Iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, kaže jedna izreka. A istina je da niti heroji niti heroine nisu mogli to postati sami po sebi. Muškarci i žene ne mogu uspijeti i postići velike stvari u životu bez podrške svojih najmilijih, porodice i prijatelja, učitelja i mentora.
Zaboravljene heroine ummeta nisu izuzetak. Iza svake žene učenjaka, iza svake žene borca, iza svake pobožne robinje stajala je osoba puna ljubavi, čvrsti mentor ili supružnik čija podrška nije izostajala.
Ashabi i tabi’ini su bili veoma svjesni svojih dužnosti i obaveza prema svojim sunarodnicama. Imajući u vidu hadis da su oni pastiri koji će na Sudnjem danu biti odgovorni za svoja stada, nastojali su osnažiti svoje majke, sestre, supruge, kćeri i sve ostale koje su bile pod njihovim starateljstvom.
Ashab koji je odgojio učenjaka
Ibn Džabir i Osman ibn Ebi el-‘Atika kazuju: „Ummu ed-Derda je bila siroče pod starateljstvom Ebu ed-Derdaa, dolazila je u džamiju sa Ebu ed-Derda’om u dva haljetka (opaska misli se na to da nije bila pokrivena već da je bila dijete) i klanjala je u safovima sa muškarcima, sjedila je u halkama u kojima se učio Kur’an sve dok je jednog dana Ebu ed-Derda nije zamolio da se pridruži ženskim safovima.“
Ova djevojčica je izrasla u učenjaka takvog znanja da je podučavala u Velikoj džamiji u Damasku, a halifa islamskog carstva, Abdulmelik ibn Mervan bi ispred nje sjedio kao učenik. Halifa Abdulmelik je imao idžazu od Abdullaha bin Omera, koji je u to vrijeme smatran najvećim fakihom u Medini. Kada je Abdullah ostario, upitali su ga: „Od koga ćemo tražiti fetve nakon tebe“, a on je odgovorio „Mervan ima sina (Abdulmelik), koji je fakih pa ga pitajte“.
Dakle, Abdulmelik iako je imao idžazu od Abdullaha, prisustvovao je predavanjima Umm ed-Derda i nije ga bilo stid učiti od nje. Činjenica da je ona podučavala muškarce koji su već ubrajani u velike učenjake pokazuje poštovanje i status koji je imala.
Umm ed-Derda je podučavala u Damasku, u velikoj Umejjada džamiji i Jerusalemu. Na njena predavanja dolazili su imami, fakihi i učenjaci hadisa. Interesantno je da je Ijas bin Muavija, poznati hadiski autoritet svoga vremena, preferirao Ummu ed-Derda nad svim muhaddisima toga perioda, uključujući tu i Hasana el-Basrija i Ibn Sirina
Ibrahim ibn Abla pripovijeda da je jedan čovjek došao kod nje i rekao joj kako je neka osoba kritikovala kod halife, Abdulmelika ibn Mervana.
Ona mu reče:
„Ukoliko nas je ukorio zbog nečeg što se kod nas ne nalazi, onda nas je samo pohvalio zbog nečega što kod nas nema.
“ Zapanjujuća je njena
obazrivost prema onome koji je nastojao da je dovede u nemilost kod halife, bez potrebe da kaže kako nema strahopoštovanje ili strah od položaja i moći halife.
Isma ibn Ubejdullah prenosi: „Abdulmelik ibn Mervan je sjedio na Stijeni i Umm ed-Derda je sjedila podučavajući ga. Kada se začuo ezan za akšam, on je ustao a ona je ustala naslanjajući se na Abdulmelika i tako su ostali sve dok on nije ušao u džamiju sa njom. Ona je sjela među žene a Abdulmelik je stao naprijed da predvodi namaz“.
Ummu ed-Derda nikada ne bi bila među najvećim tabi’inima da Ebu ed-Derda nije uočio njen intelekt i da nije napravio svjesne izbore podučavajući je i pružajući priliku da uči i od drugih.
Ona je poznata ne samo po svom velikom znanja, već i po oštrini uma kao i intenzitetu ibadeta, čak i u danima starosti.
Avn b. Abdullah b. Utbe je rekao: “Dolazili bismo kod Ummu ed-Derda i ona bi nam citirala hadise. Govorili bismo joj: ‘Zamorili smo te’, a ona bi odgovarala: ‘Niste me zamorili. U svemu sam tragala za ibadetom i nisam našla potpunije stvari za svoju dušu od ponavljanja znanja’ – ili je rekla: ‘ponavljanja fikha.’”
Junus ibn Majsara kaže: „Žene su klanjale sa Ummu ed-Derda’a pa kada bi postale slabe od stajanja onda bi se naslanjale na konopce“.
Ko je bio čovjek koji je odgajio tako čudesnu ženu? Ebu ed-Derda- ashab Poslanika, s.a.v.s., ensarija kojeg je Poslanik, s.a.v.s., pobratimio sa Selman el-Farisijem kada je uspostavljeno bratstvo između muhadžira i ensarija.
Veliki je broj priča o njegovom životu, a bio je poznat po svojoj posvećenosti ibadetu Allahu toliko da ga je Selman el-Farisi morao podsjeti da njegova supruga kao i njegovo tijelo imaju pravo kod njega. Bio je hrabar u borbama, nikada ne propuštajući priliku da žrtvuje svoj život u ime Allaha. Cijenio je znanje i prenosi se da je rekao: „Budi učenjak ili učenik ili osoba koja voli učenjake ili budi sljedbenik učenjaka ali nemoj biti peti“. Humejd je upitao Hasana el-Basrija, koji je ovo prenosio od Ebu-Derda’a: „Ko je peti?“ On odgovori: „Novotar“. (Ibn Abd el-Barr)
Otac fakihe, suprug šejhune
Fatima es-Samarkand je poznatija zbog svojih vlastitih dostignuća više nego zbog sunarodnika koji su je okruživali. Kada su pametne žene u srodstvu sa poznatim muškarcima onda se obično njihove zasluge ističu povezivanjem sa tim muškarcima ‘predsjednikova žena’ , ‘profesorova kćerka’ ili ‘šejhova sestra’.
U slučaju Fatime es-Samarkand, međutim, imamo suprotan slučaj. Fatima je rođena na području današnjeg Uzbekistana, oko 500 godina nakon Hidžre. Njen otac, Muhammed ibn Ahmed, bio je imam hanefijskog mezheba, bio je toliko poznat da su drugi učenjaci putovali kako bi uzimali znanje od njega. On je možda najpoznatiji po knjizi Tuhfat el-Fukaha i naravno što je bio Fatimin babo.
Dok danas većina učenih ljudi svoju pažnju posvećuje muškacima, Muhammed ibn Ahmedov prioritet je bila njegova porodica, a posebno njegova kćerka Fatima. Nakon što ju je naučio sve što je znao, do tačke kada je ona zapamtila njegovu knjigu, babo je poslao Fatimu da uči kod drugih učenjaka koji su bili istaknuti u drugim oblastima islamskih nauka. Fatima je još kao djevojka stekla zavidno znanje da je njen otac svoje učenike slao njoj.
Kada je Fatima odlučila da se uda njen kriterij za odgovarajućeg supruga je bio jako zahtjevan. Njenu ruku je tražio veliki broj bogatih muškaraca, kao i onih moćnih i plemenitih ali ih je ona sve odbila. Na kraju, došao je iskreni i ozbiljni mladić koji nije imao niti bogatstva niti je bio utjecajan. Zaintrigirana njegovom posvećenošću traženja znanja, Fatima je odabrala svoj miraz: da mladić napiše i predstavi joj knjigu-konkretno, komentar i pojašnjenje knjige njenog oca, Tuhfat el-Fukaha.
Mladićevo ime bilo je Ebu Bekr el-Kasani i ubrzo je sam postao istaknuti fakih, a djelo koje je napisao ostalo je najbolji komentar hanefijske pravne škole. Otac i suprug Fatime es-Samarkand radili su zajedno kao tim, izdavali su zajedno fetve ali konsultujući Fatimu, ona bi pregledala njihov rad a onda bi svojom rukom prepisala fetve i napisala svoje ime pored njihovih.
Njen suprug bi pravio greške a ona bi ih ispravljala. Ibn el-Adim kaže: „Moj otac prenosi da je ona vrlo dobro poznavala hanefijski mezheb. Njen muž el-Kasani ponekad je imao određene sumnje i griješio je kod izdavanja fetvi, onda bi mu ona rekla da ispravi fetvu i pojasni razloge svoje greške“.
Kada je imam Muhammed ibn Ahmed umro, Fatima i Ebu Bekr su se preselili u Haleb, Sirija, gdje su zajedno održavali predavanja u džamiji Umejjada. Njihova kuća je bila tik uz džamiju gdje je njen muž često držao predavanja. Jedanput dok je on držao predavanje ona je čula da je nešto pogriješio i mogao se čuti njen glas iz unutrašnjosti kuće kako ga ispravlja. Imala je jako ispravno znanje i razumijevanje fikha.
Njih dvoje nisu postali poznati po svom znanju kojem su podučili na hiljade učenika već su također gradili škole i bili savjetnici vodećim učenjacima područja. Sultan Nuruddin Zanki izabrao je Fatimu da bude jedna od njegovih političkih i vjerskih savjetnika.
Kada je ostarila imala je želju da se vrati u Semerkand, gdje se nadala da će biti ukopana u blizini svoga oca. Sultan Nuruddin Zanki pokušavao je da je odvrati od te namjere, nadajući se da neće izgubiti svoja dva najveća savjetnika (nju i njenog muža). Nakon razgovora sa Nuruddinom, njen muž je poslao glasnika da joj prenese sultanov zahtjev. Ona je potom vratila glasnika sa porukom: „Izgleda da si pored vladara zaboravio islamsko znanje koje si stekao? Kako mi možeš poslati muškarca koji mi nije mahrem znajući da sam sama kod kuće?“ Kazala je glasniku da javi njenom mužu da dođe kući i razgovara sam sa njom, kao što je ispravno, ukoliko on ima problem onda on mora doći da razgovara sa njom.
Fatimina dostignuća su bila samo njena: radilo se o njenom znanju, njenoj mudrosti, razumijevanju i sjajnom intelektu koji je izazvao pažnju i utjecao na carstvo. Međutim, njen babo je bio onaj koji je potakao njeno obrazovanje a kasnije se radilo o njenom suprugu koji je učinio da njena karijera procvjeta.
Poznavanje žena koje su zablistale svojim intelektom u islamu je također i odavanje časti i prepoznavanje muškaraca koji su preuzeli zadatak da ih podrže i potaknu. es-Selefu es-Salih, ispravni prethodnici, su zapamćeni po svojoj pobožnosti a često ih citiramo upravo zbog njihovog znanja, ali mali broj ljudi je danas spreman da krene njihovim stopama i potakne svoje majke, sestre, supruge i kćerke da postignu izvrsnost na nekom polju.
Osvrćući se na našu islamsku historiju, pronaći ćemo da su najveće i najcjenjenije muslimanske ličnosti bili oni koji su ohrabrivali svoje sunarodnice u svim aspektima života. Oni su i dalje ostajali izvrsni muslimani-očevi, braća, muževi i sinovi, koji su neumorno podržavali žene kako bi ispunile svoje snove i ambicije. To su ljudi koji su bili svjesni obaveze i odgovornosti koje nose kao kavvamun, oni koji razumiju da će ih Allah smatrati odgovornim na Sudnjem danu po onome kako su odabrali da koriste svoj autoritet. Ovo su zaboravljeni heroji muslimanskog ummeta, muškarci koji su odnjegovali naredne generacije muslimanskih heroina.
Pouke koje možemo uzeti iz života ovih velikana ummeta jesu da razvijamo dobar odnos sa svojom porodicom; očevi ulažite u svoje kćeri; ponekad se žene izgube u svojoj taštini i zaborave da mogu imati znatno veće uloge u džemaatu i za džemaat; ostanimo ponizni i skromni čak i kada nas hvale; postupajmo po savjetu Poslanika, s.a.v.s., i birajmo bračne drugove po bogobojaznosti; žene mogu biti stub porodice, izvrsne supruge, požrtvovane majke a da i dalje koriste svojoj zajednici; muževi im trebaju dopustiti da budu korisne; kada vidite nadarene osobe, cijenite ih i ulažite u njih jer možda njihova nadarenost može koristiti ummetu; znanje je iznad pola, mudrost vas uzdiže iznad statusa quo; slušajte mudrost svojih roditelja; obratite se nekome ko ima više znanja čak i ukoliko je mlađi.
Da Allah podari još jednu eru heroja i heroina ovom ummetu, muškaraca i žena koji će podržavati jedne druge, poticati jedni druge i zajedno postajati jači u svojoj vjeri i svom znanju.
“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima, traže da se čine dobra djela,
a od loših odvraćaju i namaz obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju.
To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista Silan i Mudar.”( Et -Tewba, 71.)