Različite & Teme

Budimo lovci ljudskih srca

Herakl je upitao Ebu Sufjana o ljudima koji slijede Poslanika, salallahu alejhi wa selem.:

“Slijede li ga vaši prvaci i bogataši ili siromasi?” Ebu Sufjan je odgovorio:
“Slijede ga siromasi i slabi.” Njegov komentar je bio: “Takvi slijede poslanike.”

Poslanik, salallahu alejhi wa selem, je radio kao i svi ljudi. Pravio je svoje nanule, krpio svoju odjeću, muzao svoje ovce, sam sebe opsluživao, a kada bi nastupilo vrijeme namaza, ustao bi i otišao na namaz.Poslanik,salallahu alejhi wa selem,je uvijek savjetovao svoje ashabe da budu neovisni od ljudi i da ništa ni od koga ne traže. Tako su neki ashabi decidno slijedili Poslanikovu uputu da bi im ispao bič dok bi bili na jahalici, i ne bi zatražili ni od koga da im doda bič, već bi sjahali i uzeli ga.

Najbolji način da se naučimo jednostavnosti jeste da budemo bliski sa jednostavnim ljudima, da se s njima družimo i boravimo u njihovoj blizini. Jednostavnost možemo naučiti na ulici, možemo je naučiti od zemljoradnika, od običnog radnika. To je istinska jednostavnost, lišena usiljenosti. U ovoj školi učimo da služimo i opslužujemo sebe, a ne da nas drugi služe, da ustajemo i sijedamo kao i svi drugi ljudi.

Redža’ b. Hajve je ispričap: “Nisam vidio nikog potpunijeg uma od Omera b. Abdulaziza. Jedne noći sam do kasno ostao s njim u razgovoru i svjetiljka je već pregorijevala. On reče: ‘Redža’, svjetiljka je oslabila.’ Ja mu rekoh: ‘Zovi slugu neka donese novu.’ On mi odgovori: ‘On spava, pusti ga neka odmara.’ Onda ja rekoh: ‘Ustat ću ja i donijeti.’ Na to Omer odgovori: ‘Nije znak čovječnosti i muževnosti da iskorištavam gosta.’ Onda je ustao, odložio svoj ogrtač, uzeo svjetiljku, otvorio je i u nju dolio ulja. Onda se vratio, govoreći: ‘Eto, nije mi ništa bilo, ostao sam Omer b. Abdulaziz i kada sam otišao i nakon što sam se vratio.'” Ovu priču sa vjerodostojnim senedom bilježi Bejheki u svome djelu Šu’abu-l-iman.

U ovoj školi, također. učimo služiti i opsluživati druge i na taj način svoju dušu čistiti od primjesa oholosti, hvalisavosti i gordosti. Kada se družimo samo sa bogatašima, silnicima, vladarima, sa ljudima na položajima, u velikoj mjeri ćemo prihvatiti njihove osobine i način ophođenja sa ljudima. U našim srcima će se roditi želja da upravljamo i sudimo drugima.

Djeca se rađaju jednostavno, a jednostavnost je fitra, čovjekova priroda. Svako dijete se rađa u fitri, prirodi jednostavnosti, pa roditelji čine da ustraje u tome, izgrađuje čistotu i plemenitost duše ili ga, pak, naviknu i u njegovo srce usade ljubav prema isticanju, gordosti, oholosti ili samodopadljivosti, prema onome što na Zapadu nazivaju aristokracijom i buržoazijom.

Jednostavnost će ti uljepšati život, iskristalisati tvoju pravu suštinu i tvoju ličnost. Pomoći će ti da živiš onako kako ti želiš, a ne kako žele drugi od tebe.Službenost, usiljena ljubaznost i nastojanje da se udovolji željama drugih, skraćuje čovjekov život.

Jednostavnost će skratiti listu tvojih prijatelja, prekinuti neke veze i umanjiti tvoj govor, ali će u tvom životu ostaviti samo ono najbolje, ono najčistije i najkvalitetnije.Lažna i usiljena ljubaznost čini da se moraš kretati već zacrtanim i određenim stazama, zaklonjenog pogleda na svoje interese i, prije svega, na svoju suštinu i biće. Nećeš biti u stanju spoznati svoje želje, već će tvoj pogled biti usmjeren na druge, na ono šta oni od tebe žele i na to kakva su njihova očekivanja.Ali trebaš znati da i drugi vole vidjeti tvoju jednostavnost, vole spoznati tvoju suštinu i pravi lik, a ne neki usiljeni kip koji je daleko od svoje suštine.

Možda nisi uspio pročitati njihove želje i šta stvarno oni hoće, ili si pod pojmom “ostali” uvrstio samo neke tvoje bliske poznanike.

Jednostavnost otvara vrata tvoga srca u koja ulaze oni koji žele jednostavnost; nema mržnje, nema zavidnosti, nema ljubomore niti nemogućih uvjeta.

Jednostavnost jača tvoju vezu sa samim sobom, bliži si sebi, svojoj duši, čuješ njene glasove, shvataš njene želje i razumiješ njenu šutnju.

Kada se zaodjeneš odjećom službenosti i forme, ti se udaljavaš od svoje suštine, od svoga bića. Ta udaljenost jednaka je tvojoj udaljenosti od siromašnih, potlačenih, slabih, bolesnih.

Allahov Poslanik, salallahu alejhi wa selem., je rekao:

“Hoćete li da vas obavijestim o Džennetlijama?

Rekli su: Hoćemo.

Rekao je: To je svaki nemoćni koga ljudi ponižavaju i čine mu nepravdu. Takav, kada bi se zakleo da će nešto Allah uraditi, to bi i uradio.

Potom je upitao: A hoćete li da vas obavijestim o Džehennemlijama?

Rekli su: Hoćemo.

Rekao je: To je svaki sebični oholi silnik”.

Selman el-Auda

“Budimo lovci ljudskih srca. Ljudi ne zaboravljaju dobro koje im se ukaže za vrijeme svojih poteškoća.Kao što postoje rukopisi koje ne može svako pročitati, isto tako postoje i srca koja ne može svako razumjeti.”

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=Xt4VvOjfTIw]

Kur’an – prvo i najpoznatije vlastito ime posljednje Allahove Objave namijenjene cijelom čovječanstvu..

Kur’an – prvo i najpoznatije vlastito ime posljednje Allahove Objave namijenjene cijelom čovječanstvu. “Ovaj Kur´an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.” (El-Isra´, 9)

Kitab – u značenju Knjiga (zapisana Objava, sakupljena u jednu zbirku – Mushaf). “Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?” (El- Enbija, 10)

Furkan – Ono (Knjiga) što rastavlja istinu od neistine, pravi put od zablude, svjetlo od tmine, dobro od lošeg, dopušteno od nedopuštenog. “Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan da bi svjetovima bio opomena.” (El-Furkan, 1)

Tenzil – Spuštanje, Objava. Knjiga koja je postepeno objavljivana. Knjiga koja je spuštena od višeg ka nižem. “I Ku´ran je sigurno objava Gospodara svjetova.” (Eš- Šu´ara´, 192)

Zikr – Opomena, Knjiga koja opominje i budi svijest. “Mi uistinu Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njom bdjeti!” (El- Hidžr, 9)

Huda, Bejjinat, Furkan – Uputa, Jasan dokaz, Putokaz svim ljudima, Knjiga koja sadrži neoborive argumente. “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (El-Bekara, 185)

Nur – Svjetlo, svjetlo upute i jasnoga puta nasuprot tminama i mraku zabluda. “O ljudi, dokaz vam je stigao od Gospodara vašeg i mi vam objavljujemo jasnu svjetlost.” (En- Nisa´, 174)

Mev’iza – Knjiga savjeta i preporuka. “To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.” (Ali Imran, 139)

Tezkiret – Knjiga koja stalno podsjeća čovjeka na istine i vrijednosti i drži mu svijest stalno budnom prema istinama. “Ovo je pouka, po ko hoće držat će se puta koji Gospodaru Njegovu vodi.” (El-Insan, 29)

Belag – Knjiga saopćenja, obavještavanja. “Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku.” (Ibrahim, 52)

Nezir – Knjiga opomena. “Vjesnik radosnih vijesti i opomena – pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.” (Fussilet, 4)

Bušra – Knjiga radosnih nagovještaja. “Upute i radosne vijesti onima koji vjeruju.” (En-Neml, 2)

Milost – Knjiga u kojoj je nagoviještena i ukazana Allahova milost čovjeku. “Ovaj Ku´ran je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.” (El-Džasije, 20)

Blagoslovljena – mubarek knjiga. “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.”

Šifa´ – Lijek za ono što je u grudima ljudi. “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra´,82)

ZNAČAJ KOJI JE KUR’AN DAO RAZMIŠLJANJU

Rekao je Allah, dželle š’enuhu: “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.” (Sad, 29.). Allah, dželle š’enuhu, nam u ovom ajetu objašnjava osnovni cilj objavljivanja Kur’ana, a to je razmišljanje o Kur’anu, a ne samo njegovo iščitavanje. Rekao je Hasan el-Basri: “Tako mi Allaha, dželle š’enuhu! Ne razmišljaju o Kur’anu učeći njegove harfove napamet, pa zbog toga izgube njegovu smisao i kažu: ‘Naučio sam čitav Kur’an,’ a ne možeš im to prepoznati ni u ponašanju, ni u radu.”

Rekao je Allah, dželle š’enuhu: “Neki od sljedbenika Knjige čitaju je onako kako je objavljena, oni u nju vjeruju. A nastradat će sigurno oni koji u nju ne vjeruju.” (Al-Bekara, 121.). Ibn Kesir prenosi od ibn Mes’uda da je rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša! Ispravno čitanje Kur’ana je da dozvoliš ono što je dozvoljeno u Kur’anu, a da zabraniš ono što je zabranjeno i da ga čitaš kao što je objavljen.” Kaže Ševkani: “Čitaju ga (jetlunehu) znači razumiju ono što je u njemu. Ljudi ne mogu raditi po Kur’anu sve dok ne budu naučili njegove propise.”

Allah, dželle š’enuhu, kaže: “Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava.'” Ibn Kesir kaže: “Ostavljanje razmišljanja o Kur’anu i razumjevanja je napuštanje Kur’ana.” Ibn Kajjim je rekao: “Napuštanje Kur’ana ima više vrsta, jedna od njih je ostavljanje razmišljanja, razumjevanja i neshvatanje šta Allah, dželle š’enuhu, u Kur’anu traži od nas.”

HADISI KOJI GOVORE O RAZMIŠLJANJU PRI ČITANJU KUR’ANA

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, rekao: “Neće se sastati skupina ljudi u nekoj od Božijih kuća čitajući i izučavajući Kur’an, a da ih Allah, dželle š’enuhu, neće obasuti spokojstvom, prekriti svojom milošću, okružit će ih meleki i Allah, dželle š’enuhu, će ih spomenuti kod onih koji su kod Njega.” (Muslim) Kao što vidimo, čitanje popraćeno izučavanjem i razmišljanjem zaslužuje spokojstvo, milost i spomen od Allaha, dželle š’enuhu. Naša stvarnost je praktikovanje samo jednog dijela hadisa, a to je čitanje Kur’ana, a što se tiče izučavanja i razmišljanja to po mišljenju nekih samo usporava hifz i umanjuje broj proučenih harfova, pa je stoga nepotrebno.

Prenosi Huzejfe, radijallahu anhu, da je klanjao jedne noći za Poslanikom, sallallahu alejhi wa sellem, fino je učio Kur’an, pa kada bi proučio ajet u kome se slavi Allah, dželle š’enuhu, slavio Ga je, kada bi proučio ajet u kome se dovi, dovio je, a kada bi proučio ajet u kome se spominje uticanje, uticao bi se Allahu.” (Muslim) Ovo je bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi wa sellem, kako je razmišljao o onome što je učio.

Ibn Mes’ud radijallahu anhu je rekao: “Kada bi neko od nas naučio 10 ajeta ne bi učio dalje dok ih ne bi razumio i radio po njima.” (Et-Taberi) Na ovaj način je Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, poučavao ashabe Kur’anu: naučiti, shvatiti i sprovesti u djelo, nema učenja novog dok se predhodno ne shvati i ne primjeni.

Prenosi se od Enesa ibn Malika radijallahu anhu u Muwettai da je Poslanik, sallallahu alejhi wa sellem, klanjao jedan namaz učeći naglas, pa je izostavio jedan ajet. Kada je završio namaz pitao je jednog čovjeka da li je šta izostavio, a on je odgovorio da ne zna. Pitao je drugog i trećeg, pa su isto odgovorili da ne znaju, zatim je rekao: “Šta misli narod kojem se uči Allahova knjiga, a oni ne znaju šta je od nje proučeno, a šta nije? Tako je izašao osjećaj o Uzvišenosti Allaha iz srca Izraelćana, pa su tjelesno bili prisutni, a duševno bili odsutni. A Allah dželle š’enuhu ne prima djela robova sve dok ne budu prisutni i fizički i psihički.”

RIJEČI ISPRAVNIH PRETHODNIKA O RAZMIŠLJANJU PRI ČITANJU KUR’ANA

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, da je rekao: “Došao je Omeru, radijallahu anhu, čovjek, pa ga je upitao šta misli o ljudima koji uče Kur’an na određen način, pa sam rekao: ‘Tako mi Allaha, nije mi drago što u današnje vrijeme tako brzo uče Kur’an.’ Na to me Omer oštro pogleda, pa reče: ‘Polahko Ibn Abbase!’ Pa sam otišao svojoj kući tužan, zatim dođe Omer do mene pa me upita: ‘Šta ti se to nije svidjelo u govoru onoga čovjeka?’ Rekao sam: ‘Kada uče ovako brzo prepirat će se, pa će svaki od njih reći da je upravu, a kada se počnu prepirati doći će do razilaženja, a kada do toga dođe, pobit će se,’ pa Omer reče: ‘Da nisi to rekao prešutio bi im.'” Desilo se ono čega su se bojali Omer i ibn Abbas,radijallahu anhu, pa su se pojavile Haridžije koje čitaju Kur’an ali ga pogrešno razumiju.

Rekao je Ibn Omer,radijallahu anhu: “Bilo je ashaba koji nisu znali napamet osim jedne ili par sura, ali im je bio olakšan rad po Kur’anu. Zaista će zadnje generacije ovoga ummeta učiti Kur’an, učit će ga i djeca i slijepi, ali neće raditi po njemu.” Nešto slično ovome rekao je i Ibn Mes’ud: “Nama je teško učiti Kur’an napamet, a lahko nam je raditi po njemu, a onima koji dolaze poslije nas bit će im olakšano učenje napamet, a otežan rad po Kur’anu.”

Hasan el-Basri je rekao: “Ovaj Kur’an svi čitaju od robova do djece, ali ne znaju njegovo značenje, onaj ko razmišlja o njegovim ajetima, on i radi po njima. A oni koji samo uče njegove harfove napamet, a prelaze njegove granice kažu: ‘Naučio sam čitav Kur’an napamet, nisam propustio ni jednu riječ u njemu.’ Tako mi Allaha, propustio ga je čitavog, ne vidi mu se ni na ponašanju, ni na djelima, pa kažu: ‘Učimo sure u sebi.’ Tako mi Allaha oni je ne uče, niti su od uleme (učenjaka), niti od pobožnjaka, pa kada se na ovaj način učio Kur’an? Allah, dželle š’enuhu, smanjio njihov broj u narodu!”

Rekao je Ibn Kajjim,rahmetullahi alejhi: “Nema ništa bolje u ljudskom životu od razmišljanja o Kur’anu i koncentrisanja na njegovo značenje, to pomaže čovjeku da raspozna dobro od zla i puteve koji vode dobru, a koji zlu, isto tako raspoznat će posljedice zla. Biće mu dati ključevi riznica sreće i korisnih znanja. Učvrstit će mu se iman u srcu i spoznat će dunjaluk i ahiret, džennet i džennem u svom srcu. Njegovo srce će biti sa prijašnjim narodima i razmišljat će o onome šta je Allah, dželle š’enuhu, uradio sa njima, izvlačeći iz toga pouke. Posvjedočit će Allahovu pravdu i blagodat i spoznat će Allaha, dželle š’enuhu, Njegova imena i svojstva, Njegova djela, šta voli, a šta ne. Spoznat će put koji vodi k Njemu i puteve koje vode od Njega. Upoznat će svoju dušu i njena svojstva i stvari koje kvare djela. Prepoznat će put Džennetlija i put Džehennemlija, njihova djela, stanje i karakteristike i stepene sretnika i nesretnika. Doživjet će Džennet kao da su već u njemu, a na dunjaluku će biti samo fizički prisutni. U stvarima kojima se ljudi budu podvojili moći će prepoznati istinu od neistine i dat će mu se svjetlo pomoću kojeg će rastaviti uputu od zablude. Imat će smireno srce, sreću i veselje i bit će na posebnom stepenu. Kretat će se prema obečanju svoga Gospodara. Kur’an o kojem bude razmišljao isto tako će ga upozoravati i podsjećati na žestoku džehennemsku vatru. Upučivat će ga da između više mišljenja izabere pravi put, a spriječit će ga da krene putem novotara i onih koji su na zabludi. Prepoznat će halal od harama, pa neće u njega ulaziti kako ne bi zaslužio nesnosnu kaznu. Pa kada god posustane, upozorit će ga. Zato se čvrsto drži Allahova užeta i traži pomoć od Njega i reci: ‘Dovoljan mi je Allah, dželle š’enuhu, i divan je On pomagač.”

[youtube http://www.youtube.com/watch?v=e0FZZDKTxIw]

Koji stepen zauzima važnost razmišljanja pri učenju Kur’ana kod nas samih?

Da li to razmišljanje utiče na popravljanje naših djela?

Da li navikavamo sebe i svoju djecu da razmišljaju prilikom učenja Kur’ana ili se možda zadovoljavamo samo sa hifzom bez razmišljanja jer ono usporava hifz?

Da li učitelji traže od učenika da razmišljaju ili samo traže da ga uče napamet?

Na kojem je stepenu izučavanje tefsira u halkama znanja, je li na prvom ili zadnjem mjestu, ako uopće postoji?

Imamo li afiniteta i interesa da iščitavamo tefsir (tumačenje) Kur’ana?

Zbog čega nam je cilj da što prije završimo suru iako nam je to Poslanik sallallahu alejhi wa sellem zabranio?

Kada ćemo se uvjeriti da je bolje i da je veća nagrada u razmišljanu od brzog iščitavanja? Ovim pitanjima su potrebni odgovori. Da li ćemo ih kod sebe naći?

Učimo o Islamu
Back to top button