Različite & Teme

Propisi o kurbanu (I dio)

Propisi klanja kurbana imaju dva stava.

Propisi o kurbanu (II dio)

Kada čovjek musliman spozna zašto je neki ibadet propisan, to ga motiviše da ustraje u činjenju tog ibadeta. Stoga su učenjaci pokušali da spomenu mudrosti propisivanja klanja kurbana. U tome je oživljavanje sunneta Ibrahima, a.s., a nareðeno nam je da slijedimo vjeru Ibrahima, a.s. Kazao je Uzvišeni: ”Poslije smo tebi objavili: ‘Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!”’ (Nahl, 123.) Klanje kurbana je veliki pokazatelj čovjekove spremnosti na žrtvovanje za Allahovu vjeru i čovjekove pokornosti Uzvišenom Stvoritelju. Klanje kurbana je jedan od načina kako da čovjek podmiri mesom sebe, svoje komšije i one kojima je potrebno, a mnoge predaje ukazuju da je to bio jedan od ciljeva klanja kurbana za vrijeme Allahovog Poslanika.Definicija kurbanaMnogo je definicija kurbana koje su islamski pravnici spomenuli u knjigama fikha. Jedna od najadekvatnijih definicija kurbana sigurno jeste da je kurban ”ime za ono što se kolje od stoke, približavajući se time Uzvišenom Allahu, u danima Kurban-bajrama, sa odgovarujućim uvjetima.

Ova definicija sadrži u sebi skoro sve ono što je potrebno da sadrži u sebi definicija kurbana.Dokazi šerijatske utemeljenosti klanja kurbana i njegove vrijednosti u vjeri
Na propisanost ovog ibadeta u islamu ukazuju argumenti iz Kur’ana, sunneta i konsenzusa islamskih učenjaka.

Što se tiče Kur’ana, na propisanost kurbana ukazuju riječi Uzvišenog: ”Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (Kevser, 2.)

Što se tiče sunneta Allahovog Poslanika, on je prepun argumenata koji ukazuju na propisanost ovog ibadeta. Dvije su vrste hadisa koji ukazuju na propisanost klanja kurbana: riječi Allahovog Poslanika i njegova praksa. Od Džabira, r.a., prenosi se da je kazao: ”Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, pa kada je završio hutbu, sišao je sa minbera, te mu je doveden ovan kojeg je svojom rukom zaklao govoreći: ‘Bismillahi (u ime Allaha), Allahu ekber (Allah je najveći), ovo je od mene i od onih iz moga ummeta koji nisu zaklali.”’ (Tirmizi, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) Što se tiče hadisa u govornoj formi vezanih za kurban, njih je izuzetno mnogo. Jedan od njih je hadis Džunduba ibn Sufjana, r.a., u kojem stoji: ”Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije završetka namaza, te je kazao: ‘Ko zakolje kurban prije nego što se klanja ili prije nego što klanjamo, neka ponovo zakolje drugi kurban, a oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.” (Buharija i Muslim)
Više je učenjaka koji su spomenuli jednoglasan stav učenjaka da je klanje kurbana validan i propisan ibadet u vjeri islamu.

Mudrosti propisivanja klanja kurbana – prinošenja žrtve

Kada čovjek musliman spozna zašto je neki ibadet propisan, to ga motiviše da ustraje u činjenju tog ibadeta. Stoga su učenjaci pokušali da spomenu mudrosti propisivanja klanja kurbana.
U tome je oživljavanje sunneta Ibrahima, a.s., a nareðeno nam je da slijedimo vjeru Ibrahima, a.s. Kazao je Uzvišeni: ”Poslije smo tebi objavili: ‘Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!”’ (Nahl, 123.) Klanje kurbana je veliki pokazatelj čovjekove spremnosti na žrtvovanje za Allahovu vjeru i čovjekove pokornosti Uzvišenom Stvoritelju.
Klanje kurbana je jedan od načina kako da čovjek podmiri mesom sebe, svoje komšije i one kojima je potrebno, a mnoge predaje ukazuju da je to bio jedan od ciljeva klanja kurbana za vrijeme Allahovog Poslanika. U hadisu Buharije i Muslima od Enesa, r.a., spomenuto je da je jedan od ashaba zaklao kurban prije bajram-namaza, i to je opravdao riječima: ”Znao sam da je ovo dan u kojem se priželjkuje meso, sjetio sam se potrebe mojih komšija za mesom pa sam poželio da prvi zakoljem kurban.” (Poslanik ga je ukorio što je zaklao prije klanjanja bajram-namaza, ali nije negirao razlog koji je spomenuo.)

U klanju kurbana je zahvalnost Allahu na mnoštvu blagodati kojima je obasuo insana. Mnogo je blagodati kojima je Uzvišeni Allah obasuo Svoje robove, jedan od načina iskazivanja zahvalnosti Uzvišenom Allahu je poštovanje Njegovih naredbi. U ovom slučaju poštovanje naredbe biva klanjem kurbana za one koji su u mogućnosti.

PROPIS KLANJA KURBANA

U ovom poglavlju ukratko ćemo spomenuti razilaženje islamskih učenjaka po pitanju propisa klanja kurbana.
Islamski učenjaci po pitanju propisa klanja kurbana imaju dva stava. Većina islamskih učenjaka smatrala je da je klanje kurbana pritvrðeni sunnet onima koji su u mogućnosti. Preneseno je da su ovog stava bili: Ebu Bekr, r.a., Omer, r.a., Seid ibn Musejjib, Sufjan es-Sevri, Abdullah ibn Mubarek, Alkame, imam Malik, Šafija, Ahmed, Ebu Jusuf i Muhammed – pravnici hanefijske pravne škole; Ishak, Ebu Sevr, Davud i Ibn Hazm – pravnici bukvalističke pravne škole, Ibn Munzir i dr.
Da je klanje kurbana obaveza onima koji su u mogućnosti, smatrali su: Rabijetu er-Raj, El-Lejs, El-Evza’i, imam Malik u jednoj predaji od njega, imam Ebu Hanife, Zufer, Ebu Jusuf i Muhammed u jednoj predaji od njih, a ovo mišljenje je odabrao šejhul-islam Ibn Tejmijje.

Mnogo je argumenata koje su iznijeli spomenuti učenjaci opravdavajući zašto su odabrali jedno od dva mišljenja. Zbog skučenosti prostora mi ćemo ovdje spomenuti samo neke argumente, kako bismo vidjeli koliko mjesto kurban zauzima u islamu, bez spominjanja koja grupa ga je koristila, niti ćemo spominjati kako su na taj argument odgovorili oni koji ne zastupaju to mišljenje. Ako bismo spominjali sve dokaze i odgovore na njih, trebalo bi mnogo prostora, a tada bi se ovaj sažetak pretvorio u opširnu (velikom broju ljudi neshvatljivu) studiju.
Riječi Uzvišenog Allaha: ”Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (Kevser, 2.)

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: ”Ko ima mogućnost pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).” (Ibn Madže, dobrim – hasen smatrao ga je šejh Albani.)

Džundub ibn Sufjan, r.a., kazao je: ”Prisustvovao sam Kurban-bajramu sa Poslanikom, pa je vidio meso kurbana koji je zaklan prije završetka namaza, pa je kazao: ‘Ko zakolje kurban prije nego što se klanja ili prije nego što klanjamo, neka ponovo zakolje drugi kurban, a oni koji nisu zaklali, neka zakolju sa bismillom.” (Buharija i Muslim)
Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ”Kada nastupi deset dana zul-hidždžeta, a neko od vaš želi da kolje kurban, neka ne odsijeca ništa od svoje kose i kože.” (Muslim i dr.)

Mnogo je drugih argumenata koji su spomenuti sa obje strane. Ne želim da preferiram jedno od dva mišljenja, ali je čovjeku muslimanu dovoljna činjenica koja ukazuje koliko mjesto zauzima klanje kurbana, osobama koje su imućne, da je minimalno rečeno po tom pitanju da je to pritvrðeni sunnet, a ako kažemo da je veliki broj učenjaka kazao da je to vadžib –obaveza, onda tek shvatamo koliko je ovo uistinu bitno pitanje.

Kazao je imam Šafija: ”Klanje kurbana je sunnet koji ne volim da se izostavlja.”
Mnogo je drugih učenjaka koji su kazali izjave slične ovoj, da je teško kazati da je to vadžib –obaveza, ali da su dokazi toliko jaki da musliman koji je u mogućnosti ne bi trebao da izostavi klanje kurbana.

S obzirom na to, stav četiri pravne škole i mnogih drugih mudžtehida bio je da je klanje kurbana prioritetnije nego udjeljivanje sadake u protuvrijednosti kurbana.
Takoðer, većina učenjaka smatrala je propisanost klanja kurbana za sve vrste ljudi, bez razlike bili kod kuće ili na putu, za muškarce i za žene i za one koji su na hadždžu.

KO SE SMATRA IMUĆNIM

Ovo je jedno veoma bitno pitanje u ovom poglavlju. Pošto većina učenjaka spominje da je propisano klanje kurbana onima koji su imućni, pitanje koje se samo nameće i koje mnogi postavljaju jeste: Ko se smatra imućnim? Po ovom pitanju ne postoje jasni i precizni argumenti, pa su zbog toga mudžtehidi bili primorani da koriste analogiju ili da idžtihade u iznalaženju odgovora na ovo pitanje. Zato ćemo spomenuti, ukratko, stavove mezheba, zatim pokušati ukazati na mišljenje koje je najprioritetnije.
Hanefijska pravna škola: Pravnici hanefijske škole uvjetovali su da bi kurban bio obavezan nekoj osobi, ona treba da je bogata, tj. da posjeduje nisab zekata koji prelazi preko čovjekovih elementarnih potreba. To su argumentovali hadisom: ”Ko ima mogućnost pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).” (Ibn Madže, dobrim – hasen ga je smatrao šejh Albani.)

Malikijska pravna škola: Pravnici malikijske škole smatrali su da klanje kurbana nije sunnet siromasima, onima koji ne posjeduju prehranu za cijelu godinu. A propisano je onome koga vrijednost kurbana neće učiniti oskudnim, tj. da će zbog kurbana oskudijevati u elementarnim potrebama tokom godine. Onaj ko ne posjeduje vrijednost kurbana, neće uzajmljivati novac kako bi zaklao kurban.
Šafijska pravna škola: Pravnici šafijske škole kazali su da je propisano klanje kurbana onim osobama koje posjeduju vrijednost kurbana, preko elementarnih potreba u danima Bajrama, njihovih potreba i potreba onih koji su u njihovom skrbništvu.
Hanbelijska pravna škola: Pravnici hanbelijske škole kazali su da je propisano klanje kurbana onome ko je u mogućnosti, onome koji može da ga obezbijedi pa makar uzimanjem duga, ako zna da će moći vratiti dug.

Rezime: Jedno od najprihvatljivih mišljenja jeste mišljenje hanefijske i malikijske pravne škole. Mišljenje hanefijske pravne škole zasnovano je i na riječima Allahovog Poslanika, iako to nije jasan i precizan dokaz u ovom pitanju.

UVJETI ISPRAVNOSTI KURBANA

S obzirom da je klanje kurbana ibadet, za njegovu ispravnost propisani su mnogi uvjeti, koje ćemo spomenuti ukratko kako bi čovjek musliman znao kako da postupa prilikom kupovine i nabavke kurbana.

Prvi uvjet: Da kurban bude od vrste stoke (deva, krava, bravče)
Većina islamskih pravnika, meðu kojima su imami četiri pravne škole, zauzela je jednoglasan stav da je uvjet za ispravnost kurbana da bude od vrste stoke: deva, krava, bravče (sitna stoka obuhvata koze i ovce), a to su argumentovali riječima Uzvišenog Allaha: ”Svakoj vjerskoj zajednici propisali smo klanje kurbana da bi spominjali Allahovo ime prilikom klanja stoke koju im On daje.” Kazao je imam Kurtubi u svome Tefsiru, komentarišući riječi ”stoke”: ”Stoka su deve, krave, bravčad.”

Drugi uvjet: Da dostigne odgovarajuću starosnu dob

Većina učenjaka smatrala je da je uvjet za ispravnost kurbana da je dostigao doba ispadanja sjekutića (ar. sunijj), na taj način se odreðuje zrelost (punoljetnost) životinje. Deva treba da je napunila pet godina i ušla u šestu, krava da je napunila dvije godine i ušla u treću, bravče da je napunilo godinu i ušlo u drugu, s tim što je izuzeta ovca gdje je dozvoljeno da se zakolje jagnje koje je starije od šest mjeseci ako je veliko. To su argumentovali hadisom Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Ne koljite za kurban osim zrele, punoljetne (ar. mussin) životinje, a ako ne budete u mogućnosti, onda mlado jagnje.” (Muslim) U drugom hadisu kod imama Muslima stoji da je Poslanik dijelio kurbane pa je jednom ashabu dao jagnje, te je ashab kazao: ”Allahov Poslaniče, meni si dao jagnje?” Pa mu je Poslanik rekao: ”Njega kao kurban zakolji.” Ovi hadisi jasno ukazuju da je uvjet za validnost kurbana da dostigne odgovarajuću starosnu dob (zrelost) ispadanje sjekutića, osim kod ovce kada može da se zakolje i mlaðe od zrele ovce, one koja je napunila godinu dana. Da taj propis ne obuhvata koze, ukazuje hadis ashaba koji je zaklao prije vremena, pa mu je Poslanik naredio da zakolje drugi kurban, pa je rekao: ”Imam kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići (ar. džiza)”, pa mu je kazao Poslanik: ”Zakolji je, i nikome nakon tebe nije validan kurban ako zakolje kozu koja nije zrela, kojoj nisu ispali sjekutići.” (Buharija i Muslim, rivajet Muslimov)
Učenjaci su postavili uvjet za ispravnost žrtvovanja jagnjeta za kurban: da bude debelo i krupno, tako da ako bi se umiješalo u stado zrelih ovaca, ne bi se mnogo fizičkim izgledom razlikovalo od njih.

Rezime: Da bi kurban bio validan, životinja treba da dostigne odgovarajuću starosnu dob:
– koza treba da je napunila godinu dana,
– ovca da je napunila šest mjeseci i da se tjelesno ne razlikuje od prosječne ovce koja je napunila godinu dana,
krava da je napunila dvije godine (nije dozvoljeno po konsenzusu učenjaka zaklati kravu mlaðu od dvije godine, pa makar bila i krupna kao ona koja je napunila dvije godine, zbog općenitosti hadisa koji uvjetuju zrelost životinje, ispadanje sjekutića),
– deva da je napunila pet godina.

Treći uvjet: Da kurban bude bez ikakvih tjelesnih nedostataka

Pošto je klanje kurbana ibadet kojim se muslimani približavaju svome Gospodaru, a Gospodar ne prima osim ono što je dobro, u našoj vjeri propisano je da kurban treba da bude debeo, dobar, zdrav i bez ikakvih tjelesnih nedostataka ili mahana koje mogu vidljivo utjecati na pomanjkanje mesa. Osnova ovog poglavlja su riječi Allahovog Miljenika: ”četiri ne zadovoljavaju da budu kurbani: jednooka ili ćorava, čija je ćoravost jasna; bolesna, čija je bolest jasna; hroma ili šepava, čija je hromost ili šepavost jasna; zakržljala, u čijim kostima nema moždine.” (Hadis su zabilježili sakupljači Sunena i dr. od Beraa ibn Aziba, r.a., a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)
Ukoliko se osobine spomenute u ovom hadisu naðu pri kurbanu, kurban nije validan po konsenzusu učenjaka. Takoðer, ako bi se našle pri kurbanu druge mahane sa istim značenjem, propis bi bio isti. A ako bi se pri kurbanu našla mahana koja je izraženija od spomenutih, to takoðer čini kurban neispravnim.
Takoðer, ovaj hadis jasno ukazuje na to da ako bi kurban imao pri sebi neku malu mahanu, da to ne smeta zbog riječi Poslanika: ”čija su ćoravost, bolest, hromost i zakržljalost jasni”, što znači da ako mahana nije jasna, to neće smetati.
U nastavku ćemo spomenuti samo neke mahane koje su učenjaci spomenuli kada je u pitanju kurban, tj. spomenut ćemo mahane jednog po jednog organa.

Mahane očiju

Slijep kurban nije validan, jer ako je Poslanik zabranio da se kolje jednooka životinja, onda je prioritetnije da nije dozvoljeno zaklati za kurban slijepu životinju.
Takoðer, jednooka životinja, tj. ona koja nema jedno oko, ili ga ima ali ne vidi na njega, ne zadovoljava da bude kurban.
Ona životinja koja vidi danju, a ne vidi noću može biti kurban, po ispravnom mišljenju učenjaka, jer to ne utječe na njenu debljinu, jer se životinje u većini slučajeva čuvaju na paši danju.
Razroka – škiljava zadovoljava da bude kurban, jer to ne utječe na viðenje paše niti na njenu debljinu.
Životinja iz čijih očiju teku suze ili krmelji, a to joj ne ometa viðenje paše, zadovoljava da bude kurban.

Mahane ušiju

Životinja sa malim ušima (čulava) zadovoljava da bude kurban po mišljenju četiri pravne škole.
Životnja koja je stvorena bez ušiju ili bez jednog uha, po mišljenju većine učenjaka – osim hanbelijske pravne škole – ne zadovoljava da bude kurban. (Šejh Usejmin smatrao je da ovca koja je stvorena bez ušiju zadovoljava da bude kurban, ali je preče tražiti onu koja ima uši.)
Ako je otkinut dio uha s prednje ili sa stražnje strane, ali visi i nije se odvojio, po mišljenju većine, to je pokuðeno, osim kod pravnika hanefijske škole koji su kazali da nije pokuðeno.
Ako je uho razrezano, po mišljenju većine pravnika, to je pokuðeno, osim hanefijskih učenjaka koji to nisu smatrali pokuðenim.
Životinja probušenog uha, po mišljenju većine učenjaka, pokuðena je da bude kurban, osim kod učenjaka hanefijske škole koji to nisi smatrali pokuðenim.
Ako je životinja otkinutih ušiju ili samo jednoga (cijelog), po mišljenju četiri pravne škole, ne zadovoljava da bude kurban.

Mahane rogova

Životinja koja je stvorena bez rogova (šulava) zadovoljava da bude kurban po mišljenju četiri pravne škole.
Kada je u pitanju životinja slomljenog roga, hafiz Ibn Abdul-Ber je kazao: ”Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno klati za kurban životinju slomljenog roga, ako lomljenje roga nije prouzrokovalo krvarenja, a ako je prouzrokovalo krvarenje, Malik je to smatrao pokuðenim jer je to smatrao znakom jasne bolesti.”

Mahane repa

Ako je životinja koja se kolje za kurban stvorena bez repa ili joj je otkinut rep, po mišljenju većine učenjaka, takva ne zadovoljava da bude kurban, dok su pravnici hanbelijske škole smatrali da zadovoljava životinja bez repa, bez razlike da li je stvorena kao takva ili joj je otkinut rep.
Kada govorimo o mahanama kurbana, lijepo je spomenuti da je po mišljenju većine islamskih učenjaka dozvoljeno da kurban bude kastrirana životinja. Na to ukazuju mnogi hadisi u kojima je spomenuto da je Poslanik klao za kurban dva bijela, kastrirana ovna.
Dozvoljeno je klati za kurban mužjaka, pa makar često bio puštan da oploðava.
Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno zaklati steonu životinju.
Dozvoljeno je zaklati životinju koja je ošišana (vuna).
Dozvoljeno je zaklati žigovanu životinju.
Dozvoljeno je zaklati životinju koja je izgubila glas.
Ovo su neke mahane koje se mogu naći pri kurbanu, ali je svakako bolje da kurban bude zdrav i bez ikakvih mahana koje su spomenute.

Učimo o Islamu
Back to top button