Sve šerijatsko-pravne škole slažu se da je prilikom uzimanja abdesta (ar. wudū’ ) umjesto pranja nogu do iza članaka dozvoljeno samo potrati mokrom (mesh) rukom preko mestvi (vrsta kožnih navlaka koje se oblače na nogu) i to pod uvjetima:
1. da su se mestve obukle dok smo bili pod abdestom
2. da mestve sežu do iza članaka
Hasan Basrī pripovijeda kako je od 70 ashaba čuo da je Poslanik, s.a.v.s., činio mesh po mestvama (ar.huffeyn).
Iako mesh spada u kategoriju olakšica (ar. ruhsa), s obzirom da ga je i Poslanik, s.a.v.s., praktikovao, on niukoliko ne umanjuje vrijednost abdesta.
Također, prema hadisu znamo kako se mesh može uzmati jedan dan i jednu noć (24 sahata) od trenutka kada prvi put izgubimo abdest dok smo u mestvama. Za musafira (putnika) to vrijedi tri dana i tri noći. Nakon toga, ako želimo obnoviti abdest, potrebno je skinuti mestve i uzeti abdest uz pranje nogu. Abdest uzet uz olakšicu mesha bit će pokvaren i ako skinemu jednu ili obje mestve.
U poznatom djelu hanefijskog fikha (šerijatskog prava) el-Ihtiyār li-ta‘līli-l-muhtār stoji kako je mesh dozvoljeno uzimati i preko čarapa (ar. džewārib)I jer je i Poslanik, s.a.v.s., uzimao mesh preko čarapa, no uvjet je, kažu, da su čarape guste (heīneyn) ili pojačane kožom (mudželledeyn), ili pak pođonjene (muna‘‘aleyn).
Da je i Poslanik, s.a.v.s., uzimao mesh preko čarapa prenosi desetero ashaba. Ovo je stav hanefijske pravne škole.
Uzimanje mesha preko čarapa su odobravali ashabi poput Ebū Bekra, Omera, Bilāla, ‘Ammār ibn Yāsira, r.a., itd., dok Ebū Dāwūd u svojoj zbirci hadisa izričito veli kako su mesh po čarapama prakticirali h.Alija, Ebū Mes‘ūd, Enes ibn Mālik, r.a., i drugi.
Prema tome, dozvoljeno je uzimati mesh preko čarapa ukoliko su gusto pletene, a to su bez dvojbe naše vunene čarape.
Sličan stav zauzima i šafijska pravna škola, dočim je najoštriji stav kod malikija.
Suvremeni pravnik dr.Ahmed el-Kurdī to precizira pa u jednoj od svojih fetvi kaže kako je mesh dozvoljeno činiti po onim črapama koje se ne bi izderale nakon jedne milje hodanja (gradskim) ulicama.
Ipak, jedan broj učenjaka odobrava uzimanje mesha i preko tanjih čarapa, onih koje se uglavnom i nose u današnje vrijeme.
Tako muftija Hāmid b. ‘Abdullāh kaže kako ne postoji ni jedan jasan dokaz da čarape moraju biti guste, tj. debele. Hadisi koji govore o Poslanikovu, s.a.v.s., uzimanju abdesta uz mesh preko čarapa ne preciziraju kakve su čarape bile, tanke ili debele.
Ovom stavu sklona je selefijska škola mišljenja. Ipak, i tu se postavlja uvjet, a to je da čarape ne smiju biti providne, tj. toliko tanke da se kroz njih jasno vidi noga, kao i ženske najlon čarape.
U zimskim mjesecima vjernicima je otežano obavljanje nekih ibadeta, a to se posebno odnosi na pranje nogu prilikom uzimanja abdesta, pogotovo onima koji su primorani da rade vani. S obzirom na to da smo dužni da vodimo brigu prije svega o svojim ibadetima, a zatim i o svom zdravlju, neophodno je ukazati na neke propise koji će nam olakšati da propisno obavljamo ibadete, ali i da ne zanemarimo očuvanje svoga zdravlja. Jedan od tih propisa jeste propis mesha, odnosno potiranja po mestvama, čarapama, obući i ostalom. Propis mesha prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetom mutevatirom, djelom i govorom, tj. prenosi se sa toliko puteva da je nemoguće posumnjati u propisanost mesha po mestvama. Ashab Džerir b. Abdullah, nakon što je obavio malu nuždu, a zatim uzeo abdest potravši po mestvama, rekao je: “Vidio sam Allahovog Poslanika da ovako postupa.” (Muslim)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi skidao mestve kada bi uzimao abdest, već bi potrao po njima, po vanjskom dijelu stopala, nikako po tabanima, a ukoliko ne bi imao mestve na nogama, ne bi ih oblačio kako bi mogao potrati po njima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je potirati po mestvama kada bi bio kod kuće i kada bi bio na putovanju i odredio je vrijeme potiranja: dan i noć, tj. dvadeset četiri sata, za onoga koji je kod kuće, a tri dana i tri noći , tj. sedamdeset dva sata, za onoga koji je na putovanju. Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, propisao je musafiru da potire tri dana i tri noći na putovanju, a dan i noć za onog koji je kod kuće.” (Muslim)
Vrijeme mesha, tj. računanje dvadeset četiri ili sedamdeset dva sata, počinje od prvog potiranja nakon gubljenja abdesta (hadesa).
Dozvoljeno je potirati po mestvama samo prilikom uzimanja abdesta umjesto pranja nogu, a što se tiče gusula, tom prilikom nije dozvoljeno potirati po mestvama, već je dužnost skinuti mestve i oprati noge zajedno sa ostalim dijelovima tijela.
Mesh je dozvoljeno uzeti preko kožnih priglavaka, obuće i čarapa koje nisu providne, kroz koje se ne može vidjeti boja kože i koje nemaju rupa, osim onih malih koje šerijat ne uzima u obzir, i koje prelaze preko članaka i stoje na nogama, tj. ne spadaju tokom hoda. Neki islamski učenjaci smatraju da je dozvoljeno uzeti mesh preko svake čarape koja stoji na nogama, pa makar bila sa rupama, providna ili ispod članaka, dok neki smatraju da je mesh dozvoljeno uzeti preko čarapa ukoliko prelaze preko članaka, jer su ashabi, radijallahu anhum, u Bitki Zatur-rika vezali krpe oko stopala, a zatim uzimali mesh. Međutim, preče je da se osoba sačuva razilaženja i ne uzima mesh osim preko čarapa koje nisu providne, nemaju rupa, koje prelaze preko članaka i stoje na nogama.
Ukoliko bi prošlo vrijeme mesha ili osoba skinula mestve prije nego što prođe to vrijeme, izgubit će pravo potiranja, dok će abdest koji je osoba imala ostati ispravan, prema preferirajućem mišljenju, sve dok ga ne izgubi, a ukoliko bi ponovo obukla čarape, pa makar bila pod abdestom, ne bi joj bilo dozvoljeno opet uzeti mesh preko tih čarapa.
Osoba koja je počela da potire a kod kuće je, a zatim tokom tog vremena krene na putovanje, imat će pravo potiranja tri dana, dok će vrijeme potiranja po mestvama za musafira koji je počeo sa potiranjem tokom putovanja, a zatim stigao kući, trajati sve do završetka samo jednog dana, a ukoliko je već prošlo više od jednog dana tokom putovanja, vrijeme potiranja će mu proći kada stigne sa putovanja.
Ženama je dozvoljeno da potiru po mahrami ili himaru u slučaju kada im je otežano da ih skidaju prilikom uzimanja abdesta, kao naprimjer kada se nalaze među onima pred kojima ne smiju biti otkrivene i boje se da ne bi vidjeli nešto od njihovog avreta (mjesta koje žena pokriva), ili ako je mahrama svezana tako da je otežano njeno skidanje, također, i kada stave kanu na kosu ili neki lijek, a preko toga svežu neku krpu ili slično tome, dozvoljeno im je potirati preko toga prilikom uzimanja abdesta. Za potiranje preko himara i mahrame ne važe isti uvjeti kao kod potiranja mestvi, tj. nije obavezno da se obuku na abdest i nije ograničeno vremenski. Potiranje po mahrami ili himaru čini se tako da se šake uvuku ispod mahrame i potare se direktno po ušima.
Propis potiranja po mahrami odnosi se i na sve drugo čime se pokriva glava: turban, kapa, u situaciji kada je čovjeku otežano da ih skida prilikom uzimanja abdesta, što se posebno odnosi na radnike koji rade vani tokom zime i dr.
Dozvoljeno je i potirati preko gipsa i zavoja, ukoliko to potiranje neće štetiti, a ukoliko bi štetilo, uzet će tejemum umjesto potiranja nakon što uzme abdest. Dozvoljeno je također potrati po gipsu i zavoju prilikom uzimanja gusula, za razliku od potiranja po mestvama i mahrami.