Početkom trećeg stoljeća po hidžri desilo se poznato veliko iskušenje za akidu muslimana.
Naime, islamska sekta muatezile u saradnji sa abasijskim halifama progonili su muslimane zbog mes’ele ‘da li je Kur’an stvoren ili je Allahov govor. Početak te fitne se desio za vrijeme hilafeta Me’muna, trajao je cijeli hilafet Muatesima i određeno hilafeta Vasika. Prvi razlog, povod i sebeb slabosti i prekida ovog iskušenja desio se sa polemikom između nekog šejha i predvodnika fitne muatezila Ahmeda ibn ebi Duada.
Ovu priču navode Hatib Bagdadi i Ibn Kesir u svojim historijskim knjigama. Sa senedom od sina halife Muhameda ibn Vasika se prenosi sljedeći događaj: Kada bi halifa Vasik htio da ubije nekog čovjeka zbog nepotvrđivanja da je Kur’an stvoren naredio bi da ga dovedu u njegovu palatu pa su došli sa nekim okovanim šejhom a istovremeno je bilo dozvoljeno vođi muatezila ibn ebi Duadu i njegovim učenicima da uđu. Zarobljeni šejh je nazvao selam halifi a halifa odgovori ‘nema selama (spasa) za tebe’ na što će mu ovaj ‘o emire pravovjernih kako te ružno odgojio tvoj odgajatelj, kaže Uzvišeni: ‘Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega odvratite ili uzvratite istim. (En-Nisa, 86) Tako mi Allaha nisi mi uzvratio istim niti boljim od toga.’
Reče halifa vođi muatezila da započne polemiku sa ovim šejhom, međutim šejh zatraži da on prvi postavi pitanje vođi muatezila, i zatim ga upita:
“Šta kažeš za Kur’an, da li je stvoren ili je Allahov govor?” On odgovori da je Kur’an stvoren.
Zatim šejh nastavi dalje ‘to što tvrdiš, da li su to znali Vjerovjesnik, Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i pravedne halife? Ili je to nešto što oni nisu znali?’ Muatezili izleti da je to je nešto što oni nisu znali, a šejh reče: “SubhanAllah! Nešto što nisu znali ni Vjerovjesnik ni Ebu Bekr ni Omer ni Osman ni Alija niti pravedne halife, ti to znaš?!’. Pa se muatezila postidi i zatraži da počnu polemiku ispočetka. Pa su je ponovili. Šejh ga upita šta kaže o Kur’anu, a on odgovori da je stvoren. Zatim šejh nastavi: “To što tvrdiš, da li su to znali Vjerovjesnik, Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i pravedne halife? Ili je to nešto što oni nisu znali?’ Pa je muatezila ovaj put kazao da su znali ali nisu pozivali ljude u to. Na šta šejh reče: “Pa zašto ne prestaneš pozivati u ono u što ni oni nisu pozivali?!”
Halifa je nakon ovih riječi ustao, otišao u svoju odaju i počeo ponavljati riječi okovanog šejha:
“To što tvrdiš, nisu znali ni vjerovjesnik ni Ebu Bekr ni Omer ni Osman ni Alija niti pravedne halife, a ti znaš?! SubhanAllah! Nešto što su znali vjerovjesnik, Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i pravedne halife a nisu pozivali ljude u to, pa zašto ne prestaneš pozivati u ono, u što ni oni nisu pozivali?!’
Zatim je naredio da šejha oslobode od okova, dadnu mu 400 zlatnika i puste ga.
Danas je 12. rebiu-l- evvel po Hidžri, dan za koji se smatra da je u njemu rođen Allahov miljenik, posljednji Vjerovjesnik, Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, a što nije potvrđeno u vjerodostojnim predajama. Muslimani cijelog svijeta, pa naravno i kod nas proslavljaju Muhamedov, sallallahu alejhi ve sellem, rođendan poznatiji kao mevlud, a o mevludu se može pričati koliko hoćeš. O njemu se uči u školama, o njemu se pišu hvalospjevi, vakifi uvakufe za njegovo obilježavanje, na časovima vjeronauke pišu se radovi na temu ‘šta nam mevlud znači’, organizuju se posebne manifestacije i programi, svečanosti sa specijalnim gostima.
I čini se da je svake godine sve više rasprostranjen i uvriježen među muslimanima kao da se radi o nekom velikom obilježju islama.
Historijski općepoznata stvar je da su Fatimidi iz Egipta (koji su vladali u 4. i 5. stoljeću po Hidžri) prvi uveli i otpočeli proslavljanje dana mevluda, a oni su šitsko-ismailijska sekta protekfirena od strane učenjaka ehlisunneta. Sa propašću Fatimida prestala je i proslava mevluda u Egiptu, da bi ga kasnije ponovo uveo vladar Erbila Muzafer Ebu Seid i tako se proširio svugdje u svijetu.
Sa druge strane učeni su pojašnjavali i pojašnjavaju da je mevlud čista akidetsko-fikhska novotarija, a na zabranu uvođenja novotarija u islamu jasno ukazuju poznati vjerodostojni hadisi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije preselio sve dok se vjera sa svojim propisima nije upotpunila, pa ko nakon njega uvede u vjeru nešto što nije od nje, kao da je ustvrdio da nam je vjera krnjava i nepotpuna.
Međutim, ljudi kao da su gluhi, nijemi i slijepi, neki vjerovatno i oholi, pa do njih ne dopire ni glas šerijata ni zdravog razuma. Kako da bude od vjere nešto što prva tri stoljeća, najbolje generacije ummeta, nisu poznavale ni činile, pa nam dođe sekta koja je na ekstremnim dalaletima i uvede neku praksu koja postane jedan od najvećih događaja u ummetu?!
Kao što je u priči na početku šejh polemisao sa vođom muatezila o pitanju Kur’ana, sa tom metodom možemo preispitati i osnovanost mevluda.
Da li su znali za njega Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, ostali ashabi, selef, imami četiri mezheba?
Ako kažemo da nisu znali. SubhanAllah, oni nisu znali a vi koji ga obilježavate vi znate?!
Ako kažemo da su znali za njega Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, ostali ashabi, selef, imami četiri mezheba ali ga nisu obilježavali. Ako oni nisu proslavljali i obilježavali mevlud zašto ga vi proslavljate i obilježavate?!
Oni tvrde da time potvrđuju ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a lažna li je ta ljubav.
Četvorica pravednih halifa Ebu Bekr, Osman, Alija, ostali ashabi, tabini, selef ovog ummeta uz imame mezheba i njihove učenike, nisu proslavljali mevlud niti pozivali na obilježavanje njega a nema sumnje da su više voljeli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od svih potonjih generacija muslimana.
Kaže Uzvišeni:
“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovom (Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (En-Nur, 63)
U vjerodostojnom hadisu od Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Čuvajte se novih stvari (u vjeri), jer je svaka novina novotarija a svaka novotarija dalalet (stranputica).” (Tirmizi)
Konstatno slušamo na početku svake hutbe i predavanja poznati uvod koji je došao u vjerodostojnom hadisu:
“Zahvala pripada Allahu…
Najbolji govor je Allahova knjiga, najbolja Uputa je Uputa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a najgore stvari u vjeri su novotarije a svaka novotarija je dalalet (stranputica).” A ovaj put nek nam govor završi sa onim čime se počinju hutbe i predavanja.
Ve billahi tevfik. ( Zijad Ljakić )
