Zaruke (ar. hitba), prema islamskom učenju, predstavljaju prosidbu određene žene i dogovor o zaključivanju braka s njom. Nakon prosidbe koja je rezultirala pozitivnim odgovorom, zaručnici i dalje ostaju stranci jedno drugome sve do zaključenja bračnog ugovora. Načelni pristanak i prihvatanje prosidbe ili čak obećanje za brak ne smatra se brakom (El-Fikhul-islami, 7/10; El-Mevsuatul-fikhijja, 19/203; Sahihu fikhis-sunna, 3/107). Većina učenjaka zaruke smatra dozvoljenim (mubah) prije sklapanja bračnog ugovora (El-Mevsuatul-fikhijja, 19/190), a za dokaz uzimaju riječi Uzvišenog Allaha: “I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi ili ako to u dušama svojim krijete” (El-Bekara, 235). Šafijski pravnici zaruke smatraju sunnetom (Revdatut-talibin, 7/30). Kada bi se bračni ugovor zaključio bez zaruka, takav postupak bio bi ispravan. (Sahihu fikhis-sunna, 3/107)
Nuđenje braka ženi koju je zaprosio drugi muškarac
Ako čovjek zna da je neko već zaručio određenu ženu, tada mu nije dozvoljeno da pristupi prosidbi, za razliku od muslimana koji nije upoznat s tim da je dotična žena već zaručena (Revdatut-talibin, 7/32; Tarhut-tesrib, 6/80; Buhuti, El-Keššaf, 5/23). Ibn Omer je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se jedan drugom namećete u kupoprodaji i zabranio je da čovjek prosi ženu koju je neko drugi već isprosio, sve dok prosac ne odustane od prosidbe ili mu dozvoli da je prosi.” (Buhari, 1131/5142; Muslim, 556/1412) Ukba b. Amir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernik je brat vjerniku, stoga mu nije dozvoljeno da se nameće u kupovini svoga brata, niti da zaručuje ženu koju je zaručio njegov brat, sve dok ne odustane” (Muslim, 557/1413). Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je žitelju grada da prodaje nešto od žitelja pustinje. Ne nadmećite se lažno u kupoprodaji! Neka se čovjek ne nadmeće u kupoprodaji sa svojim bratom, i neka ne prosi zaručnicu svoga brata, i neka žena ne traži razvod svojoj sestri muslimanki narušavajući na taj način njenu sreću.” (Buhari, 444/2140; Muslim, 556/1413)
Islamski autoriteti su jedinstveni u mišljenju da je zabranjeno ponuditi brak ženi koju je već drugi musliman isprosio i čija je ponuda za brak prihvaćena. Ibn Arebi el-Maliki, Ibn Kudama, Nevevi, Ibn Tejmijja, Sanani i Ibn Kasim navode konsenzus učenjaka u vezi s tim. Međutim, ako još uvijek nije dobio jasan pristanak na brak, većina islamskih učenjaka smatra da drugima nije zabranjeno da ponude brak istoj ženi (El-Mevsuatul-fikhijja, 19/195–196; Sahihu fikhis-sunna, 3/114). Ibn Hazm, Ševkani, Ibn Usejmin i Omer el-Eškar nisu prihvatili mišljenje većine učenjaka, već smatraju da nije dozvoljeno prositi ženu koja je u fazi donošenja odluke u vezi s bračnom ponudom, što je preče i sigurnije. Prosidba na prosidbu drugog muslimana uzrokuje neprijateljstvo među ljudima, a može biti uzrok i velikih problema, što šerijat strogo zabranjuje.
Također nije dozvoljena prosidba niti ženidba već isprošene žene, budući da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio takav postupak, sve dok prvi prosac ne odustane od ženidbe ili dok ga zaprošena djevojka ne odbije (Buhari, 1131/5142; Muslim, 556/1412). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, a koje se smatra preferirajućim u vezi s ovim pitanjem, bračna veza sa zaručenom ženom je ispravna, budući da zabrana prosidbe ničim ne utječe na ispravnost bračnog ugovora (Bidajetul-mudžtehid, 2/3; Ibn Tejmijja, Medžmuu fetava, 32/7; Buhuti, El-Keššaf, 5/23; El-Mevsuatul-fikhijja, 19/197; Eškar, Ahkamuz-zevadž, str. 44), ali je osoba grješna zbog tog čina. (Ibn Tejmijja, Medžmuu fetava, 32/7; El-Mevsuatul-fikhijja, 19/197)
Gledanje u zaručnicu
Zaručniku je dozvoljeno da vidi ženu prije zaključenja bračnog ugovora i taj postupak većina učenjaka smatra sunnetom. (El-Mevsuatul-fikhijja, 19/197) Ovaj stav zastupaju šafijski učenjaci, a to je jedno mišljenje i unutar malikijskog i hanbelijskog mezheba. Ovo mišljenje odabrali su šejhul-islam Ibn Tejmijja i Ibn Usejmin.
Neki učenjaci smatraju da je gledanje zaručnice samo dozvoljeno (mubah). Imam Ibn Kudama kaže: “Nema razilaženja u pogledu toga da je zaručniku dozvoljeno pogledati u lice zaručnice, budući da je u licu odraz ljepote” (El-Mugni, 7/74). Međutim, spomenutom konsenzusu ne ide u prilog to što su neki učenjaci, ipak, smatrali da nije dozvoljeno gledati u zaručnicu (Šerhu meanil-asar, 3/14; Bidajetul-mudžtehid, 2/3; Umdetul-kari, 20/119), što je neispravno mišljenje. Prema tome, preciznije je kazati da većina učenjaka dozvoljava proscu da vidi buduću zaručnicu (Fethul-Bari, 9/88). Imam Kurtubi kaže: “Neki su prezirali da zaručnik gleda u zaručnicu. Ovo mišljenje nema svoju vrijednost jer je u koliziji s ispravnim hadisima.” (El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, 14/213)
Uzvišeni Allah kaže Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Od sada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova” (El-Ahzab, 52). Imam Kurtubi u komentaru citiranog ajeta kaže: “U njemu je dokaz da zaručnik može vidjeti ženu koju namjerava vjenčati.” (El-Džamiu li ahkamil-Kur'an, 14/213.)
Ebu Hurejra prenosi da se jedan ensarija oženio a da prethodno nije vidio svoju suprugu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Idi i pogledaj je, jer u očima ensarija ima nešto” (Muslim, 560/1424). U očima nekih ensarija bile su izvjesne mahane pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ovom čovjeku da pogleda u ensarijku prije nego što stupi u bračnu vezu s njom. (Merkatul-mefatih, 6/251)
Aiša, majka vjernika, kazala je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mi je: ‘Ja sam te vidio u snu. Donio te je melek u komadu svile i rekao mi: ‘Ovo je tvoja supruga!’ Uklonio sam veo s tvoga lica i vidio te. Rekao sam: Ako je to od Allaha, neka tako i bude.'” (Buhari, 1127/5125; Muslim, 989/2438)
Sehl b. Sa'd kaže: “Neka je žena došla kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: ‘Allahov Poslaniče, ja ti se nudim za brak!’ On je pogledao u nju, malo duže je gledao, a onda oborio pogled. Pošto vidje da joj on ne reče ništa, ona sjede. Tad ustade jedan od njegovih ashaba i reče: ‘Allahov Poslaniče, ako ti nemaš potrebe za njom, vjenčaj je za mene!’ ‘Imaš li kod sebe išta od imetka?’, upita ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Nemam ništa, tako mi Allaha’, odgovori on. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Idi potraži nešto kod svojih!’ On je otišao, pa se vratio i rekao: ‘Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam našao ništa.’ ‘Potraži makar željezni prsten’, reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. On je otišao pa se vratio i rekao: ‘Tako mi Allaha, Allahov Poslaniče, nisam našao ni željeznog prstena, ali evo imam ovaj plašt, dat ću joj pola.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ‘A šta ćeš učiniti sa svojim plaštom? Ako ga ogrneš, onda ne ostaje ništa za nju, a ako ga ona ogrne, onda ne ostaje ništa za tebe.’ Čovjek je nakon toga sjeo i dugo se zadržao sjedeći, a onda je pošao da izađe. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ugleda kako izlazi i zapovijedi da ga pozovu. Pošto dođe, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ‘Šta znaš iz Kur'ana?’ ‘Znam te i te sure’, odgovori čovjek. ‘A znaš li ih napamet?’, upita ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Znam’, odgovorio je on, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Vjenčat ću je za tebe na osnovu toga što znaš iz Kur'ana'” (Buhari, 1127/5126). Na osnovu ova dva hadisa imam Buhari je naslovio poglavlje: “Gledanje u ženu prije vjenčanja”. (Fejdul-Bari, 7/30)
Džabir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko želi vjeriti ženu, neka pogleda u ono što će ga privući u brak s njom.” (Ebu Davud, 2/235, br. 2082; Ahmed, 3/334; Hakim, 2/179, br. 2696, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 6/200; Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/204–205.)
Mugira b. Šu'ba zaprosio je jednu ženu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Pogledaj je, to je bolje za vašu budućnost.” (Tirmizi, 3/388, br. 1087; Ibn Madža, 1/599, br. 1865; Ahmed, 4/244; Nesai, 6/69, br. 3235; Ibn Hibban, 9/351, br. 4043. Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje ocijenili dobrim, a imam Busiri vjerodostojnim. Vidjeti: Misbahuz-zudžadža, 2/100; Fethul-Bari, 9/87)
Muhammed b. Meslema prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako Allah otvori srce nekom od vas da zaprosi određenu ženu, nema smetnje da je pogleda.” (Ibn Madža, 1/599, br. 1864; Ahmed, 4/225; Ibn Hibban, 9/349, br. 4042, sa dobrim lancem prenosilaca na osnovu drugih predanja. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/201–204)
Žena ima pravo vidjeti vjerenika (El-Mebsut, 10/148; El-Mugni, 7/80; El-Bejan, 9/124; Revdatu-talibin, 7/25; Hašijetu Ibni Abidin, 9/611; El-Mevsuatul-fikhijja, 19/198), kao što on može pogledati u nju, naročito ako uzmemo u obzir činjenicu da muž može razvesti svoju suprugu kada želi, a ona se ne može razvesti od njega, osim uz mužev pristanak ili sudsku presudu (Hašijetu Ibni Abidin, 9/611). S tog aspekta posmatrano, žena bi polagala veće pravo na to da pogleda u svoga prosca nego prosac u nju.
Koje je dijelove ženinog tijela dozvoljeno da prosac vidi
Islamski učenjaci ne smatraju problematičnim da zaručnik vidi lice i šake zaručnice (El-Mugni, 7/73, 74; Fethul-Bari, 9/88), ali se razilaze u pogledu toga da li je dozvoljeno da vidi nešto više od toga. Većina hanefijskih, malikijskih i šafijskih učenjaka smatra da zaručnica smije pokazati samo lice i šake. Ovo mišljenje zastupa imam Ahmed po jednoj verziji koja je prenesena od njega.
Prema odabranom mišljenju u hanbelijskoj pravnoj školi, zaručniku je dozvoljeno da vidi ono što žena obično ne pokriva u svojoj kući, kao: vrat, podlaktice, cjevanice, stopala (El-Mugni, 7/74; Šerhuz-Zerkeši, 5/144; Tehzibus-sunen, 6/68; El-Mubdia, 7/7; El-Furua, 5/108; El-Insaf, 8/18; Eš-Šerhul-mumtia, 12/21, 22), a neki spominju i kosu (El-Furua, 5/108; El-Mevsuatul-fikhijja, 19/199; http://www.binbaz.org.sa/noor/10705). Od savremenih učenjaka ovo mišljenje dijele šejh Albani, Ibn Baz i Ibn Usejmin. U vezi s ovim pitanjem postoji ukupno osam mišljenja (Hadir, Ahkamur-ru'je, str. 30–32), ali su dva spomenuta posebno jaka.
Prema ispravnijem i sigurnijem mišljenju, a koje zastupa većina učenjaka, zaručniku je dozvoljeno da vidi samo lice i šake zaručnice. Lice pokazuje ljepotu žene, a šake ukazuju na tjelesnu masu (El-Havil-kebir, 9/35; Mugnil-muhtadž, 3/128; El-Dževahiru vel-iklil, 1/506; El-Mevsuatul-fikhijja, 19/199), što je dovoljno za prihvatanje ili odbijanje bračne veze, te nema potrebe gledati u ostale dijelove tijela.
U prethodnim hadisima preporučuje se da muškarac vidi ženu prije braka bez preciziranja dijelova tijela koje smije vidjeti. Budući da na osnovu lica i šaka može zaključiti da li je dotična žena poželjna i odgovarajuća za brak, nije mu dozvoljeno gledati ostale dijelove tijela.
Nije ispravno predanje u kojem se navodi da je Omer b. Hattab zadigao haljinu kćerki Alije b. Ebu Taliba prilikom njene prosidbe, te je tom prilikom vidio njenu potkoljenicu. (Abdurrezzak, 6/163, br. 10352, sa prekinutim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 3/343)
Da li prosac može vidjeti ženu više puta
Nema zapreke da prosac pogleda u ženu prije braka više puta ako postoji potreba, budući da jedan pogled, najčešće, nije dovoljan za donošenje definitivne odluke za brak (Uporediti: El-Bejan, 9/123; El-Mevsuatul-fikhijja, 22/17). Ovaj stav zastupaju učenjaci hanefijske, šafijske i hanbelijske pravne škole. Sehl b. Sa'd kaže: “Neka je žena došla kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: ‘Allahov Poslaniče, došla sam da se darujem tebi.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogleda je i dugo je gledao u nju, a onda oborio glavu. Pošto žena vidje da joj ništa ne reče, ona sjede…” (Buhari, 1108/5030; Muslim, 560/1425). Međutim, tom prilikom proscu nije dozvoljeno osamljivanje sa ženom jer se radi o ženi kojoj nije mahrem, budući da nije došlo do zaključenja bračnog ugovora.
Muškarac i žena koji namjeravaju stupiti u bračnu vezu imaju pravo u bilo koje vrijeme odustati od braka, jer je riječ o pukim pregovorima koji ne obavezuju nijednu stranu na brak. Ako jedno od njih odustane zbog fizičkog izgleda druge strane, nije mu dozvoljeno iznositi svoja zapažanja ili mahane koje je primijetio kod druge strane. Postoji velika vjerovatnoća da će ista osoba naći sebi supružnika koji je potpuno zadovoljan njenim fizičkim izgledom. Ako prosac vidi ženu pa mu se ne dopadne, neka šuti i neka ne govori kako je nije htio za suprugu, jer je to uznemiravanje vjernice. (El-Bejan, 9/123; Revdatu-talibin, 7/21; Mugnil-muhtadž, 3/128; Sahihu fikhis-sunna, 3/121)
Gledanje žene bez njenog znanja
Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, muškarac nije dužan tražiti dozvolu da vidi ženu koju namjerava zaprositi. (El-Bejan, 9/12; El-Mevsuatul-fikhijja, 19/198). Ebu Hurejra prenosi da se jedan ensarija oženio a da prethodno nije vidio svoju suprugu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Idi i pogledaj je, jer u očima ensarija ima nešto” (Muslim, 560/1424). Džabir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko želi vjeriti sa ženom, neka pogleda u ono što će ga privući u brak s njom” (Ebu Davud, 2/235, br. 2082; Ahmed, 3/334; El-Hakim, 2/179, br. 2696, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 6/200; Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/204–205). Muhammed b. Meslema prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako Allah otvori srce nekom od vas da zaprosi određenu ženu, nema smetnje da je pogleda” (Ibn Madža, 1/599, br. 1864; Ahmed, 4/225; Ibn Hibban, 9/349, br. 4042, sa dobrim lancem prenosilaca na osnovu drugih predanja. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/201–204). Mugira b. Šu'ba zaprosio je jednu ženu, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Pogledaj je, to je bolje za vašu budućnost” (Tirmizi, 3/388, br. 1087; Ibn Madža, 1/599, br. 1865; Ahmed, 4/244; En-Nesai, 6/69, br. 3235; Ibn Hibban, 9/351, br. 4043. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje ocijenili dobrim, a imam Busiri vjerodostojnim. Vidjeti: Misbahuz-zudžadža, 2/100; Fethul-Bari, 9/87).
U citiranim hadisima proscu se naređuje da vidi ženu s kojom namjerava stupiti u brak i nije postavljen uvjet da treba tražiti dozvolu žene za to. Dakle, proscu je Zakonodavac dodijelio pravo da vidi ženu i nije dužan tražiti posebnu dozvolu (El-Mugni, 7/73; Mugnil-muhtadž, 3/128; El-Mevsuatul-fikhijja, 19/198). Ovaj stav zastupaju učenjaci šafijske, hanbelijske i zahirijske pravne škole. Imam Ali el-Kari ovo mišljenje pripisuje imamu Ebu Hanifi, Evzaiju, Sevriju, Šafiji, Ahmedu i Ishaku. (Merkatul-mefatih, 6/251)
Nedostaci prosca ili djevojke
Ko bude upitan o proscu, dužan je kazati ono što zna o njemu, makar se radilo o nedostacima. Imam Gazali kaže: “Onome ko bude upitan o određenoj osobi radi braka, dozvoljeno je da kaže ono što zna o njoj s ciljem savjetovanja onoga koji traži mišljenje, a ne s ciljem umanjivanja vrijednosti dotične osobe. Ako zna da će riječima: ‘nije prikladna’ postići cilj, treba se zadovoljiti njima, a ako zna da to nije dovoljno, onda će spomenuti njen nedostatak” (Ihjau ulumid-din, 3/188–189). Imam Nevevi, kada je govorio o situacijama u kojima je dozvoljeno spomenuti nedostatke ljudi, rekao je: “Kada je riječ o ženidbi, obaveza je upitanom ukazati na nedostatke s namjerom iskrenog savjetovanja muslimana” (Rijadus-salihin, str. 526). Poznati malikijski učenjak Dusuki kaže: “Onome ko je upitan o ženi kojom se neko želi oženiti, dozvoljeno je da spomene nedostatke te žene, kao što mu je dozvoljeno da spomene nedostatke prosca.” (Hašijetud-Dusuki, 3/12)
Kada se Fatima bint Kajs htjela udati, spomenula je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prosce: Muaviju b. Ebu Sufjana i Ebu Džehma, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče joj: “Ebu Džehm udara svoju suprugu, a Muavija je siromašan, nema imetka. Udaj se za Usamu b. Zejda.” (Muslim, 596/1480)
Napomena: O temama vezanim za brak i bračno pravo uskoro možete opširno čitati u fetvama iz najnovije knjige dr. Safeta Kuduzovića Vodič za muslimansku porodicu (III tom). Knjiga je u cijelosti posvećena bračnim pitanjima.
