Različite & Teme

Pravne odredbe

PRESUDA IZMEDJU DVIJE STRANE

(onih koji ne tekfire i onih koji tekfire ostavljaca namaza)

Spoznaja ispravnog mišljenja u ovoj meseli temelji se na spoznaji suštine imana i kufra.

Tek nakon toga bit će validno negiranje ili potvrđivanje . Kufr i iman su dvije suprotnosti, ako nestane jednog od njih dvoje nasljedi ga ono drugo.

Osnova kod imana je da se on sastoji od mnogo ogranaka, tako da se svaki ogranak naziva imanom. Tako je namaz iman, zekat, hadždž i post su iman.

Unutrašnja djela kao što su stid, tevekkul, strah od Allaha, pokajanje i povratak Allahu su od imana i tako redom, sve dok se na
kraju ne završe ogranci imana uklanjanjem stvari koje smetaju na putu, što je, također, od imana.
( 1) Među ovim ograncima ima onih koji ako nestanu nestane cjelokupan iman kao što je slučaj sa ogrankom šehadeta.

Među njima ima i onih koji ako se ne ostvare sa njima neće nestati imana kao što je uklanjanje smetnji sa puta. Između nekih ogranaka je velika razlika. Među njima ima onih koji se priklanjaju šehadetu i koji su mu veoma blizu. Drugi se opet mogu pripojiti ogranku uklanjanja smetnji sa puta zato što je njemu najbliži.
Nevjerstvo, također, ima svoje stablo i ogranke. Pa kao što ogranci imana prestavljaju iman tako i ogranci kufra predstavljaju kufr.

Tako je npr. stid dio imana, a malo ili nimalo stida predstavlja ogranak kufra. Iskrenost je ogranak imana, a laž je jedan od ogranaka kufra. Namaz, zekat, hadždž i post su ogranci imana, a ostavljanje istih prestavlja ogranke kufra. Suđenje po onom što je Allah objavio je ogranak imana, a suđenje po nečemu drugom što nije objavio Allah je ogranak kufra. Svaka vrsta griješenja predstavlja ogranke kufra, kao što sve vrste pokornosti predstavljaju neke od ogranaka imana.
Ogranci imana se mogu podijeliti na dva dijela: govorne i praktične.

Ogranci kufra se, također, mogu podijeliti na dva dijela: govorne i praktične. Od govornih ogranaka imana ima onih čiji nestanak sa sobom povlači nestanak imana. Isti je slučaj sa praktičnim ograncima čiji nestanak za sobom povlači nestanak imana. Takav je slučaj i sa ograncima kufra, kako govornim tako i praktičnim. Kao što čovjeka u nevjerstvo može odvesti riječ koja je izrečena bez prisile, a što predstavlja ogranak od ogranaka kufra, isto tako je i sa ogrankom praktičnog kufra kao što je npr. sedžda kipu ili ponižavanje mushafa, to je osnova u ovoj stvari.

Zatim u pogledu ovog pitanja postoji i druga osnova a to je da se suština irnana sastoji od riječi i djela. Govor se dijeli na dva djela: govor srca, a to je ubjeđenje, i govor jezika, a to je izgovaranje riječi islama. Djela se dijele na dva dijela: djela srca, a to je njegov nijet i iskrenost, i djela udova.

Ako nestanu ove četiri stvari onda nestaje i imana u potpunosti. Ako nestane srčane potvrde i iskrenosti onda neće koristiti ni ostali dijelovi jer je srčana iskrenost uslov (šart) za ispravnost njegova ubjeđenja. A ako nestane srčanih dijela, a ostane srčano potvrđivanje i iskrenost to je onda poprište bitke između murdžija i ehli-sunneta. Ehli sunnet se slaze oko stava da to znači nestanak imana. Odnosno ne vrijedi srčano potvrđivanje bez srčanih dijela, a to je njegova ljubav i njegova pokornost.

Kao što to nije vrijedilo ni faraonu i njegovu narodu, ni Iblisu, ni zidovima, ni mušricima koji su bili ubijeđeni u iskrenost Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. I ne samo to već su i tajno i javno potvrđivali govoreći: “Nije on lažac ali ga nećemo slijediti i nećemo mu vjerovati.” Ako iman nestaje sa nestankom srčanog djela onda se ne može nijekati tvrdnja da isto tako iman ne nestaje sa nestankom dijela udova.

T o pogotovo važi ako se zna da je uzrok tome ne postojanje srčane ljubavi i pokornosti, a uzrok tome je opet ne postojanje čvrstog vjerovanja i srčanog potvrđivanja, kao što smo to prethodno ustanovili. Jer srčana nepokornost za sobom povlači nepokornost udova tijela.

Tj. da je srce pokorno i udovi bi se predali i pokorili. Tako da njegova nepokornost za sobom povlači tvrdnju o neiskrenosti koji je preduslov pokornosti kao suštine imana. Jer iman ne predstavlja puko potvrđivanje (ar. tasdik), kao što smo to već pojasnili, već je to potvrđivanje koje za sobom obavezno povlači pokornost i predanost. Tako je i sa uputom. Uputa nije puka spoznaja istine, već je to spo:naja koja za sobom povlači slijeđenje istine i obavezne radnje koje za sobom povlači istina.

Pa ako bi se ono prvo nazvalo uputom, to nije potpuna uputa koja povlači slijeđenje upure, kao što (samo) srčano potvrđivcanje-tasdik, makar ga i nazivali vjerovanjem, ne podrazumjeva ono vjerovanje koje za sobom povlači postojanje imana. Zato dobro prostudiraj ove osnove i pazi na njih.

(1) Sahih, ovo je naznaka na riječi Allahova Poslanika , sallallahu alejhi we sellem, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, a bilježi Muslim u Kitabul-imanu, poglavlje Bejanu adedi šu’abil-imani (l/63/35), sa sljedećim izrazom: “iman se sastoji iz sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko djelova, najvredillji je riječi La ilahe illallah, a najmanji je uklanjanje neugodnosti sa puta, i stid je dio i mana.”

Iz knjige “Namaz i propisi njegovog ostavljaca”

Ibn Kajjim el-Dzevzije

Učimo o Islamu
Back to top button