Ashabima, prijateljima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema definiciji hadiskih učenjaka, smatraju se svi oni koji su vidjeli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, živjeli kao muslimani i kao takvi i umrli. Analizirajući ulogu ashaba i zadatke koje su obavljali za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a i nakon njegove smrti, uvidjet ćemo da je bilo nemoguće da se ova vjera sačuva bez njihovog direktnog angažmana.
Nakon što su se uvjerili u istinitost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poziva, prihvatili su islam čistog srca i predali su se i pokorili Allahu na način kako bi On sa njima bio zadovoljan. Plemeniti Allah odabrao je ovu generaciju kako bi prihvatila, naučila, primijenila i, naposljetku, i prenijela ovu uzvišenu vjeru na sljedeću generaciju muslimana. Odabrani su za najuzvišeniji zadatak – čuvanje Allahove vjere.
Oni su svoju ljubav, odanost, dosljednost i pokornost, dokazali još za života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kojem su se obraćali kada god bi imali potrebu, tražili bi od njega savjet i za, kako bi se nama učinilo, i najmanja pitanja, a on im je bio predvodnik u dobru i prva vrata na koja su kucali kada bi im nešto trebalo i osvojio je njihova srca plemenitošću, skromnošću, blagošću, širokogrudnošću i mnogim drugim moralnim osobinama.
Rezultat njihove ljubavi prema njemu bio je da su slušali, primjenjivali i prenosili ono što bi čuli da je sastavni dio islama.
“Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.”
Abdullah b. Mesud rekao je: “Allah je pogledao u srca ljudi i vidio da je srce Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje, te ga odabrao za sebe i učinio ga prenosiocem svoje upute. Zatim je pogledao u srca ljudi nakon Muhammeda i vidio da su srca njegovih ashaba najbolja, te ih je učinio njegovim pomagačima koji će se žrtvovati na putu njegove vjere. Zato je ono što muslimani vide dobrim, i kod Allaha dobro, a ono što oni vide lošim, i kod Allaha loše.” (Ahmed, br. 3600, sa ispravnim lancem prenosilaca)
Postavlja se pitanje: Kako neko, i nakon ovako jasnih kur’ansko-hadiskih tekstova, može da dovede u pitanje karakter, ličnost i povjerljivost časnih ashaba!? Nedvojbeno je da su riječi Gospodara apsolutna istina i da će iskreni vjernici čuvati čast ashaba, jer su oni najzaslužniji da se i danas, diljem svijeta, čuje riječ Istine.
Ljubav ashaba prema Poslaniku
Ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi su pokazivali na različite načine i u različitim životnim prilikama.
Plemeniti ashab Sa’d b. Muaz, radijallahu anhu, rekao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, naši imeci pripadaju tebi. Uzmi ono što ti je potrebno, a ono što ne želiš uzeti, ostavi. A od imetka nam je najdraži onaj koji uzmeš.”
Ebu Talha, radijallahu anhu, u Bitki na Uhudu štitio je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što se postavio ispred njega zaštitivši ga svojim tijelom.
Ebu Dudžana, radijallahu anhu, istupio je da umjesto Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, primi strijele koje su mušrici ispaljivali na njega, dok je Malik b. Dinar čistio krv sa lica Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Na dan Bitke na Uhudu, stanovnike Medine uznemirila je vijest o pogibiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Medinom se počeo razlijegati plač. Dok su se vraćali borci sa Uhuda i donosili vijest o mrtvima, jedna odlučna i čvrsta žena izašla je pred njih i kada je saznala da su joj poginuli sin, otac, muž i brat, ona je upitala: “Šta je sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem?” Odgovorili su: “Tamo je naprijed.” “Gdje je? Pokažite mi da se uvjerim!”, uzviknula je. Kada je dovedena pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uzela je za kraj njegove odjeće i rekla: “Allahov Poslaniče, dala bih za tebe i majku i oca! Svaka je nevolja neznatna i zanemariva samo ako si se ti nevolje spasio!”
Buhari i Muslim bilježe predaju o poznatom ashabu Hubejbu b. Adiju, radijallahu anhu, kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa još devetericom ashaba, poslao da poziva u Allahovu vjeru, a Asima b. Sabita odredio je za njihovog vođu – emira. Međutim, mušrici ih dočekaše napravivši im zasjedu, te neke od njih pobiše, a neke zarobiše. Među zarobljenima je bio i Hubejb ibn Adi. Stanovnici Meke otkupiše ga želeći, između ostalih, i sa njim da osvete svoje poginule na Bedru, te ga izvedoše van Harema da bi izvršili njegovo pogubljenje. Pred sami čin ubistva, Hubejb je zatražio da mu dopuste da klanja dva rekata, pa ih je klanjao ne oduživši ih. Kada je završio, reče im: “Tako mi Allaha, da sam znao da nećete reći da klanjam kako bih odložio vrijeme svoga pogubljenja, oduljio bih namaz!” Nakon što su ga podigli na vješala, upitali su ga: “O Hubejbe, da li bi te radovalo da je Muhammed na tvom mjestu, a ti da si miran uz svoju porodicu i imetak?” Na to Hubejb reče: “Tako mi Allaha, ne bih volio da Allahov Poslanik bude uboden trnom u nogu, i više bih volio da budem ubijen nego da Allahov Poslanik bude uboden običnim trnom u nogu.” Tada je podigao glavu prema nebesima i rekao: “Allahu moj, ne znam po kome da poselamim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu Ti prenesi selam od mene!” U to vrijeme Allahov Poslanik sjedio je sa ashabima u Medini, pa je rekao: “Ve alejkes-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu” i dodade: “Sada je ubijen Hubejb.”
Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnikā, i pravednikā, i šehidā, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti” (En-Nisa, 69). Ovaj ajet objavljen je povodom Sevbana, sluge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sevban je mnogo volio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i nije mogao da dugo bude odsutan od njega. Nestrpljivo je iščekivao svaki susret s voljenim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Jednog dana došao mu je sav blijed, plač i tuga jasno su mu se primjećivali na licu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: “Sevbane, šta ti je? Što si tako blijed? Šta se desilo?”, a Sevban je odgovorio: “Allahov Poslaniče, nisam ni bolestan ni slab, već, kada te ne vidim, osjećam veliku prazninu i ne mogu da se smirim sve dok te ne vidim. Zatim počnem razmišljati o ahiretu, pa se pobojim da te tamo neću vidjeti jer ćeš ti biti uzdignut sa drugim vjerovjesnicima, a ja, ako i uđem u Džennet, bit ću na nižem mjestu od tvog, a ako ne uđem u Džennet, nikada te više neću vidjeti.” Nakon toga objavljen je ovaj ajet.
Ebu Sufjan, pojašnjavajući Herakliju kako se ashabi ophode prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Do sada još nisam vidio da se neko voli kao što Muhammedovi ashabi vole Muhammeda.” Voljeli su ga svim srcem. Žrtvovali su sve za njega: imetak, porodicu, pa i svoje živote. Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Ničemu se ashabi nisu više obradovali kao što su se obradovali riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Čovjek će biti s onim koga voli!’” (Buhari) jer su ga svi voljeli više od svega. Svi su željeli biti u njegovoj blizini, i na dunjaluku i na ahiretu.
Poslanik i ashabi
Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, živio je među svojim ashabima, a i među drugim stanovništvom, bez zastora i pregrade. Ljudi su mogli da vide njegove svakodnevne postupke. Odlazili bi mu kada bi im zatrebala pomoć u vezi sa ovosvjetskim pitanjima, a da ne spominjemo njihovu želju i htijenje u vezi sa onosvjetskim pitanjima.
Željeli su biti što sličniji Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jer su na takav način shvatili ajete Uzvišenog koji govore o ljubavi i slijeđenju poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Međutim, postoji jedna skupina ashaba koja je poznata po jednoj vrlo zanimljivoj činjenici. Naime, islamski učenjaci posebno su spomenuli sedmericu ashaba koji su prenijeli preko hiljadu hadisa koji su zabilježeni u hadiskim zbirkama.
Redoslijed ashaba prema broju zabilježenih hadisa:
Ebu Hurejra (59. h. g.), radijallahu anhu, koji je prenio 5.374 hadisa;
Abdullah b. Omer (73. h. g.), radijallahu anhuma, koji je prenio 2.630 hadisa;
Enes b. Malik (93. h. g.), radijallahu anhu, koji je prenio 2.286 hadisa;
Aiša, majka vjernika, (58. h. g.), radijallahu anha, koja je prenijela 2.210 hadisa;
Abdullah b. Abbas (68. h. g.), radijallahu anhuma, koji je prenio 1.660 hadisa;
Džabir b. Abdullah (78. h. g.), radijallahu anhuma, koji je prenio 1.540 hadisa;
Ebu Seid el-Hudri Sa’d b. Malik (74. h. g.), radijallahu anhu, koji je prenio 1.170 hadisa.
Jedan od razloga i podstrek za pamćenje hadisa te njihovo prenošenje na naredne generacije jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka Allah podari udoban život čovjeku koji čuje od mene hadis pa ga zapamti, a zatim ga prenese onako kako ga je čuo.” (Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca)
Postavlja se pitanje kako da niko od starijih ashaba, poput Ebu Bekra naprimjer, nije među ashabima koji su prenijeli mnogo hadisa?
Treba da znamo da su stariji ashabi, oni koji su još rano primili islam, te koji su od početka islama bili uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ubrzo nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sami umrli, tako da nisu imali prilike i vremena da prenesu sve ono znanje koje su posjedovali. Neupitno je da je Ebu Bekr, radijallahu anhu, bi jedan od najučenijih i najpobožnijih ashaba. Međutim, kružoci znanja, te putovanja radi slušanja hadisa, svoju kulminaciju dobijaju polovinom prvog hidžretskog stoljeća.
Ashabi i primjeri čuvanja sunneta
Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su najpožrtvovaniji kada je u pitanju slušanje, pamćenje i postupanje u skladu sa hadisima. Znali su da je ono što im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori objava od Allaha, te su njegov govor i pokrete posmatrali pažljivo i detaljno, kako im ne bi ništa promaklo. Nisu oni slušali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz zabave i razonode. Slušali su ga kako bi zapamtili, razmislili, te radili po onome što su čuli. I ne samo to! Željeli su Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet i drugima prenijeti, podučavajući, prenoseći i zapisujući hadise.
Naizmjenično slušanje hadisa. Omer, radijallahu anhu, kazuje: “Moj komšija, ensarija, i ja naizmjenično smo odlazili kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Jednog dana otišao bi on, a drugog dana otišao bih ja. Kada bih otišao ja, prenio bih mu sve ono što bih od objave ili nekih drugih vijesti čuo tog dana, a drugog dana otišao bi on i učinio isto” (Buhari i Muslim). Također, žene su učestvovale u stjecanju i prenošenju znanja. Bilježi se da su žene tada tražile od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im odredi jedan dan posebno kako bi ih savjetovao i podučavao vjerskim propisima. (Buhari)
Detaljno proučavanje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, postupaka. Ummu Selema, radijallahu anha, jednom je prilikom vidjela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako klanja dva rekata nakon što je klanjao ikindija-namaz, a znala je da je takvo nešto već prethodno zabranio, pa ga je upitala o tome, a on joj je odgovorio: “O kćerko Ebu Umejje, pitala si me o dva rekata (sunneta) nakon obavljenog farz-namaza ikindije. Došli su mi neki ljudi iz plemena Abdulkajs i omeli me u klanjanju dva rekata (sunneta) poslije podnevnog farza. To su ta dva rekata koja sam klanjao” (Buhari i Muslim). Jednom prilikom je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, rekao: “Allahov Poslaniče, vidim te da zašutiš određeno vrijeme nakon početnog tekbira pa sve do učenja sure, šta tada izgovaraš?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kažem: ‘Allahumme baid bejni ve bejne hatajaje kema ba’adte bejnel-mešriki vel-magrib.
Allahumme nekkini min hatajaje kema junekka es-sevbul-ebjedu mined-denes. Allahumme igsilni min hatajaje bil-mai ves-seldži vel-bered! – Allahu moj, udalji me od grijeha mojih kao što si udaljio istok od zapada. Allahu moj, očisti me od grijeha kao što se čisti bijela odjeća od prljavštine. Allahu moj, saperi s mene grijehe moje vodom, snijegom i gradom!’” (Buhari i Muslim)
Putovanje zbog slušanja hadisa. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Tako mi Onoga pored Kojeg nema drugog boga, nije objavljena sura a da ja ne znam gdje je objavljena, niti je objavljen ajet a da ne znam zbog čega je objavljen. I da poznajem nekoga ko je u pogledu objavljenih ajeta učeniji od mene, odvezao bih devu i zaputio se ka njemu” (Buhari i Muslim). Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, putovao je mjesec dana kako bi čuo jedan hadis od Abdullaha b. Unejsa (Buhari).
Zapisivanje hadisa. Abdullah b. Amr b. As rekao je: “Zapisivao sam sve što bih čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, želeći da to zapamtim, pa su mi Kurejšije zabranili. Rekli su: ‘Zar zapisuješ sve što čuješ, a Allahov Poslanik je čovjek, priča i u srdžbi i kada je smiren?’ Ja sam to ispričao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on je pokazao prstom na svoja usta i rekao: ‘Zapisuj, jer tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, iz njih ne izlazi ništa osim istina.’” (Ahmed sa ispravnim lancem prenosilaca)
Prenosi se od Enesa b. Malika, Abdullaha b. Amra b. Asa, Ibn Abbasa i drugih ashaba, radijallahu anhuma, kao riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali i kao njihove riječi, sljedeća izjava: “Zadržite znanje pisanjem.” (Sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, br. 2026)
Preciznost ashaba u prenošenju hadisa. Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, čuo je Ubejda b. Umejra kako prenosi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Primjer munafika je kao primjer smetene ovce, koja se dvoumi između dva stada”, pa je Ibn Omer, radijallahu anhuma, ukorio Ubejda jer je koristio izraz er-rabide umjesto izraza el-a’ire, iako oba izraza ukazuju na isto značenje. (Ukor Ibn Omera zabilježio je imam Ahmed pod brojem 5468, dok osnovu hadisa bilježi imam Muslim pod br. 5119.)
El-Asr, br. 101.