Neki trgovac uhvati pticu i zatvori je u kavez. Nakon nekog vremena trgovac reče ptici da ide na put u Indiju, koja je bila zemlja porijekla ptice, pa je upita ima li nešto što želi da joj donese s puta. Ptica zatraži od njega da je oslobodi, ali vlasnik to odbi.
Potom ptica zamoli trgovca da kada bude u Indiji posjeti jednu šumu i da obavijesti ptice koje budu u njoj o njenom zarobljeništvu. Kada je stigao u Indiju trgovac učini kako ga je ptica zamolila – a samo što obznani pticama vijest jedna ptica, jako slična onoj što je zarobio, pade s drveta i ostade da leži nepomična na zemlji.
Trgovac pomisli da je to sigurno bio neki rođak od njegove ptice pa je umrla zbog velike žalosti za njom. Kada se trgovac vrati kući ptica ga upita donosi li joj lijepu vijest iz Indije, ali joj trgovac reče: “Ne, ali ti donosim lošu vijest – jedan tvoj rođak je umro čim sam mu spomenuo vijest o tvom zarobljeništvu.”
Samo što to trgovac ispriča ptica pade mrtva na dno kaveza. “Vijest o smrti njenog rođaka izazva i njenu smrt” – pomisli trgovac. Potom je uze i stavi na prozor. Istog trena ptica se vrati u život i odleti do najbližeg stabla.
“Sad znaš da je ono što si ti mislio da je katastrofa ustvari lijepa vijest za mene. Pokazao si mi način kako da postupim da bih se oslobodila.” – reče ptica, a zatim odleti daleko, konačno slobodna.
Pouka priče: Ptica je ustvari simbol svakoga od nas – kavez u koji je ptica zatvorena su ustvari naši problemi za koje često mislimo da ih ne možemo prevazići niti ih se riješiti. Zato svaki put treba da se trudimo da nađemo pravi način da se izborimo sa životnim brigama – sve možemo postići ako se istinski oslonimo na Allaha, dž.š.
وَعَسَىٰ أَن تَكْرَهُوا شَيْئًا وَهُوَ خَيْرٌ لَّكُمْ ۖ وَعَسَىٰ أَن تُحِبُّوا شَيْئًا وَهُوَ شَرٌّ لَّكُمْ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ
Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – A Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216.)
