkim vjerovanjem, koje je u suprotnosti s ispravnim akidetom i vjerom svih poslanika, alejhimusselam, smatra se ateistička ideologija koju zastupaju bezbožnici u današnje vrijeme. To su oni koji slijede Marksa, Lenjina i njima slične pozivače u ateizam i nevjerstvo.

Bez obzira kako svoje ubjeđenje nazivali: socijalističkim, komunističkim, basističkim ili drugim nazivima, glavni postulat njihovog vjerovanja zasnovan je na tvrdnji da nema Boga i da je osnova života materija. U vezi s time negiraju proživljenje nakon smrti, Džennet i Džehennem, te poriču sve postojeće vjere. Svako ko bude čitao njihove knjige može se uvjeriti u navedeno. Nema sumnje da je to ubjeđenje suprotno svim nebeskim vjerama i da uzrokuje svojim sljedbenicima najgore posljedice na dunjaluku i Ahiretu.

Među vjerovanjima suprotnim istini smatra se ubjeđenje koje zastupaju pojedine grupacije batinija i sufija u domenu ljudi koje nazivaju evlijama.

[Batinije su sekta koja se pripisuje šiitskom učenju i pokazuju ljubav prema ehlul-bejtu, što koriste kao zastor iza kojeg spletkare protiv Islama i muslimana, a u sebi taje nevjernička i idolopoklonička ubjeđenja i ideje. (Vidi: Mevsu’atul-firekil-muntesibeti lil-islam, 9/37)]

Neispravno vjerovanje i zabludjele frakcije
Neispravno vjerovanje i zabludjele frakcije

[Sufizam je pokret vjerskog karaktera. Prvi put se javlja u islamskom svijetu u trećem hidžretskom stoljeću pojavom pojedinaca koji su propagirali ideju neutemeljenog asketizma. To je vremenom preraslo u potpuno vjersko zastranjivanje, praktično i idejno, a naknadno se javljaju i sufijski tarikati (redovi) karakteristični po načinu odijevanja, veličanju turbeta i kaburova, te slijepom povođenju za svojim zabludjelim šejhovima. (Vidi: ElMevsu’atul-mujessere, 1/249)]

Smatraju da te evlije zajedno s Allahom upravljaju dešavanjima u kosmosu i određuju zbivanja na Svijetu. Nazivaju ih kutbovima, vetedima, gausima i sličnim imenima koja su izmislili za svoja lažna božanstva.97 Takvo nešto smatra se najtežim vidom širka u Allahovoj sveopćoj božanstvenosti, to je čak gore i od širka koji je bio prisutan u pagansko doba prije pojave Islama, jer, predislamski Arabljani nisu pripisivali Allahove božanstvene osobenosti, koje dolikuju samo Njemu, svojm lažnim božanstvima, već je njihov širk bio u vidu činjenja ibadeta drugima mimo Allaha, dželle šanuh. To su činili samo u periodu lahkoće i spokojnosti, ali kada bi ih zadesile nedaće i poteškoće, tada bi iskreno obožavali samo Allaha. Uzvišeni nam o tome govori:

“Kad se u lađe ukrcaju, iskreno se mole samo Allahu, a kad ih On do kopna dovede, odjednom se vrate činjenju širka.” (El-Ankebut, 65)

A kada je posrijedi Allahova božanstvenost, pa oni su je priznavali isključivo Allahu, kao što nam, dželle šanuh, prenosi: “A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!’” (Ez-Zuhruf, 87)

“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, u čijem su posjedu sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim’? – ‘Allah!’ – reći će oni -, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?’” (Junus, 31)

Veliki je broj ajeta koji nam o tome govore.

Iz djela Ispravno vjerovanje autora Abdul-Aziza b. Baza

Učimo o Islamu
Back to top button