Ponekad, brak se uruši veoma brzo, a ponekad postepeno. Nekada mnogo toga činimo svjesno ili nesvjesno, a time štetimo prvenstveno harmoniji i bereketu bračne zajednice a zatim i sebi i svome supružniku.
Svaki brak jeste poseban na svoj način, ali postoje određeni postupci koji će u većoj ili manjoj mjeri naštetiti svakom braku. Kao što rekosmo brak je emanet. I nikako ga ne smijemo olahko shvatiti. Brak je ugovor, obećanje, brak je obaveza pred Allahom Uzvišenim. Zbog njegove vrijednosti i vrijednosti zdrave porodice, nužno je da se udaljimo od svih loših postupaka i svega što direktno ili indirektno udara na bedeme naše bračne zajednice.
Inat u braku je poguban za brak. Biti u braku sa nekom osobom a ne voditi računa o njenim osjećajima, staviti svoj ego ispred važnosti bračne zajednice uopšte- siguran je put do rastave braka. Inat i brak su nespojivi.
Bezosjećajnost prema supružniku, ili osjećajnost samo reda radi. Ukoliko naš supružnik osjeti da nam nije stalo do toga kako se on osjeća- prije ili kasnije će biti narušena bračna harmonija. Osoba kojoj se ne posvećuje dovoljno pažnje i brige- vremenom se počinje osjećati beznačajnom.
U početku gotov uvijek krivi sebe. Međutim, nakon nekog perioda počinje uviđati stvarno lice svog supružnika i smatrati njega uzrokom svoje beznačajnosti. Uglavnom se desi duševna udaljenost, a zatim i razvod braka.
Moja porodica je ispred tebe. Porodica se ne može zamijeniti, supružnik može. Tačno je da porodica ima posebno mjesto.
Tačno je i to da je krvna veza nešto posebno i nezamjenljivo. Ali, isto toliko je tačno da ove relacije međuljudskih odnosa dovode u pitanje ili međusobno sukobljavaju samo oni koji zapravo nisu zreli za brak. Stalno isticanje prednosti porodice nad supružnikom (a te relacije su neuporedive i uopšte nisu jedna drugoj oprečne)- dovode do toga da se supružnik osjeća potpuno nebitnim i da ne vidi svrhu svog braka.
Sve mi je preče od tebe. Čekaj dok završim ovo. Čekaj dok se odmorim. Čekaj dok pogledam film.
Čekaj… I svako čekanje je ubijanje braka. Osoba jednostavno shvati da je zadnja na listi prioriteta.
Supružnik koji teško halali i nije spreman praštati i prihvatati greške. Krajnja granica za izbjegavanje brata muslimana jeste tri dana. A tek supružnika?!
Zar da budemo glumci izvan kuće a da one najbliže mučimo svojim „tvrdim srcem“? Zar da prije halalimo nekom kolegi/ kolegici, nego li svojoj supruzi ili suprugu?
Pokazivanje neovisnosti. Lijepo je biti neovisan i spreman biti neovisan. Ali zar je cilj braka da pokažeš supružniku da ti ne treba? Ma koliko bili neovisni u nekom smislu vi ste u braku da se upotpunjujete u svakom smislu: emotivnom, prijateljskom, karakternom…
Isticanje mana. Ukoliko supružniku tražimo mane i non stop ukazujemo na njih- jasno je da zapravo ne želimo da se naš supružnik pored nas osjeća dobro i da svjesno ne želimo uočiti njegovo dobro (a svako ga ima kod sebe u određenoj mjeri).
Svugdje je lakše prešutjeti. Ali, supružniku ne.
Zašto bi ostalo nešto u meni?! Ne! Istjerat ću ja to do kraja!
Zapostavljanje ličnog razvoja. Ako smo u braku- to ne znači da ne trebamo raditi na sebi, svom unapređenju i traženju „najbolje verzije sebe“.
Nespremnost da se prihvati savjet i kritik. Ukoliko kategorično odbijamo savjet ili želimo pokazati da smo „moćni“ i da se nećemo mijenjati da bismo ugodili suprugu ili supruzi- to znači da hranimo ego koji će nas dovesti do sigurne samoće.
Zapostavljanje ličnog izgleda. Ma koliko nas neko volio- neće se baš lijepo osjećati pored našeg zapuštenog izgleda. Vremenom
Dokazivanje supružniku da nam ni po čemu nije bitan. To je lahko, ali isto tako je veoma vjerovatno da će se taj supružnik umoriti od nas i krenuti svojim putem.
Vodimo računa o svojim postupcima svaki dan našeg braka. Kada padne noć- pitajmo se da li smo bili dobar suprug ili supruga. Šta smo uradili da se približimo Allahu. A šta da osnažimo svoj brak i da pokažemo svome supružniku da nam je vrijedan kao emanet od Allaha Uzvišenog, i da smo svjesni da ćemo za svoj odnos prema njemu Allahu račun polagati.
