U Kur’anu se kaže da su muškarac i žena stvoreni da budu jednaki dijelovi para. Muhammed je rekao da su prava žene sveta i da su žene “druga polovina muškarcima”. S obzirom na to da su žene pravo glasa, nasljeđivanja i posjedovanja imovine dobile tek trinaest stoljeća kasnije, Muhammedove riječi su radikalne i revolucionarne.
Muslimanke su dobile puno pravo raspolaganja svojom imovinom, muškarci su ih dužni izdržavati, čak i ako su žene bogatije od njih. Žene imaju pravo na razvod braka odmah nakon vraćanja mehra (vjenčanog dara), što druge religije ne dozvoljavaju. Jedna od dužnosti žene je obrazovanje. Još u ranoj historiji islama, žene su zauzele pozicije učenjaka, političara, poslovnih ljudi, pravnika i doktora. Fatima el-Fihri je osnovala prvi univerzitet u Fezu, u Maroku, 859. godine;
Razija ed-Din je vladala Delhijskim sultanatom u Indiji 1236., Umm Darda, učenjakinja iz Sirije, podučavala je imame i pravnike, i čak je i peti emevijski halifa, koji je vladao od Španije do Indije, bio njen učenik. Postoje podaci o oko osam hiljada islamskih učenjakinja, a mnoge od njih su osim teologije i vjerskog prava, poznavale i kaligrafiju i filozofiju. Te žene ne samo da su učestvovale u društvenom životu, one su ga ktivno oblikovale.
“Islam zagovara ideju da su žene i muškarci u duhovnom i intelektualnom smislu jednaki, a razlike između spolova prepoznaje kao prednosti, a ne mane.”
“One su (žene), uistinu, druga polovica muškarcima.”
Rezultati Muhammedovih reformi su jednako vidljivi danas kao i ranije. Muslimanke u Britaniji danas zauzimaju uticajne pozicije, poput policajki, odvjetnica poduzetnica, doktorica, društvenih aktivistica, članica Parlamenta i lordova u Domu lordova. Vjerne idealima uspostavljenim prije 1430 godina, muslimanke su bile i ostale uzor budućim generacijama.
Sultana Tafadar
“Budući da radim kao odvjetnica u jednoj od vodećih firmi koje se bave ljudskim pravima, često me pitaju kako uspijevam pomiriti svoju profesiju i islamske stavove o ulozi žene. To pitanje najčešće proizilazi iz pogrešne pretpostavke da u islamu muškarci i žene nisu jednaki. To je sasvim pogrešno. Moj odgovor je da nemam šta pomirivati, ne postoji nikakav konflikt. Naprotiv, moj izbor profesije je sasvim u skladu s islamom.
Prilikom proučavanja prava i statusa žene u islamu lahko je zaključiti da su zakoni i običaji koje je poslanik Muhammed uspostavio zaista bili, i još uvijek jesu, revolucionarni. On je priznao prava žena, kako u privatnoj, tako i u javnoj sferi društva u kojem su žene bile ponižavane na najgore moguće načine. Njegove reforme su i dalje revolucionarne, jer muškarac nije mjerilo jednakosti. Islam zagovara ideju da su žene i muškarci u duhovnom i intelektualnom smislu jednaki, ali i razlike između spolova prepoznaje kao prednosti, a ne mane.
Iz islamske perspektive, oblast prava je posebno prikladna za ženu, ne samo jer je ona u intelektualnom smislu jednaka muškarcu, već i zato što ona unosi element empatije i tako naglašava dimenziju ljudskosti u pravdi. Ja definitivno svom poslu pristupam na takav način.
Vjerujem da bi povratak Poslanikovom naslijeđu još više osnažio žene. Tako bismo jasnije vidjele vrijednost uloga koje trebamo vršiti i uvidjele da biti jednak ne znači biti isti kao muškarac, već biti žena.”