Akšamski sunnet prije i nakon farza
Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje da je prije akšamskog farza dozvoljeno klanjati dva rekata nafile, a koji nisu sastavni dio dvanaest potvrđenih rekata, i da se nakon akšamskog farza klanjaju dva rekata nafile, koji su sastavni dio dvanaest potvrđenih rekata.
Ibn Omer, radijallahu anhu, kazuje: „Klanjao sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dva rekata prije i dva rekata nakon podnevnog farz-namaza, dva rekata nakon džume, dva nakon akšamskog i dva nakon jacijskog farza. “
Aiša, radijallahu anha, rekla je: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u mojoj bi kući prije podne-namaza klanjao četiri rekata sunneta, a nakon toga bi otišao da ljudima predvodi podne-namaz, a potom bi se vratio i opet klanjao dva rekata.
Isto tako, ljudima bi predvodio akšam-namaz, nakon čega bi se vratio i u mojo kući klanjao dva rekata sunneta. Predvodio bi ljudima i jacijski namaz, pa bi ušao u moju kuću i klanjao dva rekata sunneta.”
Abdullah b. Mugaffel, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Klanjajte prije akšamskog farza.
Treći put je rekao: „Ko hoće”, strahujući da će ljudi smatrati njihovo klanjanje obaveznim.
Enes, radijallahu anhu, kaže: „Vidio sam stare i ugledne ashabe kako se natječu ko će stati iza stubova kako bi klanjao sunnete prije akšamskog farza. “
Enes, radijallahu anhu, rekao je: „U vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, klanjali smo dva rekata namaza nakon što bi zašlo Sunce, a prije akšamskog farza.”
Muhtar ibn Fulful upita ga: „A je li ih klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?”, a on odgovori: „Viđao nas je kako ih klanjamo i nije nam to ni naredio ni zabranio. “
Enes, radijallahu anhu, kazuje: „Bili smo u Medini, pa kad bi mujezin proučio ezan za akšam-namaz, ashabi bi požurili da stanu naspram džamijskih stubova, pa bi klanjali dva rekata sunneta (prije farza). Ako bi neki stranac ušao u džamiju, pomislio bi da je namaz već obavljen zbog mnoštva onih koji su klanjali ta dva rekata.”
Mr. Elvedin Pezić; “Namaz radost oka mog”; 65-66str.
