Otuda, kada mladi musliman stigne na Zapad, on osjeća, s jedne strane, osjećaj slobode jer je u mogućnosti raspravljati o političkim pitanjima, a, s druge strane, pod čestim je napadima zapadnjaka koji kritiziraju nedostatak demokracije u muslimanskim zemljama i koji se protive većini onoga što se zbiva na političkom planu u islamskom svijetu.
Istovremeno se iza scene dešavaju sve vrste mogućih manipulacija određenih “demokratskih” vlada koje teže ostvarivanju najsnažnijeg mogućeg utjecaja političkih i ekonomskih interesa moćnog Zapada unutar islamskog svijeta, ne osvrćući se na zahtjeve širenja demokratske ideologije.
U ovom vrlo složenom području teško je dati jednostavan odgovor, osobito zato što mladi muslimani potječu iz zemal ja vrlo raznorodne političke strukture, a u mnogima od njih ne slijede se islamske institucije ni prakse. Najvažnije je u ovom pitanju naučiti tradicionalna islamska učenja o političkoj
vladavini i ne biti preidealističan, ali ni nerealan, što se vrlo često dešavalo u sredinama gdje su srednje dobra rješenja žrtvovana po cijenu težnje stvaranja savršenih rezul tata i što je vrlo često završavalo zamjenjivanjem postojećeg nečim mnogo manje savršenim i manje otvorenim utjecajima tradicionalnih islamskih vrijednosti.
Postoje, dakako, u sta novitoj mjeri određene prednosti političkih institucija na Za padu utemeljenih na ideji demokracije; prednosti na koje ne nailazimo u mnogim dijelovima islamskog svijeta gdje su po litički sukobi i napetosti toliko veliki da negativno utječu na sve aspekte društvenog života i gdje ljudi ne ostvaruju slo bode koje su pretpostavljene šerijatom i tradicionalnim islamskim institucijama.
Pa ipak, mladi muslimani se ne bi nikada trebali jednos tavno prepustiti ideji da je demokracija, onako kako se ona iskristalizirala u zapadnjačkim političkim inistitucijama, najsavršeniji oblik vladavine, osobito ne u formi u kojoj se ona javlja na Zapadu.
Oni moraju uočiti da je u islamskom svije tu narod uvijek sudjelovao u vlasti prije modernog vremena, ali kroz načine drugačije od pukog ubacivanja glasačkih lis tića te da se islamskom svijetu mora dodijeliti vlastiti prostor kao i sloboda izbora kako bi bio u stanju razviti vlastite poli tičke institucije u skladu sa islamskim principima i struktura ma islamskog društva.
To je prilika koja se u današnjem trenutku ne otvara pred muslimanskim zemljama često zbog djelovanja upravo onih nacija koje kritiziraju političku prak su u tim istim zemljama.
3. Dolazeći do oblasti umjetnosti, u općenitom smislu, ve lik broj mladih muslimana, i onih koji žive u islamskom svi jetu, a koji je danas izgubio znatan dio svog tradicionalnog civilizacijskog naslijeđa, nažalost, ne posjeduje ni temeljno znanje ni iskustvo o iznimnoj ljepoti i značaju tradicionalne islamske umjetnosti, izuzevši, možda, nekoliko spomenika islamske arhitekture koji su, Bogu hvala, preživjeli u mno gim područjima islamskog svijeta. Prvi korak koji mladi musliman mora poduzeti jest upoznati vlastitu umjetničku tradiciju, utemeljenu na određenoj hijerarhiji vrijednosti i fi lozofiji umjetnosti, uveliko različitoj od one koju nalazimo na Zapadu.
Kao što je već ranije navedeno u ovoj knjizi, vrhunske um jetnosti u islamu su kaligrafija i arhitektura, a za njima slijede umjetnost odijevanja te proizvodnje predmeta koji okružuju ljude u njihovom svakidašnjem životu, kao što je proizvodn ja tepiha i sl. i koje, dakle, određuju neposredni čovjekov am bijent. Uporedo s tim umjetnostima postoje, dakako, neplas tične umjetnosti, kao što su poezija, koja ima središnji značaj u islamskoj kulturi, muzici i pjevanja (učenja) različitih vrsta, od kojih je, bez premca, najznačajnije učenjeKur’ana, središnja sveta umjetnost u islamu.
Ono što je na ovome mjestu važno upamtiti jest, prije svega, da mladi musliman treba shvatiti opseg i bogatstvo islamskih umjetničkih tradi cija i da ne smije ostati bez odgovora na tvrdnje modernih kritičara kako islam nije proizveo niti jednu značajnu plastičnu umjetnost ili muziku, kao da svaka civilizacija mora dati iste vrste umjetnosti sa istom hijerarhijom vrijednosti.
Mladi musliman, koji je svjestan svog umjetničkog nas lijeđa i njegovog značaja, može se uvijek osvrnuti na takve slučajeve i reći da, ako islam i nije stvorio skulpturu i pridao isti značaj slikarstvu kao što je slučaj sa Zapadom, tada Zap ad nije, sa svoje strane, razvio u istoj mjeri dubinu i veličinu mističke poezije, utemeljene na ljubavi i znanju o Allahu, koja resi književnost gotovo svih islamskih naroda. Osim toga, izuzev skulpture koja je zabranjena islamskim zako nom, kao što je slučaj i sa židovskom religijom, i u perspekti vi anikonične (neslikovne)
islamske umjetnosti koja zabran juje izradu i slikanje Božijeg lika, islam je proizveo najviše forme umjetnosti u gotovo svim zamislivim umjetničkim kategorijama. Čak i u slikarstvu, koje nije od središnjeg značaja u islamu, perzijske su minijature, kao i one koje su im slije dile, indijske i turske, medu najvećim remek-djelima svijeta umjetnosti.
Mladi musliman, osobito koji dolazi na Zapad, mora biti svjestan utjecaja koje moderna umjetnost vrši na ljudsku dušu. On ne može osigurati svoj odgovor mijenjajući tu umjetnost, ali zato može briž1jivo promatrati forme koje ga okružuju. Mladi musliman uvijek je u mogućnosti ograničiti se u prostor svog vlastitog života i okružiti se predmetima islamske umjetnosti koji mu nose blagodat (berićet/barakah) Objave, slušatiučenje Kur’ana, uživati u klasičnim djelima poezije i muzike i stvarati, barem na manjem stepenu ozračje u kojem odzvanjaju islamska sveta i tradicionalna umjetnost i koje mu pruža podršku i prisjećanje na duhovnu realnost islama.
Malehni predmet tradicionale islamske kaligrafije ili dizajna u sobi u kojoj se živi uveliko se razlikuje, što se tiče stvaranja islamskog životnog ambijenta, u uporedbi sa smještanjem u tu istu sobu uzorka modernog ili pak natura lističkog zapadnjačkog slikarstva 13./18. stoljeća koje pripa da sasvim različitom svjetonazoru. Isto vrijedi i za poeziju, muziku i sve ostale, raznorodne zvučne umjetnosti koje pro diru u dušu putem čula sluha i koje su vrlo
bliske čovje kovom unutrašnjem bitku.
