“Baza Mrtvog mora je locirana sa tektonskim raspadom.
Ovo jezero je smjesteno u napetom pritezanju izmedju
Taberiye Lake na Sjeveru, i sredom Arabah Valley na Jugu.”(2)
Dogadja je bio opisan kao “… Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore – bi dolje i na njih kao kisu grumenje od pecena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo²” u navedenom ajetu. U svim mogucim znacenjima izgleda se radi o vulkanskoj eksploziji koja je zauzela mjesta u Dolini Luta i jer su komadi zemlje i blata bili u ‘pecenoj formi’ . (Isti dogadjaj se spominje u suri Es-Shuara:
“172. a zatim smo ostale uništili
173. spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili!
174. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje.”
U vezi ovoga, Werner Keller pise:
Slijeganje otpusteno vulkanskim snagama koje su lezale uspavano duboko dole kroz cijelo trajanje frakture. U gornjem kutu Jordana blizu Bashan-a strsci krateri ugasenih vulkana; velike izobline lava i slojevi naslaga su pohranjeni na vanjskom krecnjaku.(3)
Ove lave i pijesak sadrze velike evidencije da se ovdje nekada desio zemljotres. Katastrofa se oslikava u slijedecem opisu ajeta “Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore – bi dolje i na njih kao kisu grumenje od pecena blata spustismo, koje je neprekidno sipalo” se u Kur’anu odnose najvjerovatnije na vulkanska desavanja, a Allah zna najbolje. Opis “I kada pade naredba Nasa, Mi sve prevrnusmo, ono sto je bilo gore-bi dolje” koje se nalazi na pocetku ajeta, treba da se odnosi na zemljotres koji je uzrokovao vulkansku erupciju da izadje na povrsinu zemlje sa razornim efektima, i ka pukotinama i odlomcima izneseno , a jedino Allah zna istinu o tome.
Ocevidni dokazi, saopceni sa Dlinom Luta su u stvarnosti veoma interesantni. Generalno, dogadjaji koji imaju relaciju sa Kur’anom zauzeli su mjesta na Bliskom Istoku, Arapskom Poluotoku i Egiptu. Tacno u sredi ovih zemalja, nalazi se Dolina Luta. Dolina Luta, zbog incidenata koji su se u njoj desili, u geoloskom pogledu privlaci paznju. Dolina priblizno 400 metara pripada oblasti Mediterana. Dok je najdublje mjesto u Dolini 400 metara, vrh je oko 800 metara na Mediteranskom dijelu.
Incident Lutovog naroda, koji je ubrojan u Kur’an, desio se oko 1800 p.n.e. kako kazu estimati. Bazirano na njegovim arheoloskim i geoloskim istrazivanjima , Njemacki istrazivac, Werner Keller, zabiljazio je da su gradovi Sodma i Gomora bili tacno locirani u Siddim Valley sto je bila oblast niskog kraja Lutovog Jezera, i da su se tamo nekada nalazili veliki i mnogo naseljeni gradovi u tim regionima.
Najinteresantnija strukturna karakteristika Lutovog Jezera je evidencija koja pokazuje kako je nesrecni incident, zauzela mjesto u Kur’anu;
Na Istocnoj obali Mrtvog Mora je poluostrvo El-Lisan zalazi u vodu kao jezik. El-Lisan znaci jezik u Arapskom. Nevidjen sa zemlje temelji padaju ovdje okolo ispod povrsine vode na cudesnom stanovistu, razdvajajuci more u dva dijela. Na desnoj strani poluostrva temelji se naginju koso nadole ka dubini do 1200 stopa. Na lijevoj strani ostrva voda ostaje primjerno plitka. Mjerenja dubine vode uzeta u nekoliko zadnjih godina utemeljila su dubinu od samo 50 do 60 stopa. Ta posebna oblast plicaka Mrtvog Mora, od poluostrva El Lisan do najuznijeg kraja, je bila Dolina Siddim. (4)
Werner Keller je zabiljezio da je ovaj dio plicaka, koji je bio otkriven da bude formiran naknadno, bio je posljedica gore navedenog zemljotresa i masivnog kolapsa koji je ova jzemljotres prouzrokovao. Ovo je bilo mjesto gdje su Sodoma i Gomora bili smjesteni, inace gdje je Lutov narod zivio.
Nekada,bilo je moguce preci ovu regiju pjesacenjem. Kakogod, danas, dolina Siddim, gdje su Sodoma i Gomora bile nekada smjestene, je prekrivena najnizim dijelom povrsinskim slojem Mrtvog Mora . Kolaps baze kao rezultat omrazene katastrofe koja se desila u proslosti pocetkom drugog milenijuma p.n.e uzrokovala je da slana voda sa Sjevera uplovi u odskora formiranu duplju i spuni uvalu slanom vodom.
Tragovi Lutovog Jezera su vidljivi… Kada neko uzme veslati camac preko Doline Luta ka najjuznijoj tacci, ako suncesja u pravoj direkciji, moze zapaziti nesto fantasticno. Neko odstojanje od obale i jasno vidljive ispod povrsine vode, gdje se odslikava suma koju posebno visok nivo slane vode cuva.
‘National Geographic’ je komentarisala 1957, ovako:
“Planina Sodom, neplodno zemljiste, dize se ostro povrh Mrtvog Mora. Niko nikada nije pronasao razorene gradove Sodoma i Gomora, ali naucnjaci vjeruju da je to mjesto u Dolini Siddim. Moguce da ih je preplavljujuca voda Mrtvog Mora progutala slijedeci zemljotres. “(6)
Pompeji su imali slican kraj
U slijedecim ajetima, Kur’an nam potvrdjuje da nema izmjene Allahovih zakona:
42. Oni su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, da će se, bolje nego bilo koji narod, držati Pravoga puta – samo ako im dođe onaj koji će ih opominjati. I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje:
43. oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja. El Fatir
Da, “U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naši promjene”. Svako, ko ustane protiv Njegovih zakona i uzoholi se na Njega, je nepouzdan prema Bozanskom zakonu. Pompeji, simbol degeneracija Rimskog Carstva, bili su umjesani u seksualne perverzije. NJihov kraj je bio slican kraju Lutova Naroda.
Razaranje Pompeja desilo se u svim znacenjima erupcijom vulkana Vesuvius.
Vulkan Vesuvius je simbol Italije, primarno grada Naples. Ostajuci mirno prosla dva milenijuma , Vesuvius je nazvan “Planina Upozorenja”. Nije bez razloga da je Vesuvius tako prepoznatljiv. Propast koja je pogodila Sodomu i Gomorul je veoma slicna kataklzimi koja je pogodila Pompeje.
Desno od Vesuvius-a nalazi se Napulj a istocno su Pompeji. Lava i pepeo ogromne vulkanske erupcije, koja se desila dva milenijuma unazad, potrefila je stanovnike toga grada. Katastrofa se desila tako iznenada da je se grad nasao u sredi svakodnevnog zivota a i danas stoji tako kako je bio dva milenijuma unazad. Izgleda kao da je vrijeme zaledjeno.
Uklanjanje Pompeja sa lica zemlje s tom kataklizmom,bilo je bez koristi. Historijske biljeske pokazuju da je grad bio tacno centar perverzije i rasprsnjavanja. Grad je bio poznat po a ogrezloj prostituciji do te mjere da cak ni broj kupleraja nije bio poznat. Muski spolni organi su u originalnoj mjeri bili okaceni na vrata tih kupleraja . Prema ovoj tradiciji, ukorijenjenoj u Mitraickom vjerovanju , seksualni organi i seksualni odnos ne treba da budu skriveni nego treba da se otvoreno izlazu .
Ali lava Vesuvius-a sasusila je cijeli grad sa mape u jendom trenutku. Najinteresantniji aspekt dogadjaja jesto da niko nije izbjegao jezivu silu erupcije Vesuvius-a. Malte ne, to je kao da nisu ni primijetili katastrofu, kao da su bili zacarani. Porodicno rucanje njihove hrane okamenilo se tacno u tome momentu. Brojne okamenjene grupe su pronadjene u cinu seksualnog odnosa. Najinteresantnija cinjenica je da se nalaze tako grupe istog spola i grupa mladih mladica i djevojaka. Lica nekih okamenjenih ljudskih trupla Pompeja koji nisu bili zatrpani,ostala su neostecena. Generalni prikaz na ovim licima je bio u obliku smetenosti.
Ovdje se nalaze najneshvatljiviji aspekti nedace. Kako su desetine hiljada ljudi cekali da budu iznenadjeni smrcu bez da vide ili cuju bilo sto?
Ovo stanoviste dogadjaja pokazuje da iscezavanje Pompeja je ustvari slicno razarajucim dogadjajima spomenutim u Kur’anu, jer Kur’an osobito ukazuje na “iznenadnu propast” sto se tice ovih dogadjanja. Na primjer, “stanovnici grada” opisanih u suri Jasin su umrli svi odjednom u jednom trenutku. Situacija je recena kako slijedi u ajetu 29. sure asin.
Nije to bili nista vise do snazni prasak, i vidi! bili su (kao pepeo) ugasli i mirni.
U 31 ajetu sure El Kamer, ponovo “momenat” je spomenut kada se govori o Semudu :
“Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća koje sakuplja onaj koji ima tor.”
Smrt naroda Pompeja zauzela je mjesto istovremeno kako su dogadjaji opisani u tim ajetima.
Uprkos svemu ovome, stvari se nisu puno promijenile gdje su Pompeji nekada bili. Predgradja Napulja gdje necistoca preovladava ne zadovoljava te razuzdane distrikte Pompeja. Otok Capri je baza gdje obitavaju homoseksualci i nudisti. Otok Capri je poznat kao “raj homoseksualaca” u turistickim komercijalama. Ne samo na Capri i u Italiji, ali priblizno u cijelome svijetu, slicna degeneracija morala je na djelu i ljudi ne insistiraju na izucavanju proslosti groznih iskustava prijasnjih naroda.
Semud je (također) odbijao opomene. Za njih se kaže:
23. I Semud u opomene nije vjerovao.
24. “Zar da slijedimo jednog od nas!” – govorili su.”Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.
25. Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!”
26. “Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi!…
Kao što se kaže u Kur’anu, Semud je odbijao Allahova upozorenja kao i Ad, i zbog toga je uništen. Danas, kao rezultat arheoloških i historijskih proučavanja, poznate su mnoge stvari koje prije nisu bile otkrivene, kao npr. lokacija gdje je Semud živio, kuće koje su gradili, njihov način života. Semud, koji se spominje u Kur’anu je historijska činjenica, danas potvrđena mnogim arheološkim pronalascima.
Prije nego se osvrnemo na sve arheološke pronalaske koji se odnose na Semud, korisno je da pogledamo priču u Kur’anu i borbu ovih ljudi sa njihovim Poslanikom. S obzirom da je Kur’an knjiga za sva vremena, Semudovo negiranje upozorenja koja su im dolazila je događaj koji bi trebao biti upozorenje ljudima svih generacija.
Salihovo a.s. prenošenje poruke
U Kur’anu se spominje da je Salih bio poslan Semudu da ih upozorava. Salih je bio ugledna ličnost u Semudu. Njegov narod, koji nije očekivao da će on ispovijedati vjeru istine, bio je iznenađen njegovim pozivom da napuste zabludu. Njihova prva reakcija je bilo osuđivanje Saliha.
61. I Semudu – brata njihova Saliha. ‘O, narode moj’, – govorio je on – ‘klanjajte se samo Allahu, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od zemlje stvara, i daje vam da živite na njoj! Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.’
62. ‘O Salihu’, – govorili su oni – ‘ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da se klanjamo onome čemu su se preci naši klanjali? Mi uveliko sumnjamo u ono čemu nas ti pozivaš.’
Mali dio društva se odazvao Salihovom pozivu, ali većina nije prihvatala ono što je on govorio. Naročito su vođe društva odbijale Saliha i zauzele naprijateljske stavove prema njemu. Pokušavali su ometati i tlačiti one koji su vjerovali Salihu. Bili su bijesni na njega jer ih je pozvao da obožavaju Allaha. Ovaj gnjev nije bio svojstven samo Semudu; Semud je ponavljao greške Nuhovog i Ad naroda, koji su živjeli prije njih. Zbog toga Kur’an spominje ova tri naroda:
9. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i onima poslije njih? – Samo ih Allah zna! – Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: ‘Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono u što nas pozivate!’
Uprkos upozoravanjima poslanika Saliha, narod je i dalje sumnjao. Ipak, postojala je grupa koja je vjerovala u poslanstvo Salihovo – i oni su bili jedini koji su bili spašeni sa njim kada ih je zadesila velika katastrofa. Starješine naroda su pokušavali da suzbiju grupu koja je vjerovala Salihu. Govorili su onima za koje su smatrali da su nemoćni – onima koji su vjerovali:
75. A glavešine naroda njegova, one koje su se oholile, upitaše potlačene, one među njima koji su vjerovali: ‘Vjerujete li vi da je Salih poslan od Gospodara svoga?’ – ‘Mi, uistinu, vjerujemo u sve ono što je po njemu objavljeno’ – odgovoriše oni.
76. ‘A mi, doista, ne vjerujemo u to u što vi vjerujete’ – rekoše oni koji su bili oholi.
Semud je i dalje nastavljao da sumnja o onome što se tiče Allaha i Salihovog poslanstva. Štaviše, određena grupa je otvoreno poricala Saliha. Jedna grupa ljudi među onima koji su odbijali vjeru – sa izgovorom da to rade u ime Allaha – pravila je planove da ubije Saliha:
47. ‘Mi smatramo rđavim predznakom tebe i one kji su s tobom!’ – rekoše oni – ‘Od Allaha vam je i dobro i zlo’ – reče on -, ‘vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.’
48. U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji ne red nego nered činile.
49. ‘Zakunite se najtežom zakletvom’ – rekoše – ‘da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: “Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.”’
50. I smišljali su spletke, ali smo ih Mi kaznili onda kad se nisu nadali,
Da bi vidio hoće li njegov narod slijediti Allahovu naredbu, pokazao im je kamilu kao iskušenje. Također, da bi vidio hoće li ga poslušati, rekao je svom narodu da daju kamili vode da pije, i da joj ne nanose zlo. Njegov narod je ubio kamilu. U suri Aš-Šuara su opisani ti događaji:
