Fetve & Ostalo

Vrste kufra (nevjerstva)

“Kufrun Ekber”– djela velikog nevjerstva i postupci koji čovjeka izvode iz milleta islama, i čine ga nemuslimanom. Ta djela se mogu podijeliti na pet vrsta, i to:

1. “Kufrut-tekzib” tj. postupci nevjerstva oličeni u poricanju istine. Allah dž.š., kaže: “Ima li nepravednije osobe od onoga ko iznosi laži na Allaha, ili poriče istinu koja mu dolazi!? Zar da ne bude džehennem, onda, stanište nevjernicima!” (el-‘Ankebut: 68.)

2. “Kufrul-Iba’i vel-Istikbari me’at-Tasdik” tj. postupci nevjerstva oličeni u odbijanju i oholosti, i pored vjerovanja da su istina. Allah dž.š., kaže: “I kada rekosmo melekima: Na sedždu padnite Ademu – svi meleki sedždu učiniše izuzev Iblisa; odbi, uzoholi se i postade nevjernik!” (el-Bekarah: 34.)

3. “Kufruš-Šekk” tj. postupak nevjerstva oličen u sumnjanju i neubjeđenosti u istinitost nečega. Allah dž.š., kaže: “I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: “Ne mislim da će ovo ikada propasti i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.” I reče mu drug njegov, dok je s njime razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potupnim čovjekom učinio? Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar, i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga!” (el-Kehf: 35-38.)

4. “Kufrul-I’irad” tj. postupak nevjerstva oličen u okretanju glave od istine i klonjenju iste. Allah dž.š., kaže: “Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih, mudro stvorili, i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.” (el-Ahkaf: 3.)

5. “Kufrun-Nifak” tj. postupak nevjerstva oličen u licemjernom odnosu prema istini. Allah dž.š., kaže: “To je zato što su povjerovali, pa potom uznevjerovali, nakon čega su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju!” (el-Munafikun: 3.)

“Kufrun Asgar” – su djela nazvana i opisana riječju kufr, ali su takve prirode da ne izvode čovjeka iz milleta islama, i ta djela obično spadaju u domen “kufrun-ni’imet”-a tj. nezahvalnog odnosa od strane muslimana prema ukazanoj mu blagodati. Allah dž.š., kaže: “Allah spominje, kao primjer, grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah, zbog onoga što je radio, dao da iskusi i glad i strah.” (en-Nahl: 112.)

U sahih sunnetu se bilježe brojne predaje koje u sebi sadrže riječ kufr, ali, čijim značenjem se ne misli na djela i postupke koji izvode čovjeka iz islama, poput:
“Psovanje muslimana je grijeh (fisk), a njegovo ubojstvo je nevjerstvo (kufr)!” (Muttefekun ‘alejh)
“Kada neki čovjek, svome bratu, kaže: O, nevjerniče (ja kafir), neko od njih dvojice, u tom slučaju, mora biti nevjernik!” (Muttefekun ‘alejh)

Kufr, odnosno djela nevjerstva, se dijele na dvije grupe: “Kufrun Ekber”(Veliki kufr) i “Kufrun Asgar”(Malo kufr).

Kufr (nevjerstvo) i njegovi oblici

Pitanje:
Pročitao sam u pitanju pod brojem 12811 da ima više vrsta velikog kufra koji osobu izvode iz islama. Nadam se da mi to možete objasniti i navesti neke primjere.

Odgovor:

Neka je hvala Allahu.

Suština kufra i njegove vrste je poduža tema, ali je možemo sažeti u sljedeće tačke:

Važnost poznavanja šta je to kufr i oblici u kojima se može pojaviti:

Tekstovi Kur’ana i sunneta ukazuju da vjerovanje nije ispravno ukoliko se ne ispune dva uslova – a to su ono što se podrazumijeva pod šehadetom da nema pravog boga osim Allaha. Ova dva uslova sz pokornost samo Allahu (tevhid), i odbacivanje i odricanje svih vrsta kufra i širka.

Definicija kufra:

Kufr na arapskom (lingvistički) znači sakrivanje i prekrivanje nečega.

U šerijatu (terminološki) znači „ne vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika, bilo da je to uz negiranje, ili bez negiranja ali uz sumnju, ili okretanje od vjere bilo zbog ljubomore ili oholosti, ili zato što osoba slijedi prohtjeve i strasti koje ga sprječavaju da slijedi poslanicu. Tako da je kufr (nevjerstvo) osobina svakog onoga koji odbije nešto što je Allah naredio da se u to vjeruje, nakon što je taj propis došao do njega, bilo da to odbije srcem bez izgovora, ili odbije riječima bez da to vjeruje srcem, ili oboje; ili uradi djelo za koje je došlo u tekstovima (Kur’ana i sunneta) da izvodi osobu iz islama.“Pogledati: Medžmu’u-l-Fetava od Šejh-l-Islama Ibn Tejmijje, 12/335; El-Ihkam fi Usuli-l-Ahkam od Ibn Hazma, 1/45.

Ibn Hazm je rekao u svojoj knjizi El-Fasl: „Odbijanje nečega za što postoji dokaz da ne može postojati vjera bez toga je kufr, i izgovor riječi za koje postoji dokaz da je njihov izgovor kufr je kufr. Činjenje nekog djela za koje postoji dokaz da je kufr je kufr.“
Vrste velikog kufra koje izvode osobu iz islama:

Učenjaci su podijelili kufr na brojne kategorije, u koje su ubrojali razne vrste i oblike širka. A to su kako slijedi:

Kufr negiranja i odbijanja. Ovaj kufr ponekad može imati oblik nevjerstva u srcu – koji se rijetko pojavljuje kod kafira, kao što je Ibn Kajjim, rahimehullahu te’ala, rekao – a ponekad uzima oblik javnog i vidljivog odbijanja, što znači prikrivanje istina i ne pokoravanje njoj vanjštinom, dok se unutrinom ona poznaje i prepoznaje, kao što su Jevreji odbili Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allah kaže o njima:

„i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju.!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 89)

Također je rekao za njih:

„Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 146)

To je zato jer odbijanje se dešava samo onda kada osoba poznaje istinu i onda je odbije. Tako da Allah kaže da nevjerovanje kafira u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo nevjerstvu u pravom smislu riječi, jer je njihovo nevjerstvo bilo samo vanjštinom i riječima, a u sebi su prepoznali istinu.

Allah kaže:

„Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.“ (Prijevod značenja El-En’ām, 33)

„I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.“ (Prijevod značenja En-Neml, 14)

Slično ovome je kufr dozvoljavanja onoga što je zabranjeno. Ko god smatra dozvoljenim ono za što zna da je u islamu zabranjeno postao je nevjernik u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono sa čime je on došao. Isto je i sa onim koji dozvoli ono za što zna da je u islamu zabranjeno.

Kufr okretanja zbog oholosti, kao što je kufr Iblisa za kojeg je Allah rekao:

„…ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 34)

Allah kaže:

„A licemjeri govore: ‘Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se’ – zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici.“ (Prijevod značenja En-Nūr, 47)

Tako da Allah kaže da oni koji ne postupaju u skladu sa vjerom nisu vjernici, čak i ako govore da jesu. Kufr okretanja znači da osoba zanemari istinu i ne uči je niti radi po njoj, bilo da se radi o riječima, djelima ili ubjeđenjima. Allah kaže:

„Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.“ (Prijevod značenja El-Ahkāf, 3)

Ko god se riječima okrene od onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kao onaj koji kaže: „Ja ga neću slijediti.“ Onaj ko se okrene svojim djelima je kao onaj ko bježi od slušanja istine sa kojom je došao, ili stavlja svoje prste u uđi da ne čuje, ili onaj koji čuje ali se svojim srcem okrene i odbije da vjeruje i u to, i kao onaj koji odbija da radi po tome. Takav je uznevjerovao u kufru okretanja.

Kufr nifaka (licemjerstva). Ovo je oblika kada osoba ne vjeruje u srcu i ne radi, dok se vanjštinom pokorava da bi se pokazala ljudima. Ovo je kao kufr Ibn Selula i drugih munafika (licemjera)za koje Allah kaže:

„Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici.

Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju.

Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.

Kada im se kaže: ‘Ne remetite red na Zemlji!’ – odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’

Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.

Kad im se kaže: ‘Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!’ – oni odgovaraju: ‘Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?’ – A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.

Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’

Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.

Umjesto Pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade.

Slični su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne vide!

Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.

Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u uši svoje bojeći se smrti – a nevjernici ne mogu umaći Allahu.

Munja samo što ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni prođu, a čim utonu u mraku, stanu. A da Allah hoće, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve može.” (Prijevod značenja El-Bekare, 8-20)

Kufr sumnje, što znači oklijevanje po pitanju istine i nesigurnost da li je to zaista istina, jer ono što je neophodno jeste uvjerenje u vjerovanju (jekin) u ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donio, da je to doista istina bez i trunke sumnje. Kod god smatra da ono sa čime je on došao možda nije istina je nevjernik, a to je kufr sumnje, kao što Allah kaže:

„I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: ‘Ne mislim da će ovaj ikada propasti,

i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.’

I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: ‘Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?

Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.’“ (Prijevod značenja El-Kehf, 35-38

Iz ovoga možemo zaključiti da kufr – a koji je suprotnost imanu ili vjerovanju – može imati oblik ubjeđenja u srcu, kao što je mržnja prema Allahu i Njegovim ajetima (znakovima – vjeri), ili Njegovim Poslanicima; ovo je u suprotnosti sa ljubavlju i vjerovanjem koje podržaju djela srca. Kufr također može imati oblik izgovorene riječi, kao što je vrijeđanje Allaha, ili to može biti vanjsko djelo, kao što je padanje na sedždu kipu, ili klanje kurbana nekome mimo Allahu. Baš kao što vjera uzima oblik djela srca, riječi i vanjskih djela, tako isto i kufr može imati oblik djela srca, riječi i vanjskih djela. Molimo Allaha da nas sačuva od kufra i njegovih vrsta, i da nam poveća iman i da nas uputi i da nama uputi druge… Amin. A Allah zna najbolje.

Pogledati: I’lamu es-Sunneti-l-Menšureh, 177; Šejh Abdulaziz Al Abdulatif, Nevakidu-l-Imani el-Kavlijjeh ve-l-‘Amelijjeh, 36-46; Šejh Abdullah el-Kareni, Davabitu-t-Tekfir, 183-196.

Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid

Učimo o Islamu
Back to top button