Allah Uzvišeni iz Svoje neizmjerne mudrosti odlikovao je neke dane, noći i mjesece nad drugima, kako bi vjernici u tim periodima povećali činjenje dobrih djela, a smanjili činjenje nevaljalih djela. Vendar, i pored toga, neke zabludjele skupine ove od Allaha odlikovane dane provode u igri i zabavi, zaboravljajući blagodati dobročinstva, milosti i oprosta koje im je Allah podario u ovim danima. S druge strane, određene skupine u ovim danima čine neutemeljene ibadete, što je posljedica neznanja o Allahovom šerijatu. I pored toga što imaju iskrene nijjete, ove skupine na taj način uvode u vjeru stvari koje Zakonodavac nije propisao. Rekao je Hasan b. Atijje: ”Nijedan narod nije uveo novotariju u vjeru a da im Allah zbog toga nije uzdigao jedan sunnet i neće im ga vratiti do Sudnjeg dana.“ (El-Hilije, 6/73.)
Jedan od ovakvih postupaka svakako je prakticiranje određenih inovacija u mjesecu redžebu. U nastavku teksta spomenut ćemo neke od radnji koje se čine u ovom mjesecu, te ćemo ih analizirati kroz prizmu Kur’ana, sunneta i mišljenja islamskih učenjaka.
Da li je mjesec redžeb posebno odlikovan nad ostalim mjesecima?
Rekel je Ibn Hajar, rhm: ”Nije prenesen nijedan vjerodostojan hadis koji ukazuje na posebnu odliku mjeseca redžeba, niti posta, niti noćnog namaza u njemu.“ (Tebjinul-adžeb fi ma verede i fadli redžeb, str. 6) tudi, Ibn Hajar, rhm., Rekel je: ”hadis koji govore o odlikama mjeseca redžeba i posebnosti posta u njemu – ili su slabi ili izmišljeni.“ (Tebjinul-adžeb fi ma verede i fadli redžeb, str. 8)
Lejletul-regaib
U izmišljenim hadisima spominje se podsticaj na obavljanje namaza u ”noći regaib“, a to je noć prvog četvrtka u mjesecu redžebu. U toj predaji se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekel: ”Ko posti taj dan (misli se na prvi četvrtak u redžebu), a potom nakon jacija-namaza klanja dvanaest rekata učeći na svakom rekatu Fatihu, te Inna enzelnahu fi lejletil-kadr tri puta i Kul huvallahu ehad dvanaest puta, donoseći selam nakon svaka dva rekata, a zatim nakon namaza donese na mene salavat sedamdeset puta, izgovarajući na sedždi sedamdeset puta ‘Subbuhun kuddusun rabbul-melaiketi ve-r-ruh’, a između dvije sedžde ‘Rabbigfir verham ve tedžavez amma talem, inneke entel-Aziz el-Eazam’, a zatim učini drugu sedždu izgovarajući na njoj isto, a potom od Allaha moli ono što hoće…” Na kraju hadisa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, on reče: ”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, rob neće klanjati ovaj Namaz a da mu Allah neće oprostiti sve grijehe, pa makar ih bilo koliko morske pjene, zrna pijeska, težine brda, listova drveća. I on će na Sudnjem danu biti šefadžija za sedam stotina članova svoje porodice kojima je bio obavezan ulazak u Vatru.” (glej: ”Ihja ulumid-din, 1/202; ”Tebjinul-adžeb fi ma verede i fadli redžeb“, str. 22)
Mišljenja učenjaka o ovoj predaji
Imam Nevevi, rhm., Rekel je: ”Ovo je ružna novotarija i nije je dozvoljeno činiti.“ (Fetve imama Nevevija, str. 57)
Rekel je Ibn Nuhas: ”hadis o vrijednosti namaza u noći prvog četvrtka (mjeseca redžeba) je izmišljen po konsenzusu hadiskih stručnjaka.“ (Tenbihul-gafilin, str. 496)
Rekel je Ibn Še toliko bolj: ”Što se tiče salatul-regaiba, on nema osnove. Takav postupak je novotarija i nije ga pohvalno obavljati kako u džematu, tako ni pojedinačno. imam musliman zabilježio je u svom ‘Sahihu’ da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio izdvajanje noći uoći petka sa namazom i petka sa postom. A predaja o salatul-regaibu je izmišljena po konsenzusu islamskih učenjaka.“ (Fatve Ibn Še toliko bolj, 23/132, jaz 23/134)
Et-Turtuši spominje nastanak ove novotarije i kaže: ”Pričao mi je Ebu Mohamed el-Makdisi da u Kudsu nije nikada bilo salatul-regaiba (Namaz u noći regaib) koji se klanja u redžebu i šabanu. Prvi koji je to kod nas uveo bio je čovjek iz Nabulsa, poznat kao Ibn Ebu Hamra, 448. godine po Hidžri. Tada je klanjao samo u noći polovine mjeseca šabana… a što se tiče namaza u noći mjeseca redžeba, to je kod nas uvedeno poslije 480. godine po Hidžri. Nikada ranije nismo ni vidjeli ni čuli (za taj Namaz).“ (El-Havadis vel-bid’a, str. 103)
Kakav je propis ovog namaza s ciljem pridobijanja ljudskih srca?
U vezi s tim, Ebu Šame je rekao: ”Koliko mi je imama reklo da ovaj Namaz ne klanjaju ni zbog čega drugog osim zbog čuvanja ljudskih srca, te kako bi ih sakupili u mesdžidu iz straha da se ne odvoje od njega. Oni ovaj Namaz klanjaju sa neispravnim nijjetom, i da je u ovoj novotariji prisutno samo ovo, bilo bi dovoljno. Svako onaj ko bude vjerovao u ovaj Namaz ili ga smatrao dobrim, on je uzročnik da Ljudje vjeruju u ovaj Namaz, pri tome lažući na šerijat zbog tog razloga. Rekao je Uzvišeni: ‘A teško onima koji rukama svojim pišu Knjigu, a zatim govore: ‘Evo, ovo je od Allaha’, da bi zato korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju’ (Prevod pomena El-Bekare, 79).“ (El-Bais ala inkaril-bid’a vel-havadis, str. 105)
Isra’ i Miradž
Jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, mudžiza bila je noć Isra’a i Miradža, noć u kojoj ga je Allah preveo iz Mesdžidul-harama u Mesdžidul-Aksa’, a potom ga iz Mesdžidul-Aksa’a uzdigao na sedmo nebo. Kod nekih Ljudje je zastupljeno vjerovanje da je ta noć dvadeset i sedma noć mjeseca redžeba. Rekel je Ibn Hadžer prenoseći od Ibn Dihje da je on spominjao priče kako je noć Isra’a i Miradža u redžebu, zatim je rekao: ‘To je laž.”’ (Tebjinul-adžeb fi ma verede i fadli redžeb, str. 6)
Rekel je Ibn Redžeb, rhm.: ”Prenosi se od Kasima b. Muhammeda, sa neispravnim lancem prenosilaca, da je noć Isra’a bila dvadeset i sedme noći redžeba.“ (Zadul-me’ad, 1/275)
Rekel je Ibn Še toliko bolj, rhm.: ”Ne postoji dokaz koji ukazuje na mjesec ili dan u kojem se desio Isra’ i Miradž.” (Letaiful-mearif, str. 233)
Zbog nedostatka dokaza i predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, plemenitih ashaba i tabiina, nije dozvoljeno ovu noć izdvajati i obilježavati mimo drugih noći, priređujući u njoj slavlje ili organizirajući neke druge novotarije.
Post i itikaf u redžebu
Rekel je Ibn Redžeb, rhm.: ”A što se tiče posta, ne postoji nijedan dokaz koji ukazuje na posebnost posta u mjesecu redžebu, niti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba.“ (Letaiful-mearif, str. 228)
Rekel je Ibn Še toliko bolj, rhm.: ”Što se tiče posebnosti posta u mjesecu redžebu, vse hadis koji govore o tome su slabi, čak je većina tih hadisa izmišljena… nije mi ništa poznato o posebnosti itikafa u redžebu, šabanu i ramazanu, već je dozvoljeno otići u itikaf prilikom posta koji je šerijatom propisan.“ (Medžmul-fetava, 25/290)
Vendar, u mjesecu redžebu dozvoljeno je postiti post koji je šerijatom propisan, kao što je to dozvoljeno i u drugim mjesecima, poput posta ponedjeljkom i četvrtkom, posta bijelih dana, te je dozvoljeno postiti jedan dan i iftariti drugi dan.
Spomenuo je Et-Turtuši da se zabranjenost posta u redžebu ogleda kroz tri stvari:
– Da muslimani odrede da poste određene dane u redžebu svake godine;
– Da postoji ubjeđenje da je taj postupak sunnet, da je propisan od strane Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem;
– Da postoji ubjeđenje da je za taj post propisana veća nagrada od nagrade posta u drugim mjesecima. (El-Bidu vel-havadis, str. 110; Tebjinul-adžeb fi ma verede i fadli redžeb, str. 37)
‘Umra u redžebu
Neki Ljudje smatraju da ‘umra obavljena u redžebu ima posebnu vrijednost i odlike. Vendar, ovo nema osnove u šerijatu.
Rekao je Abdullah b. Omer: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio je ‘umru četiri puta, od toga jednom u redžebu.“ Rekla je Aiša, radijallahu anha: ”Allah se smilovao Ebu Abdurrahmanu (Abdullah b. Omeru), predstavnik, sallallahu alejhi ve sellem, nikad nije obavio ‘umru u redžebu.“ (Buhari, 1776)
Rekao je šejh Ibn Baz, rhm.: ”Umru je najbolje obaviti u ramazanu, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Umra u ramazanu je kao obavljeni hadž', potom u zul-ka’detu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sve ‘umre obavio u ovom mjesecu.“ (Fetava El-Islamijje, 2/303)
Izdvajanje zekata u redžebu
U pogledu posebnosti izdvajanja zekata u redžebu, Ibn Redžeb, rhm., Rekel je: ”To nema osnove u sunnetu, niti je to poznato od nekoga od prethodnika… obaveza je izdvojiti zekat kada imetak koji je dostigao nisab (granica obaveznosti zekata), pregodini.“ (Letaiful-mearif, str. 233)
Rekel je Ibn Attar: ”Nema osnove smatrati redžeb posebnim u pogledu izdvajanja zekata.“ (El-Musadžele bejne El-Izz ve Ibn Salah, str. 55)
Obaveza je ljude podučavati sunnetu bez čijeg prakticiranja nema uspjeha. Rekao je Sufjan es-Sevri, rhm.: ”Islamski pravnici su govorili: Nema ispravnog govora bez djela, i nema ispravnog govora i djela bez nijjeta, i nema ispravnog govora, djela i nijjeta osim ako su u skladu sa sunnetom.“ (El-Ibanetul-kubra, 1/333)
Avtor: Fejsal b. Alijj el-Badani
