Jedno kur’ansko poglavlje, sura Jusuf, opisana je kao najljepše kazivanje časnoga Kur’ana. Kazivanje koje skoro u cjelosti opisuje život i odrastanje poslanika Jusufa a.s. Od dječačkih snova koje Jusuf kazuje svome ocu Jakubu a.s., preko odrastanja među braćom koji ga ostavljaju samog, zatim boravak u bunaru, susret sa nepoznatim ljudima i put u nepoznato, dolazak u čuveni Misir, susret sa spletkama, nepravedna presuda, boravak u tamnici. Zatim dolazak istine na vidjelo, susret sa vladarom, utjecaj i počasti, mjesto upravnika, odnosno ministra i na kraju ponovni susret sa porodicom.
Svaka od ovih faza Jusufovog života u sebi nosi obilje mudrosti, svaku od tih faza možemo prepoznati kao posebne teme Kur’ana časnog. Iz ovog najljepšeg kazivanja možemo uzeti brojne pouke i poruke. Zakonitosti tih poruka nisu zastarile ni do današnjih dana, niti će zastariti do Sudnjega dana. Jer to su zakonitosti Gospodara svjetova, a one imaju univerzalan karakter, što znači da nisu podložne utjecaju mjesta i vremena u kojima se odvijaju.
Ne može se osporiti da i danas imamo mnogo zavidne braće, prijatelja i neprijatelja koji ne prezaju da nam naude, susrećemo brojne teške sudbine djece i mladih ljudi, brojne migracije stanovništva. Svjedoci smo brojnih nepravdi i presuda sa kojima se suočavaju časni ljudi. U ovom najljepšem kazivanju možemo vidjeti da i najveće države i centri tog vremena, kao što je Egipat, nisu bili pošteđeni ekonomskih kriza, inflacije, nestašice hrane i osnovih životnih namirnica, političkih previranja i smutnji. I tada su veliki, umni ljudi često i godinama ostajali u sjenama i na marginama društvenih procesa.
Sve su to događaji i društveni procesi o kojima nam govori Kur’an. To nisu priče iz davnina, niti su to bajkoviti i nerealni prikazi svijeta. Upravo je u Kur’anu naša suština. Tu su odgovori na sve naše dileme i na sve naše izazove sa kojima se i danas suočavamo.
U pomenutoj suri Jusuf, od 54. do 57. ajeta se govori o kasnijoj fazi Jusufovog života, o periodu kada izlazi iz zatvora i dolazi na vlast. Podsjetit ćemo se, Jusuf a.s., je vladaru protumačio san o sedam godina u kojima će se sijati, zatim o sedam teških godina krize koje će tada nastupiti:
“I vladar reče: ‘Dovedite mi ga, uzet ću ga u svoju svitu’, i pošto porazgovara s njim, reče mu: ‘Ti ćeš od danas kod nas uticajan i pouzdan biti. ‘Postavi me’, reče, ‘da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan. I tako Mi Jusufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine. A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju.” (Jusuf, 54-57)
Važno je spomenuti jedan detalj prije nego što je Jusuf kročio nogom van zatvorske ćelije, a u tim detaljima su velike mudrosti. Jusufu, koji je još u zatvorskoj ćeliji, stiže poziv vladara preko izaslanika. Kada mu izaslanik dođe s porukom, Jusuf odbi izaći iz zatvora, dok vladar i njegovi podanici ne potvrde njegovu nevinost i dostojanstvo, zbog onoga što mu je pripisano od upravnikove žene, te da je zatvor bio nasilje i nepravda prema njemu. Ovdje možemo vidjeti poruku značaja dostojanstva. Jusuf a.s., i nakon godina provedenih u zatvoru i dalje čvrsto drži svoje dostojanstvo i istrajava na istini. Nije želio ostaviti ni najmanju sumnju na svojoj časti.
U prilog veličini ovog Jusufovog postupka, svjedoče riječi Muhammeda a.s., prenesene u vjerodostojnoj predaji: Neka se Allah smiluje Lutu, koji je tražio jak oslonac. Da sam ostao u zatvoru koliko je ostao Jusuf, odmah bih prihvatio poziv izaslanika.
Nakon što je ostao uspravan u poteškoćama i iskušenjima, nakon što je pokazao dostojanstvo i dosljednost, Jusuf a.s., postaje članom vladareve svite, tačnije kako to stoji po slovu Kur’ana časnog, da će Jusuf postati utjecajan i čovjek od povjerenja. Jusuf od vladara traži da ga postavi da vodi brigu o stovarištima u zemlji. Dozvoljeno je, prema tome, ako potreba iziskuje, da čovjek pohvali sam sebe, ako su njegove osobine nepoznate. Zato on pripominje da može biti pouzdan rizničar, koji ima znanja i pronicljivosti za taj posao, s obzirom na to da ga očekuju godine, o kojima ih je obavijestio, pa da postupa na najbolji i najispravniji način, što je vladar dostojanstveno prihvatio.
Novi dani u Jusufovom životu nisu promijenili njegov put. Blagodat vlasti i visoki položaj nisu utjecali na njegovo postupanje. Jusuf a.s., se hrabro i smjelo hvata u koštac sa gorućim problemima. Jusufovo tumačenje sna u potpunosti se obistinilo pa je došlo sedam plodnih godina, a iza njih je slijedilo sedam neplodnih. Za to vrijeme Jusuf a.s., obavljao je ministarske poslove u Egiptu i bdio nad skladištima žitarica za vrijeme plodnih godina, sabravši ih na najbolji mogući način, čime je osigurao rezervu za sedam gladnih godina. Dolazio je narod Jusufu iz ostalih krajeva da nabavlja hranu, a među njima i njegova braća, po naređenju njihovog oca, pošto je saznao da upravnik Egipta daje svijetu jeftino hranu.
Mi danas uz sebe nemamo Jusufa a.s., da nam riješi ekonomske probleme, niti da nam popravi međuljudske odnose, niti trebamo čekati nekog drugog da to umjesto nas uradi. Imamo mudrosti Jusufovog života. Imamo i svoje izabrane predstavnike koji su na sebe preuzeli odgovornost rukovođenja ozbiljnim ekonomskim i socijalnim izazovima. Neka za uzora uzmu Jusufa a.s., i njegovo stručno i promptno bavljenje poslom za koji je nadležan!
Jusuf a.s., nije mrzio svoju braću iako je imao i više nego dovoljno razloga za to. On nije bio taj koji precrtava ljude, nije bio taj koji kida rodbinske i prijateljske veze. Nije se svetio ljudima koji su spletkarili. Jusuf a.s., je uvijek imao svoj cilj, a njegov cilj bilo je zadovoljstvo Gospodara svjetova. Bio je duboko svjestan istinitosti riječi: “milost svoju Mi dajemo onome kome hoćemo i ne dopuštamo da propadne nagrada onima koji dobra djela čine. A nagrada na onom svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha čuvaju.”
