Svaka zabluda potječe od toga što se vlastitom nahođenju daje prednost u odnosu na Šerijat, i strastima u odnosu na razum (iskušenje strastima).
Druga vrsta iskušenja jesu strasti. Uzvišeni spominje oba iskušenja govoreći:
“Vi ste kao i oni prije vas! Oni su jači od vas bili i više su blaga i djece imali, i slatkim životom su živjeli, a i vi slatkim životom živite.” (Et-Tevba, 69)
Ovo se odnosi na strasti. Zatim kaže:
“I vi se upuštate kao što su se oni upuštali.” (Et-Tevba, 69)
Ovo je upuštanje u nevaljalštine, a tu dolazimo do sumnjivih stvari. U ovom ajetu, On je, neka je hvaljen, pokazao do čega dovodi loše srce i loša vjera , – a to je lagodan život i upuštanje u nevaljalštine, jer loša vjera može biti samo pogrešno uvjerenje i pričanje na osnovu toga ili rad u neskladu s ispravnim znanjem. Prvo su po vjeru štetne novotarije i ono što one za sobom povlače, a drugo su grješna djela. Prvo je proizvod sumnjivih stvari, a drugo strasti. Zato su stari govorili:
“Čuvajte se dvije vrste ljudi: onih koje su zavele strasti i onih koje je zaslijepio dunjaluk.”
Govorili su i:
“Čuvajte se pokvarenih učenjaka i robova neznalica, jer je njih zadesilo svako iskušenje (zabluda) .”
Svaka zabluda potječe od toga što se vlastitom nahođenju daje prednost u odnosu na Šerijat, i strastima u odnosu na razum (iskušenje strastima).
Sumnjive stvari potiskuju se čvrstim vjerovanjem, a strastima se ovladava pomoću strpljenja. Stoga je Allah odredio one koji će voditi vjernike u ovim iskušenjima:
“Izmedu njih Mi smo vođe određivali koji su, s Našom zapovijedi, na Pravi put upućivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše čvrsto vjerovali.” (Es-Sedžda, 24 )
Znači, ukazao nam je na to da ćemo strpljenjem i čvrstim vjerovanjem dobiti one koji će nas voditi u vjeri.
Obje ove osobine, također, spomenute su u Njegovim riječima:
“Jedni drugima istinu preporučuju i jedni drugima preporučuju strpljenje” (El-Asr, 3)
tj., preporučujući istinu odagnavaju sumnju, a strpljenjem vladaju strastima. Još na jednom mjestu Uzvišeni zajedno spominje čvrstu vjeru i pronicljivost:
“Sjeti se robova Naših: Ibrahima, Ishaka, Jakuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidih.” (Sad, 45)
Ibn Abbas, tumačeći ovaj ajet, navodi da su bili čvrsti u pokornosti Allahu i da su Ga spoznali. El-Kelbi veli da su bili čvrsti i pronicljivi u ibadetu, Mudžahid smatra da su bili čvrsti u pokornosti Allahu i pronicljivi u istini, a Seid ibn Džubejr misli da je u pitanju čvrstina u radu i pronicljivost u vjeri.
Jedan mursel-hadis glasi: “Allah voli pronicljivost kad se pojave sumnje i voli prisebnost kad se pojave strasti.”
Dakle, pomoću razuma i strpljivosti vlada se strastima, pronicljivošću i čvrstim vjerovanjem odagnava se sumnja, a Allah je Taj Kome se obraća za pomoć.
