Razne & Predaje

Dedžal najveće iskušenje ummeta (4.dio)

Osobine Dedždžala iskušenje i smutnje...

Priredio i prilagodio Safet Suljic…

DA LI JE U KUR’ANU SPOMENUT DEDŽDŽAL? Ulema se interesovala o mudrosti (hikmetu) nespominjanja Dedždžala u Kur’anu kad se zna za njegovu veliku smutnju, za upozoravanje svih poslanika na Dedždžala, za naredbu o traženju zaštite od njega u namazu. Ponudili su neke od mogućih odgovora: 1. Spomenut je u kontekstu ajeta u kojima se kaže: „Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio.“ (Prijevod značenja sura Sura El En’am, ajet broj 158). Ovi predznaci su: Dedždžal, izlazak Sunca sa Zapada, životinja (dabbe) spomenuti u tefsirima ovog ajeta.

Muslim i Tirmizi bilježe od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Troje kad se pojavi nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije, kao vjernik kakvo dobro uradio… izlazak sunca sa Istoka, Dedždžal, životinja iz zemlje. (Muslim, 2/195 , Džamiu Ttirmizi, 8/449). 2. Kur’an spominje silazak Isa alejhi selam, a Isa alejhi selam, će ubiti Dedždžala. Zadovoljilo se spominjanjem Mesiha upute nad spominjanjem Mesiha zablude, a običaj kod arapa je da se spomene jedna od suprotnosti a izostavi druga.

3. Spominje se u riječima Uzvišenog: „Stvaranje nebesa i zemlje je sigurno veće nego stvaranje roda ljudskog.“ (Prijevod značenja sura Gafir, ajet broj 57). Ljudskim rodom se misli na Dedždžala samo se općenitošću mislilo na djelimičnost. Ebul Alije kaže: Šta ima veće od stvaranja Dedždžala kojeg veličaju židovi. (Kurtubijev Tefsir, 15/325). Ibn Hadžer, rahmetullahi alejhi, kaže: Ovo, ako je utemeljeno, je najbolji odgovor i dio je onog što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo u obavezu da pojasni, a apsolutno znanje pripada samo Allahu, azze ve dželle, (Fethul Bari, 13/92). 4. Kur’an nije spomenuo Dedždžala omalovažavajući ga i podcjenjujući.

Tvrdnjom kako je on božanstvo a ustvari je čovjek čije stanje je potpuno različito stanju Gospodara Savršenog, Veličanstvenog i Uzvišenog od bilo kakve manjkavosti. Zbog toga je njegov slučaj bezvrijedan da bi ga On spomenuo, ali uz sve to poslanici su upozorili na njega, ukazavši na njegovu opasnost i iskušenje kao što smo već spominjali. Ako bi se ovom neko suprotstavio tvrdnjom kako je Kur’an spomenuo Faraona koji je također tvrdio da je božanstvo, može mu se reći: Slučaj Faraona je bio i nestao. Spomenut je kao opomena i pouka ljudima. A Dedždžal će se dogoditi na kraju vremena. Nije spomenut zbog ispita ljudima a i samo prizivanje božanstva za sebe je očita i jasna obmana.

Dedždžal je jasna manjkavost, očita prezrenost, manji i nebitan za mjesto koje poziva. Stoga Allah, azze ve dželle, izostavlja njegovo spominjanje jer zna da Njegovim vjernim robovima neće to promaći i da će ih samo pojačati imanom i predanošću Allahu i Njegovom Poslaniku, baš kao što će mladić kojeg Dedždžal ubije reći: Tako mi Allaha, danas mi je još jasnije ko si ti. (Buhari, 13/101) Ponekad se nešto izostavi zbog očite jasnoće baš kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u samrtničkoj bolesti izostavio imenovati Ebu Bekra, radijjallahu anhu, halifom zbog očite veličine i vrijednosti Ebu Bekra kod ashaba i zbog hadisa: Allah i vjernici odbijaju bilo koga osim Ebu Bekra. (Muslim, 15/155)

Ibn Hadžer, rahmetullahi alejhi, spominje kako je pitanje o nespominjanju Dedždžala u Kur’anu i dalje aktuelno. Pogotovo zato što je Allah, azze ve dželle, spomenuo Je’džudža i Me’džudža čije je iskušenje slično i srodno Dedždžalovom. (Fethul Bari, 13/91-92). Toliko o tome, možda je prvi odgovor najbliži, a opet Allah azze ve dželle, najbolje zna, tako bi Dedždžal indirektno bio spomenut u kontekstu određenih predznaka Sudnjeg dana a tu indirektnost je pojasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

DA LI JE DEDŽDŽAL ŽIV I KO JE IBN SAJJAD? Prije nego li odgovorimo na ova dva pitanja neophodno je da upoznamo ko je Ibn Sajjad?

Je li on Dedždžal ili je to neko drugi? A ako je neko drugi mimo njega Dedždžal hoće li se pojaviti prije iskušenja Dedždžala ili ne? Prije nego odgovorimo na ova pitanja upoznajmo se sa Ibn Sajjadom. Ibn Sajjad Zove se Safi, a kažu i Abdullah, sin Sajjadov ili Saidov. Bio je jedan od Židova Medine, neki pak kažu da je bio od Ensarija. Bio je mlad kad je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu.

Ibn Kesir, rahmetullahi alejhi, spominje da je primio islam i da je njegov sin Umara bio prvakom Tabi’ina od kojeg su prenosili hadise Imam Malik i drugi. (Fethul Bari, 3/220, 6/164). Njegovu biografiju bilježi Zehebi u djelu Tedžridu Esma’is Sahabe, u kojem kaže: Abdullah Ibn Sajjad, spominje ga Ibn Šahin i kaže: On je sin Saidov, otac mu je bio Židov, rodio mu se Abdullah slijep i osunećen, za njega se kaže da je Dedždžal, potom je prihvatio islam i on je tabi’in, jedan od prenosilaca hadisa. (Tedridžu esma’is sahabe, 1/319, br.3366) Spominje ga i Hafiz Ibn Hadžer u djelu El Isabe, navodeći ono što je rekao Zehebi kaže: Od njegove djece je Umara Ibn Abdullah Ibn Sajjad. Bio je među najboljim muslimanima, iz društva Se’id Ibn Musejjiba. Od njega su prenosili hadise Imam Malik i drugi.

Zatim je spomenuo nekoliko hadisa o Ibn Sajjadu koje ćemo navesti kasnije. Potom veli: Općenito govoreći, neutemeljeno ga je ubrajati u ashabe, jer da je ashab sigurno ne bi bio Dedždžal zato što će Dedždžal umrijeti kao kafir. A ako je to neko drugi onda on nije bio musliman kad ga je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, sreo. (El Isabe fi temjizis sahabe, 3/133, br.6609). A ako je poslije toga primio islam, onda je on tabi’in prenosilac hadisa kako tvrdi Zehebi. Ibn Hadžer u djelu Tehzibut Tehzib o Umaru Ibn Sajjadu kaže: Umara Ibn Abdullah Ibn Sajjad El Ensari Ebu Ejjub El Medeni prenosio je hadise od Džabir Ibn Abdullaha, Seid Ibn Musejjiba i Ata’ Ibn Jesara, a od njega su prenosili hadise: Dahhak Ibn Usman El Huzami, Malik Ibn Enes i drugi. Ibn Me’in i Nesa’i kažu: povjerljiv, a Ebu Hatem: dobrog hadisa.

Ibn Se’ad kaže: Bio je povjerljiv, malo je hadisa prenio. Imam Malik nikome nad njim nije davao prednost u hadisu. Govorili su: Mi smo potomci Ušejhab Ibn Nedždžara pa su ih naslijedili Benu Nedždžar a danas su saveznici Benu Malik Ibn Nedždžara, a nije poznato njihovo porijeklo. Tehzibut tehzib, 7/418, br.681 Stanje Ibn Sajjada Ibn Sajjad je bio varalica. Ponekad je gatao pa pogađao i lagao. O njemu se pričalo među ljudima, pričalo se da je Dedždžal o čemu ćemo govoriti kada bude riječ o tome

kako ga je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, iskušao. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, ispit za Ibn Sajjada Kad se među ljudima pročuo slučaj Ibn Sajjada, kako je upravo on Dedždžal, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je htio da se pobliže upozna s tim, da objelodani njegovo stanje. Otišao je do njega sakriven kako ga Ibn Sajjad ne bi primjetio nadajući se da će čuti nešto od njega. Uputio mu je nekoliko pitanja koja su otkrila njegovu stvarnost. U hadisu Ibn Omera, radijjallahu anhu, stoji kako je Omer, radijjallahu anhu, u društvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i skupine sunarodnjaka se uputio Ibn Sajjadu. Našli su ga kako se igra sa djecom u blizini tvrđave Ibn Mugale, a bio je blizu punoljetnosti.

Nije ih primjetio dok ga Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne udari po ruci i reče mu: Svjedočiš li da sam ja Allahov Poslanik? Ibn Sajjad ga je gledao pa reče: Svjedočim da si Poslanik nepismenim. Onda Ibn Sajjad reče Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: Svjedočiš li ti da sam ja Allahov Poslanik? Pa je odbio to posvjedočiti i reče: Ja vjerujem u Allaha i Njegovog Poslanika. Upita ga : Šta vidiš? Ibn Sajjad reče: Dolazi mi iskreni i lažac. , Poslanik mu reče: Pomiješalo ti se. Potom mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: Nešto sam sačuvao, sakrio za tebe!? Ibn Sajjad reče: To je dim.

Učimo o Islamu
Back to top button