Namaz je naređen noću, u noći miradžskoj, kada je Muhammed, a.s., boravio u blizini Božijoj. Prije Lejletu-l-Miradža, prije noći u kojoj je naređen namaz, klanjala su se dva namaza sa po dva rekata. Jedan namaz se klanjao prije zalazka a drugi prije izlazka Sunca.
سُبْحَانَ الَّذِي أَسْرَى بِعَبْدِهِ لَيْلاً مِّنَ الْمَسْجِدِ الْحَرَامِ إِلَى الْمَسْجِدِ الأَقْصَى الَّذِي بَارَكْنَا حَوْلَهُ لِنُرِيَهُ مِنْ آيَاتِنَا إِنَّهُ هُوَ السَّمِيعُ البَصِيرُ
“Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (Isra, 1.) Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
Zahvala Allahu pripada, Vječno Živom, Onome koji nema početka ni kraja. Salavate na Muhammeda, a.s., donosimo, njegovu porodicu, ashabe, sljedbenike dini-islama i Poslanikovog sunneta.
Noć miradžska, odnosno putovanje Muhammeda, a.s., u jednom času noći, desila se u mjesecu redžebu 621. godine po Isau, a.s. Te noći Allah Svemogući je preveo Svoga roba, Muhammeda, a.s., iz Hrama časnog u Hram daleki, iz Kabe u Mekki do Mesdžidu-l-Aksaa u Jerusalemu. Nakon Israa – putovanja u jednom času noći od Mekke do Jerusalema, uslijedio je Miradž – putovanje ka Božijoj blizini, tamo gdje niko prije Muhammeda, a.s., nije bio. Na Miradžu je Poslanik vidio Džennet i Džehennem, razgovarao s Allahom, boravio u predjelima gdje se čula škripa Pera sudbine. Na Miradžu je naređen namaz a nakon toga se Poslanik vratio istim putem, kroz sedam nebesa. Na svakom od sedam nebeskih svodova Muhammed, a.s., je susreo nekog od prijašnjih poslanika, zavisno od njihovog stepena. Tako je na prvom, Zemlji najbližem nebu, susreo Adema, a.s., oca čovječanstva. Na drugom nebu je vidio dvojicu tečića, Jahjaa i Isaa, a.s., dok se na trećem nebu nalazio Jusuf, a.s., a na četvrtom Idris, a.s. Na petom i šestom nebeskom svodu Muhammed, a.s., je susreo dvojicu braće; Haruna i Musaa, a.s., a na sedmom nebu se nalazio Ibrahim, a.s.
Isra i Miradž su se desili godinu dana prije Hidžre, u vrijeme kada su muslimani trpjeli najteža zlostavljanja od strane idolopoklonika. Putovanje Muhammeda, a.s., ka Božijoj blizini, u više nebeske sfere, bila je najava boljih dana za tadašnje muslimane. Susreti s prijašnjim poslanicima na nebeskim svodovima predstavljali su najavu bolje i ljepše budućnosti. Duše ranijih vjerovjesnika u miradžskoj noći predstavljene su Muhammedu, a.s., u obliku ovozemnih tijela i Poslanik ih je kao takve mogao vidjeti i s njima razgovarati.
Prikazana situacija pojedinih poslanika bila je najava budućih prilika u kojima će se naći Muhammed, a.s.
Ademovo napuštaje bezbrižnog džennetskog života predstavljalo je najavu skore selidbe Muhammeda, a.s., iz Mekke u Medinu. Na kakvim iskušenjima se nalazio Adem, na takva iskušenja je nailazio i Muhammed, a.s.
Idris je bio prvi od vjerovjesnika koji se počeo koristiti pismom, radi čega je i dobio ime Idris – učitelj. Susret s njim bila je najava da će islam doprijeti do dalekih naroda, kako usmeno tako i pismeno.
Sjedenje Ibrahima, a.s., naslonjenim uz Bejtu-l-Ma’mur – Nebesku Kabu, bilo je najava da će Muhammed, a.s., osloboditi Mekku od idolopoklonstva i širka, ali i da će ubrzo nakog toga i preseliti na budući svijet, dok je susret s Musaom, a.s., bio nagovještaj pobjede nad idolopoklonicima.
Položaj Isaa, a.s., upozorio je Muhammeda, a.s., da neprijatelji planiraju da ga ubiju.
Jahja, a.s., živio je pod terorom nevjernika više nego bilo koji drugi vjerovjesnik, i njegova prošlost je pouka muslimanima u strpljivom podnošenju životnih neprilika, nedaća i iskušenja.
Susret s Jusufom, a.s., upozorenje je da i prema najžešćem neprijatelju treba imati obazrivosti i samilosti. Tako je Muhammed, a.s., po oslobođenju Mekke proglasio opću amnestiju – oprost, riječima koje je Jusuf rekao svojoj zavidnoj braći: – Ja vas sada neću koriti. Allah će vam oprostiti. Od milostivih On je najmilostiviji.
Susret s Harunom, a.s., najava je ljubavi mnogih naroda prema Muhammedu, a.s., kao što ju je imao Harun u doba Musaa, a.s.
Događaj Isre i Miradža zbio se noću. Kur’an govori da je u jednom času noći Muhammed, a.s., prenesen iz Hrama časnog u Hram daleki. Allah Milosni je obično noću ljudima ukazivao svoju milost ili je slao svoju kaznu. Ibrahim, a.s., je noću, od strane Allaha, upućen da promatra zvjezdano nebo. Lutu, a.s., je naređeno da tokom noći napusti svoje savremenike i spasi se predstojeće kazne. Jakub, a.s., je noću najviše tugovao za privremeno izgubljenim sinom Jusufom, a pred zoru je saznao da je Jusuf živ i zdrav i da će se s njim uskoro vidjeti. Musa, a.s., krenuo je noću iz Egipta da izvede sinove Israilove i spasi ih faraone tiranije, te je petu noć boravka na Sinaju primio niz Božijih zapovjedi. U pećini Hira, u kaderskoj noći, Muhammed, a.s., je noću čuo prve kur’anske riječi, a pod zaštitom noćne tmine iselio se iz Mekke u pećinu Sevr i kasnije nastavio put prema Medini. Noć je vremenski starija od dana; ona je bila kada nije bilo Sunca, zvijezda i ostalih nebeskih tijela i sa njom počinju mjeseci hidžretske godine. Zbog svega toga Muhammed, a.s., je svoje vojne pohode obično otpočinjao noću, a kod kuće je noći većinom provodio u namazu.
I namaz je naređen noću, u noći miradžskoj, kada je Muhammed, a.s., boravio u blizini Božijoj. Prije Lejletu-l-Miradža, prije noći u kojoj je naređen namaz, klanjala su se dva namaza sa po dva rekata. Jedan namaz se klanjao prije zalazka a drugi prije izlazka Sunca, na što ukazuje i kur’anski ajet: „Bogu se moli jutrom i večeri.“ Nakon Miradža namaz postaje obavezna svakodnevna dužnost i obavljenje namaza je vjernikovo uzdizanje iznad ovozemaljskih okvira. Ispravno obavljen namaz vodi vjernika i dušu njegovu onim istim putem kojim je prošao Muhammed, a.s., u noći miradžskoj; vodi vjernika i dušu njegovu kroz sedam nebeskih svodova do blizine Božije.
Tim putem će duša svačija proći onoga trenutka kada napusti ljudsko tijelo i kad Melek smrti u svoje okrilje uzme ljudsku dušu. Meleki će dušu provesti kroz sedam nebesa i dovesti do Arša gdje će duša učiniti sedždu. No međutim, tada će biti kasno za sedždu i namaz na svijetu ovome. Tada će tijelo ljudsko biti neživo, bez mogućnosti da čini bilo kakve pokrete, jer u sebi neće imati ono što ga čini živim. A dok je živ čovjek može da bira; da li će imati svog miradža ili neće, jer je, kako hadis kazuje, namaz miradž vjernika. A za taj vjernički miradž, za namaz, valja svakom račun polagati i na Sudnjem danu će čovjek prvo biti pitan na namaz. Ako ispravan bude odgovor na to pitanje, ispravni će biti odgovori i za ostala djela. A dok se ne bude pitano, svako može da bira, a i svako će samo za sebe račun polagati.
Allaha molimo za dobro dunjaluka i Ahireta, da nas sačuva patnje u vatri, Milostiv nam bude na Danu sudnjem.
Amin, ja Rabbe-l-alemin!
Literatura: Buharijina zbirka hadisa, Namaz, prijevod i komentar Hasan Škapur, tom I, str. 313.-318.
