Žene su imale važnu ulogu u muslimanskom svijetu kao naučnice, pjesnikinje, mistici, vladari i ratnice. Ovo je vrlo kratak popis nekih od njih koje su imale itekako značajnu ulogu.
Hatidza bint Huvejlid (620)
Čak i prije nego što je stupila u brak s Poslanikom Muhamedom s.a.w.s. imala je značajnu ulogu kao uspješan trgovac i jedna od elitnih figura u Meki. Ona je odigrala ključnu ulogu u podržavanju i propagiranju nove vjere i bila je među prvima koji su primili islam. Prenosi se da je Poslanik Muhamed s.a.w.s za nju rekao: “Svemogući Allah mi nije podario nikog boljeg u ovom životu od nje. Ona me je prihvatila kada su me ljudi odbacili; ona je vjerovala u mene kada su ljudi sumnjali; ona je podijelila svoje bogatstvo sa mnom kada su me ljudi bogatstva lišili; i Allah dž.š. mi je podario djecu s njom.” Zapravo, još jedna od najznačajnijih žena ranog islama, Fatima el-Zahra, bila je kćerka Poslanika s.a.w.s i Hatidže, i Poslanikova s.a.w.s loza je sačuvana preko Fatime (njena dva sina, Hasana i Huseina). Zahvaljujući između ostaloga i ovoj činjenici, Fatima i njena majka Hatidža su ostale zapamćene kao najcjenjenije žene u historiji islama.
Nusejba b. Ka‘b el Ensari (634)
Ona je također poznata u historiji kao Ummu Ammara, a bila je član plemena Benu Nedžar i jedna od prvih obraćenika u Medini. Kao vjerni pratilac Poslanika Muhameda, pripisuju joj se mnoge vrline. Međutim, ona je prije svega zapamćena po sudjelovanju u bitci na Uhudu (625), u kojem je nosila mač i štit i borila se protiv stanovnika Meke. Ona je štitila Poslanika Muhameda s.a.w.s. od neprijatelja tokom bitke, i čak je zadobila nekoliko teških rana i uboda strijela nakon što se i sama bacila pred njega da ga zaštiti. Nakon što je pretrpjela dvanaestu ranu na svom tijelu, pala je u nesvijest, a prvo pitanje kad se probudila (dan kasnije u Medini) bilo je: “Da li je on (Poslanik) preživio?
Havla b. el Ezver (639)
Još jedna savremenica Poslanika Muhameda s.a.w.s. Ona je najpoznatija po sudjelovanju u bitci kod Jermuka (636) protiv Bizantinaca. Prema kasnijim pričama o islamskim osvajanjima, autori su opisivali da je posjedovala vještinu u borbi i sposobnost čuvenog muslimanskog vojskovođe Halida ibn Velida. Postoji mnogo nejasnih detalja koji se pojavljuju iz kasnijih izvora o njoj, što je dovelo neke historičare da posumnjaju u njeno postojanje! Uprkos tome, naučnici kao što su el-Waqidi i el-Azdi koji su pisali u osmom i devetom stoljeću, smatrali su da je potrebno odati priznanje tako važnoj ženi ratnici. Doista, ako ona nikad nije ni postojala, to čini legendu o njoj još više zanimljivom.
Aiša b. Ebu Bekr (678)
Žena kojoj ne treba gotovo nikakav uvod, Aiša je žena Poslanika Muhameda s.a.w.s. koja je imala možda i najveći uticaj na muslimansku zajednicu nakon njegovog preseljenja. Ona je odigrala ključnu ulogu u političkoj opoziciji između trećeg i četvrtog halife Osmana Ibn Affana i Alije ibn Ebu Taliba, te je čak i povela vojsku na ovog posljednjeg u Basri (656). Iako se povukla iz političkog života nakon pretrpljenog poraza, nastavila je igrati važnu ulogu kao prenositelj islamskih nauka. Ona je jedna od glavnih prenosilaca hadisa kod sunnija. Na mnogo različitih načina, ona spada među najkontroverznije ličnosti u ranom islamskom dobu, pogotovo jer je imala veliki uticaj na sudjelovanje žena u nauci, političkom životu i javnoj sferi, što se kosilo s kasnijim konzervativnim shvatanjima uloge žene. Denise Spellberg je napisala odlična knjigu o njoj, pod naslovom Politika, spol i islamska prošlost: Ostavština Aiše b. Ebu Bekr (1996).
Zejneb b. Ali (681)
Ona je bila unuka Poslanika Muhameda s.a.w.s. preko njegove kćerke Fatime (633) i njenog muža Ali ibn Ebu Taliba (661). Ona je bila jedna od značajnih i istaknutih ličnosti Ehlul-Bejta (porodica Poslanika s.a.w.s.) i odigrala je ključnu ulogu za vrijeme i poslije masakra na Kerbeli (680), gdje su njenog brata Husein ibn Ali i 72 bratića ubili Umejjevići. Neko vrijeme je bila vođa Ehlul-Bejta. Ona je spasila svog bratića Ali ibn Huseina od sigurne smrti od strane guvernera grada Kufe, a kada se pojavila pred Jezidom ibn Muavijom u Damasku, održala je takav strastven i neustrašiv govor na kraljevskom sudu da je prislilila halifu da oslobodi nju i druge zarobljenike Kerbele. Njezina snaga, strpljenje i mudrost učinile su je jednom od najznačajnijih žena u ranom islamu. Njena džamija u Damasku i dalje je glavno mjesto susreta sunijja i šija, što naglašava univerzalnost njezine zaostavštine među muslimanima.
