U Kur'anu se, u vezi sa Musaom, a.s., prenosi slijedeći događaj:
I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari šakom i – usmrti. “Ovo je šejtanov posao!” – uzviknu – “on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! (Al-Qasas, 15)
U ovom događaju je Musa, a.s., bio svjedok tuče jednog svoga sunarodnjaka. Ne gledajući ko je u pravu a ko u krivu, stavio se na stranu onoga od svog naroda. Onoga iz neprijateljskog naroda je udario šakom i, ne želeći to, usmrtio ga. Musa, a.s., postaje svjestan da je počinio veliku grešku. u ovom događaju Allah, dž. š., nam daje pouku i upoznaje nas sa pogrešnošću stavljanja na nečiju stranu samo zato što taj neko pripada našem krugu, unatoč tome što nije u pravu. Svoje djelo u kome je podržao onoga iz svog naroda Musa, a.s., je okarakterizirao kao ”šejtanski posao”.
Pristup koji se ovdje kritizira je, doista, tokom povijesti čovječanstvu uvijek donosio i donosi mržnju i ratove. Zabluda izražena u vidu vrednovanja ljudskih djela ne prema pravdi i istini, već neizostavno pravdanje svoje porodice, plemena, naroda, istomišljenika ili svoje rase, bila je, u povijesti, jedan od najvećih povoda za sukob i tiraniju.
Musa, a.s., je odmah shvatio da je taj zli osjećaj, koji šejtan nastoji nametnuti čovjeku, zulum; pokajao se zbog grijeha načinjenog šejtanskim nagovorom i zatražio utočište kod Allaha, dž. š. Ovaj primjer i savjestan postupak Musaa, a.s., u nastavku kazivanja se ističe na slijedeći način:
Gospodaru moj,” – reče onda – “ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!” i On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.
“Gospodaru moj,” – reče – “tako mi blagodati koju si mi ukazao, više nikada nevjernicima neću biti od pomoći!” (Al-Qasas, 16-17)
Iz počinjenog grijeha Musa, a.s., je shvatio da je zaštitio jednog čovjeka samo zato što je on pripadao njegovom narodu, ali da je, zapravo, trebao provoditi pravednost. Međutim, taj pristrasni pristup dominirao je Egiptom. Musa, a.s., je greškom ubio jednog od njih. Oni će sada možda tražiti Musaovo ubistvo, pošto će se staviti na stranu svoje rase. Ova mogućnost mu je zadala strah:
I Musa u gradu osvanu prestrašen, očekujući šta će biti, kad ga onaj isti od jučer pozva ponovo u pomoć. “Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!” – reče mu Musa. (Al-Qasas, 18)
Tako je počelo razdvajanje između Musaa, a.s., i Faraonovog naroda. Musa, a.s., je noć proveo zabrinut i u strahu, a narednog dana desio se slučaj koji se navodi u prethodnom ajetu: čovjek kojem je prethodnog dana pomogao ponovo je od Musaa, a.s., tražio pomoć pošto je, prema kur'anskoj formulaciji, Musa, a.s., bio od njegovog naroda i mislio je da će mu pomoći kao što je to uradio i prethodnog dana. Međutim, Musa, a. s, nije ponovio istu grešku. Zato što je znao da njegov istonarodnjak nije u pravu, nije mu pritekao u pomoć. A kao stvarni krivac, ovaj čovjek se odmah okrenuo protiv Musaa, a.s., i počeo ga kritizirati. Prilikom kritiziranja je iznio i ubistvo čovjeka od prethodnog dana, koje je Musa, a.s., počinio pomažući mu, a ovaj je sada to koristio kao dokaz protiv Musaa:
I kad htjede ščepati zajedničkog im neprijatelja, reče mu onaj: “O, Musa, zar ćeš ubiti i mene kao što si jučer ubio čovjeka? Ti hoćeš da na zemlji silu provodiš, a ne želiš da miriš.” (Al-Qasas, 19)
Mada to bilo i nehotice, Musa, a.s., se našao u poziciji ubice jednog od Misiraca. Što se tiče Faraona i njegovih glavešina, oni su počeli raspravljati o kažnjavanju, pa čak i ubistvu Musaa, a.s. Jedan koji je čuo te razgovore otišao je kod Musaa i upozorio ga. Uplašen da će ga ubiti, Musa, a.s., je napustio grad i udaljio se iz Misira:
I jedan čovjek s kraja grada dotrča: “O, Musa,” – reče – “glavešine se dogovaraju da te ubiju; zato bježi, ja sam ti zbilja iskren savjetnik.”
I Musa iziđe iz grada, ustrašen, iščekujući šta će se desiti. “Gospodaru moj,” – reče – “spasi me naroda koji ne vjeruje!” (Al-Qasas, 20-21)
Ove činjenice u vezi sa životom Musaa, a.s., pružaju nam, također, i podatke o njegovom karakteru. u ajetima se, dakle, donose i saznanja o Musaovom karakteru i nazire se da je on posjedovao jednu veoma osjetljivu i razdražljivu karakternu crtu. Između dva čovjeka koji se tuku, odmah se stavio na stranu svog sunarodnjaka, drugog je jednim udarcem usmrtio i, plašeći se da će ga ubiti, napustio je Misir. Čineći sve to, vidljiva je njegova stalna uzrujanost. Međutim, nakon što je Allah, dž. š., razgovarao sa njim i odgojio ga, Musa je naučio da ne strahuje ni od koga osim od Allaha, dž. š., i da se istinski oslanja i pokorava jedino Njemu. Ovo je veoma ilustrativan i lijep primjer razvijanja i sazrijevanja ljudskog karaktera – pod nadzorom Allaha, dž. š.
