Da li je naknada koju uzima posrednik u kupoprodaji dozvoljena? Postoji li gornja granica koliko može naplatiti svoju uslugu? Da li može uzeti proviziju istovremeno od kupca i prodavca? Da li vlasnik imovine mora znati ako posrednik uzima proviziju od kupca?
Posredništvo u kupoprodaji je legitimno, a profit koji se tim putem ostvari, ukoliko se poštuju propisi kupoprodaje i posredovanja, halal je i dozvoljen.
Posrednik pomaže kupcu da pronađe robu, a vlasniku imovine pomaže da pronađe kupca i tako olakšava realizaciju kupoprodaje. Kasani navodi da je posrednik u kupoprodaji osoba koja prodaje ili kupuje za drugog uz naknadu. (Bedaius-sanai, 4/184)
Posrednici u kupoprodaji potrebni su društvu, s obzirom na to da ima ljudi koji nisu vješti u pogađanju, ne prepoznaju nedostatke, ne znaju odabrati šta da kupe ili pak nemaju vremena da se izravno bave kupoprodajom. Prema tome, posredništvo je društveno korisna aktivnost koja donosi korist prodavcu, kupcu i posredniku.
Posredništvo u kupoprodaji bilo je zastupljeno u vremenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kajs b. Ebu Gareza, radijallahu anhu, kaže: “Prišao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a mi smo se zvali ‘mešetari’ i rekao nam: \'Skupino trgovaca, doista su šejtan i grijeh prisutni u kupoprodaji, zato neka vaša kupoprodaja bude prožeta sadakom.'” (Tirmizi, br. 1208, hasen-sahih)
Imam Malik upitan je o zaradi posrednika, pa je rekao: “U tome nema ništa loše.” (El-Mudevena, 3/466)
Imam Buhari posvetio je posredovanju jedno poglavlje u svom Sahihu: “Poglavlje o zaradi posrednika — simsara”. Ibn Sirin, Ata, Ibrahim i Hasan nisu vidjeli ništa loše u zaradi posrednika u kupoprodaji. Ibn Abbas je rekao: “Ne smeta da vlasnik imovine kaže: ‘Prodaj ovo odijelo, a sve preko toliko i toliko pripada tebi.'” Ibn Sirin je rekao: “Ako bi rekao: ‘Prodaj ovo za toliko, a ako prodaš za više, ta zarada je tvoja ili dijelimo nas dvojica’, u tome nema ništa loše.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Muslimani se drže postavljenih uvjeta.” (Buhari, 3/92)
Posredovanje, kao i drugi oblici poslovanja, ne smije sadržavati prevaru, obmanu, podvalu, visok rizik, nepoznanicu i drugo što ugovor čini zabranjenim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Ko nas vara, nije od nas, a spletka i obmana su u Vatri.” (Ibn Hibban, br. 5559, sa dobrim senedom)
Da bi posredništvo u kupoprodaji bilo dozvoljeno, uvjetuje se da predmet kupoprodaje bude dozvoljen, i stoga posredništvo nije dozvoljeno u prodaji alkoholnog pića, svinjskih proizvoda i slično. Posredovanje u kupoprodaji zabranjene imovine vid je potpomaganja u grijehu, a Svevišnji Allah rekao je: “Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne potpomažite se u grijehu i skrnavljenju pravde i bojte se Allaha; Allah, doista, strašno kažnjava.” (El-Maida, 2)
Neophodno je da posrednik bude iskusan u prodaji onoga u čemu posreduje, kako ne bi, lažno se predstavljajući, nanio štetu prodavaču ili kupcu.
Posrednik mora biti pouzdan i iskren, objektivan i nepristrasan, tako da ne daje prednost kupcu niti prodavaču, nego iskreno i pravedno ukazuje na nedostatke robe i njene vrline ne varajući ni kupca ni prodavača.
Posrednik može ostvariti profit na različite načine, ovisno o prirodi ugovora između njega i strane s kojom sarađuje i posluje.
Ako posrednik u kupoprodaji zastupa kupca ili prodavača, pa u svojstvu agenta kupuje ili prodaje, uzima naknadu isključivo od strane koju zastupa. Ta naknada može biti na osnovu ugovora o najmu ili u formi naknade za obavljeni posao.
Ako je angažiran na određeni vremenski period, radi se o najmu i u tom slučaju polaže pravo na naknadu bez obzira na to da li se kupoprodaja realizirala ili ne, s obzirom na to da je plaćen na osnovu radnog vremena.
Ako se posrednik dogovori s onim koga zastupa da uzima naknadu samo ako ostvari kupoprodaju, poslovna relacija među njima naziva se “džiala”, a to je ugovor u kojem se daje određena naknada onom ko obavi određeni posao za koji se ne mora precizno znati koliko će trajati, kao naprimjer da vlasnik nekretnine kaže svom agentu: “Prodaj ovu kuću i dobit ćeš toliki postotak od ukupne cijene”, ili: “Dobit ćeš toliki i toliki iznos.”
U slučaju kada posrednik zastupa kupca ili prodavača, ne može ostvariti profit na osnovu obaranja ili podizanja cijene, s obzirom na to da je u tom slučaju samo produžena ruka strane koju zastupa. Ako posrednik radi za jednu stranu ugovora (kupca ili prodavača), nije mu dozvoljeno da u ličnu korist s drugom stranom tajno dogovori veću ili manju cijenu, jer je to vid prevare i pronevjere ukazanog povjerenja, naročito ako posrednik izravno sklapa ugovor, jer agentu je ukazano povjerenje i sve što dobije na cijeni robe ne pripada njemu, nego onom koga predstavlja i zastupa.
U tom smislu Ruhejbani kaže: “Poklon prodavača agentu, koji je kupio od njega, jednak je spuštanju cijene, te se pridodaje ugovoru i pripada kupcu koji je agenta ovlastio da ga zastupa.” (Metalibu ulin-nuha, 3/132)
Neki pravnici smatraju da se posredništvo u općem smislu tretira isključivo kao vrsta agencije s naknadom. (Vidjeti: dr. Abdurrahman b. Salih el-Atram, Poslovno medijatorstvo)
Ukoliko posrednik nije zastupnik i agent kupca ili prodavača, nego samostalno posreduje u kupoprodaji pomažući kupcu da pronađe robu ili vlasniku imovine da pronađe kupca, naknadu za svoj trud može uzeti od kupca, prodavca ili obojice, shodno dogovoru među njima ili ustaljenoj praksi.
Ugovorna strana koja se obaveže da će posredniku platiti dogovorenu proviziju dužna je ispoštovati dogovor, to nije poklon ili sadaka nego pravo posrednika i naknada za njegov trud.
Naknada posrednika može biti u vidu fiksnog iznosa ili u formi određenog procenta u cijeni po kojoj se imovina proda.
Ako bi prodavač kazao posredniku: “Prodaj ovo za toliko, a sve preko toga je tvoje”, nema smetnje da uzme iznos iznad dogovorene cijene, bez obzira na to da li kupac znao za to ili ne. Ibn Kudama navodi: “Ako bi rekao: ‘Prodaj ovo odijelo za deset, a ako prodaš za više od toga, to pripada tebi’, ispravno je i zaslužio je dodatak. Imam Šafija rekao je da to nije ispravno. Međutim, na validnost ove poslovne relacije ukazuje stav Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji u tome nije vidio ništa loše. Isto tako, vlasnik imetka svojevoljno raspolaže svojom imovinom, i ima pravo da posredniku odredi profit, poput partnerskog poslovanja u kojem vlasnik imetka daje kapital trgovcu da s njim trguje uz određeni procenat u zaradi.” (El-Mugni, 5/108)
Ako posrednik uzima proviziju od prodavača i kupca zajedno, tu se u stvarnosti radi o dvije poslovne relacije, prva je s prodavačem, gdje mu čini uslugu pronalaska kupca, a druga s kupcem gdje mu čini uslugu da pronađe ono što namjerava kupiti. Ako se desi da kupac želi kupiti imovinu u posjedu prodavača s kojim posrednik ima dogovor da traži kupca za njegovu robu, neznanje kupca ili prodavača da posrednik uzima proviziju od druge strane ne utječe na ispravnost nijedne od dvije poslovne relacije, osim ako bi posrednik bio agent jednog od njih dvojice, jer ako je zastupnik jednog od njih dvojice, uzimanje naknade od drugog vid je prevare i obmane.
Poslovne relacije baziraju se na pristanku i zadovoljstvu dvije strane ugovora, a to se ne uvjetuje znanjem trećeg lica mimo dvije strane ugovora. Svevišnji Allah rekao je: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte — ali, dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrano zadovoljstvo.” (En-Nisa, 29) Zadovoljstvo je skriveno, unutrašnje stanje, a propisi se vezuju za vidljiva i jasna djela koja na njega ukazuju. Ponuda i prihvatanje pokazatelj su pristanka i zadovoljstva, a oni se vezuju isključivo za dvije strane ugovora, i kada dvije strane ugovora putem ponude i prihvatanja iskažu svoj pristanak i zadovoljstvo, ugovor je sklopljen.
Razmatrajući pitanje naknade za posredovanje, Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji navela je: “Kada se posrednik dogovori s prodavačem i kupcem da uzme određenu naknadu od kupca ili prodavača ili od obojice, to je prihvatljivo. Naknada se ne ograničava određenim procentom, sve dok je onaj ko naknadu daje saglasan, međutim, treba da bude u granicama uobičajenog, tako da posrednik ostvari korist na osnovu posredovanja i truda koji je uložio da bi se kupoprodaja realizirala, ali da ne nanese štetu prodavcu ili kupcu uzimajući više nego što je uobičajeno.” (Fetaval-ledžnetid-daima, 1/13, br. 130)
Ako posrednik radi za jednog od ugovarača u zamjenu za određenu naknadu, nije dužan obavijestiti drugu stranu o tome, čak i ako je ta naknada pridodata cijeni, sve dok to ne predstavlja pretjerano povećanje koje izlazi iz okvira tržišne cijene i predstavlja prevaru. Naprimjer, ako prodavač kaže: “Prodaj ovo za sto, a tebi pripada deset” i ako je nabavna cijena robe devedeset, posrednik nije dužan obavijestiti kupca o proviziji, sve dok kupac pristaje na cijenu i sve dok nema prevare ili obmane. Mnogi pravnici eksplicitno su naveli da je posrednikova provizija jedan od troškova koji se dodaje na cijenu u “murabaha” prodaji, koja se temelji na korektnom otkrivanju nabavne cijene, a još je logičnije da se može pridodati cijeni u prodajama uz cjenkanje, gdje nije obavezno otkriti nabavnu cijenu. (Kasani, Bedaius-sanai, 5/223)
Šejhu Halidu el-Mušejkihu postavljeno je pitanje: “Imam ured u jednoj od istočnih zemalja, a bavi se posredovanjem između prodavača i kupca. Kupac dolazi iz bilo koje države, pa mu pomažem u kupovini i isporuci, a zauzvrat dobijam dogovorenu proviziju. Da li je ova provizija halal ili haram? Šta ako uzmem proviziju od proizvođača nakon što ugovor bude sklopljen i kupac ga odobri, ali bez znanja kupca? Allah vas nagradio.”
Odgovor: “Provizija koju uzimaš je naknada za posredništvo, i to je u osnovi dozvoljeno…, osim ako u tome postoji nešto što je šerijatski zabranjeno, kao što je kršenje pravila o trgovini koji vladaju u dotičnoj zemlji, ili pravila oko kojih se slože ugovorne strane, prodavač i kupac…. Važno je napomenuti da, ako se krši ono što su ugovorne strane dogovorile ili što je uobičajeno u toj zemlji, onda nije dozvoljeno uzimanje provizije od proizvođača ako posrednik već uzima proviziju od kupca. A ako ništa od toga nije slučaj, u osnovi je provizija dozvoljena.” (Fetaval-islamul-jeum, 9/372)
Posredniku nije dozvoljeno da manipulira ugovorom u svoju korist i pohlepno uzima preveliku proviziju nanoseći tako štetu kupcu ili prodavaču. Šejh Muhammed b. Muhammed el-Muhtar eš-Šenkiti upitan je: “Čovjek želi prodati zemljište za sto, pa mu drugi kaže: ‘Prodat ću ti ga za sto dvadeset, i reći ću kupcu da vlasnik zemljišta traži sto dvadeset.’ Nakon prodaje, prodavač dobije sto, a posrednik uzme dvadeset uz svoju proviziju od kupca. Da li je to dozvoljeno, Allah vas nagradio?”
Odgovorio je: “Ovo pitanje sadrži više aspekata: prvo, u vezi sa stvarnim vlasnikom zemljišta, ako ti kaže: ‘Prodaj ga za sto’, trebao bi paziti na prava svoje braće muslimana, posebno ako ti je poznato da im je to zemljište potrebno, ili ako su ljudi koji će kupiti od tebe u lošem finansijskom stanju. Dužan si bojati se Allaha, to je vid savjeta za sve muslimane i iskrenosti prema njima.
Nije ispravno da osoba bude previše pohlepna, bez obzira na prava i potrebe drugih. Kada bi se neko drugi prema njemu ponašao na isti način, ne bi bio zadovoljan time. Musliman želi svojoj braći ono što želi sebi, i mrzi za njih ono što mrzi za sebe. Stoga, ne treba pretjerivati u profitu kada je moguće prodati za manju cijenu…” (Šerhu Zadil-mustakna, 157/9)
Važno je, isto tako, da posrednik ne zloupotrijebi prijateljstvo i bliskost s kupcem, koji ima povjerenja u posrednika i ne očekuje da će bez njegovog znanja uzeti proviziju, nego vjeruje da će zbog prethodne veze i bliskog odnosa to uraditi dobrovoljno, bez naknade. U tom slučaju posrednik bi trebao upoznati kupca s provizijom i naknadom koju će mu naplatiti.
Rezime: Posredništvo u kupoprodaji legitimna je i društveno korisna aktivnost. Posrednik je dužan biti iskren i objektivan u ukazivanju na vrline i nedostatke imovine koja se prodaje. Naknada koju posrednik uzima može biti na osnovu ugovora o najmu, ako je angažiran da radi na određeno vrijeme za kupca ili vlasnika imovine. Također, može biti na osnovu zastupništva, ako je od strane kupca ili prodavača angažiran kao agent. U oba slučaja naknadu uzima isključivo od strane koja ga je angažirala i nije mu dozvoljeno uzeti naknadu od druge strane.
Ukoliko posrednik nije uposlenik niti agent kupca ili prodavača, naknadu za posredovanje može uzeti od kupca, vlasnika imovine ili obojice, shodno dogovoru među njima ili ustaljenoj praksi. Nije uvjet da jedna strana ugovora zna da posrednik uzima proviziju od druge strane. Naknada koju uzima može biti fiksna ili procenat u cijeni po kojoj se imovina proda. Visina naknade koju uzima posrednik nije limitirana preciznim iznosom, kao što je tri ili pet posto, ali ne smije prekoračiti okvire tržišne cijene, nanositi štetu kupcu ili prodavaču ili sadržavati prevaru i obmanu. Posrednik se mora čuvati pohlepe, ne smije mu cilj biti samo materijalna strana i treba biti umjeren u visini provizije i profita koji ostvaruje. Svevišnji Allah najbolje zna.
(Vidjeti: Muhammed Salih el-Munedžid, El-Islamu sualun ve dževab, fetva br. 183100;)
