Ljubav Poslanika, a.s., i Aiše nam je snaga u teškim situacijama koje imamo sa životnim partnerima, i pokazatelj lijepog bračnog odnosa. „Kada bih pojela jedan dio mesa sa kosti, davala bih ga Poslaniku a.s., koji bi gledao da zagrize sa istog mjesta odakle sam ja zagrizla. Kada bih mu ponudila da pije iza mene, pio bi sa mjesta gdje su trenutak ranije bile moje usne.“, riječi su plemenite Aiše, a govore nam da biti zaljubljen ne znači istrošiti ljubav u mlađim danima, nego voljeti kako je naš Poslanik, a.s., volio, u svim godinama svoga života.
Žena plemenitog porijekla, koja je kao šestogodišnje dijete doselila u kuću Božijeg Poslanika, a.s., kako bi mu postala supruga, a koja je nakon hazreti Hatidže zavrijedila njegovu (a.s.) ljubav, bila je hazreti Aiša, kćer Ebu Bekrova, jedna od najmlađih „majki vjernika“.
Za one, koje slučaj šestogodišnje male Aiše u svojstvu supruge Muhammeda, a.s., iznenađuje, zaboravljaju na činjenicu da je u cijelom arapskom društvu tog vremena bilo normalno da se zaruke prave za male djevojčice. Ova tradicija seže od drevnih Jevreja, koji bi pravili zaruke za žensku djecu od samog rođenja, a koja bi u određenom periodu djetinjstva preselila u kuću svojih budućih muževa. Naravno, brak nije konzumiran sve dok djevojčica ne bi doživjela zrelost. U slučaju Aiše, do njezine četrnaeste godine.
Kako nam vrijedna autorica Ruqajja Maqsood u svojoj knjizi „Vodič za muslimanski brak“ govori, historijske činjenice o slučaju Djevice Marije (Merjeme) potvrđuju ovu jevrejsku praksu, jer se pretpostavlja da je Marija živjela sa Josipom stolarom sve do svoje zrelosti. U tom periodu, pretpostavlja se da je zatrudnila i rodila Božijeg Poslanika, Isa, a.s.. Iako je živjela kod Josipa, u svojstvu njegove zaručnice, u njezinu nevinost se nije ni na trenutak sumnjalo, kada je rodila sina bez oca, voljom Uzvišenog, jer ju je ova tradicija čuvala od nemoralnog čina i intimnog odnosa s muškarcem. Ovaj podatak nam ide u prilog kako bismo osporili sve zlokobne jezike koji se usuđuju prigovoriti i kritikovati brak Muhammeda a.s., i h. Aiše kao djevojčice, obzirom da se znalo da će brak biti konzumiran tek u njezinoj zrelosti.
Ako nam je Hatidža uzor u tome da žena može uspjeti u poslovnim i direktorskim angažmanima, Aiša nam je pokazatelj da žena, bez obzira na različite potrebe porodice i društva, može biti učenjak, neko koga se pita za mišljenje, žene koja je svojim intelektualnim kapacitetima na rangu brojnih učenjaka iz vremena Muhammeda, a.s., i kasnije.
Brižljivi i plemeniti Poslanik, a.s., mnogo je cijenio njezinu visoku inteligenciju i sposobnost promišljanja i zaključivanja, pa je običavao muslimane obraćati Aiši da je pitaju za mišljenje ukoliko imaju nekih vjerskih problema. Sam Poslanik, a.s., visoko ju je postavio u odnosu na brojne muškarce, što govori o islamu općenito kao polno tolerantnoj religiji, a posebno o Muhammedu a.s., i njegovoj naklonosti prema ženskoj populaciji. Aiša je bila model žene ranog islama za sve generacije muslimana u naučnom i intelektualnom domenu. Primjer koji pokazuje mogućnosti koje islam pruža svakoj ženi, rušeći prijašnje barijere koje su žene marginalizirali i ograničavali u svim stvarima društvenog i intelektualnog domena, posebno žene nižeg socijalnog statusa.
Ibn Ata je izjavio: „Hazreti Aiša je bolje od svih poznavala fikh, bila je najučenija i u poređenju s onima koji su je okruživali, njezino rasuđivanje bilo je najbolje.“
Među ashabima, Aišino ime je bilo poštovano, kao ime žene intelektualke čiji je stav o svim vjerskim stvarima imao veliku težinu. To nije postigla svojim izgledom, šminkom ili odijelom, nego razumom i iskrenim nastupima žene intelektualke. Položaj kao supruge Božijeg Poslanika, a.s., olakšavao je njezinu opredjeljenost da se bavi naukom i da ima stepen vrijedan poštovanja, no bez obzira na tu činjenicu ona je uzorni model za sve nas koje smo na Aišinom putu.
Zanimljiv slučaj koji dočarava njezin intelektualni rang jeste slučaj vezan za Ebu Hurejru kojeg je jedne prilike čula da ponavlja hadis vezan za postupke Poslanika, a.s., tokom intimnih odnosa sa ženom. Pitala je Ebu Hurejru, dovodeći u pitanju istinitost njegovog iskaza:“Ko je to čuo od Ebul Kasima (nadimak Muhammeda a.s.)? „Opomenula je Ebu Hurejru ovim pitanjem da se ne oslanja u bilježenju predaja na rekla-kazala, nego na riječi žene koja je s Poslanikom, a.s., dijelila najintimnije trenutke. Aiša nam je iz hadiske riznice prenijela preko 2000 predaja koje je čula od Muhammeda a.s. lično, ili je posvjedočila njegovim djelima.
Hazreti Aiša je presedan kasnijim generacijama muslimanskih učenjaka koji su otvarali vrata ženama, kako bi mogle da se obrazuju i učestvuju u širenju nauke islama kroz cijelu islamsku povijest. Aiša je bila i još uvijek je uzor brojnim ženama muslimankama koje su stručnjaci u hadisu, tefsiru i fikhu, a ostavile su značajan doprinos u ovim naukama.
Aiša je garant muslimanki da može uspjeti i baviti se čime god želi, te da bavljenje naukom nije rezervisano samo muškarcima, iako šovinizam još uvijek nije stran pojam u islamskom svijetu. Ona je polazna tačka cjelokupnom obrazovnom sistemu koji je potekao iz islamske tradicije, a koji u sebi uključuje ženu kao važan faktor.
Ona je naš prozor u intimni život Božijeg Poslanika, koji nam treba da bismo znali kako se ponašati u svim situacijama. Aiša je razbila tabu u islamskim pitanjima, jer nam je otkrila sve postupke koje muslimani moraju znati unutar doma, porodice, intimnog odnosa, higijene supružnika. Zahvaljujući Aiši, mi nemamo tabu tema, nego nam je sve transparentno i jasno, činjeneći praktični islam lakšim i dražim.
Ljubav Poslanika, a.s., i Aiše nam je snaga u teškim situacijama koje imamo sa životnim partnerima, i pokazatelj lijepog bračnog odnosa. „Kada bih pojela jedan dio mesa sa kosti, davala bih ga Poslaniku a.s., koji bi gledao da zagrize sa istog mjesta odakle sam ja zagrizla. Kada bih mu ponudila da pije iza mene, pio bi sa mjesta gdje su trenutak ranije bile moje usne.“, riječi su plemenite Aiše, a govore nam da biti zaljubljen ne znači istrošiti ljubav u mlađim danima, nego voljeti kako je naš Poslanik, a.s., volio, u svim godinama svoga života.
Aiša nam pokazuje kako biti podrška suprugu u ibadetu i predanosti Bogu, dok je noćima sjedila sa njim u njegovim dugim razmišljanjima o Allahu dž.š, ne progovoreći niti jednu riječ, kako mu ne bi smetala, a bila je budna i čekala je, jer, možda će mu nešto trebati kada završi.
Klanjala je za njim satima, dok bi im noge oticale, ali njoj je bilo zadovoljstvo, jer su to činili zajedno ispred Onog koji ih je oboje stvorio. Bila je gladna, žedna, siromašna, živjela aksetskim životom kako je i sam Poslanik, a.s., živio, ali Aiši to nije bilo poteškoća. Ljubav koju su živjeli bila je ispunjena obostranim zadovoljstvom, bez obzira na poteškoće dunjaluka na koje su nailazili. Baš kao i Hatidža, i ona je trpjela, gladovala, bila na raznim iskušenjima, a ipak voljela i bila najsretnija žena na svijetu.
Ovo su samo djelići iz njihovog blagoslovljenog života iz kojih možemo preuzeti mnoštvo pouka i životnih mudrosti. Na nama je da izaberemo.
Neka nam Aišin put bude uzor u pronalasku sebe i naših životnih odabira i pokazatelj da žena muslimanka ima samo jednu prepreku da postigne svoje ciljeve. Samu sebe!
Kada pobijedi strahove i nedoumice, letargičnost i nezaiteresiranost da uči i bude korisna sebi i drugima, samo nebo je granica.
Pripremila: Šejla Mujić Kevrić
