Zahvalu upućujemo Uzvišenom Allahu, Koji vjeru Svoju pomaže, a svoje odane vjernike pomaže da je očuvaju. Upućujemo salavat i selam Njegovom miljeniku i poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., koji je cijeli svoj život proveo boreći se da dobro vlada svijetom.
U povijesti islama, prije punih 1438 godina desio se jedan izuzetno bitan događaj. Taj događaj je toliko bitan da su ga naši dobri prethodnici izabrali kao događaj od kojeg će se računati vrijeme u islamu. Muhammed, s.a.v.s, i njegovi ashabi su napustili rodnu grudu, voljeni grad i, zarad Allaha, dž.š., i Njegova zadovoljstva krenuli ka Jesribu, današnjoj Medini ostavivši svoje kuće, a mnogi i članove svoje porodice.
Ovaj događaj svima nama je poznat kao Hidžra. U srijedu, ako Bog da, će sa akšam-namazom nastupiti 1. Muharrem, odnosno nastupit će nova 1439. Hidžretska godina.
Tim povodom, učeći odlomke iz Časnog Kur'ana, veličajući Allaha, dž.š., donoseći salavate na Poslanika, s.a.v.s., te kroz vazu-nasihat edukujući se o svojoj vjeri na području naše općine ćemo u četvrtak, nakon akšam-namaza upriličiti mevludsku svečanost u džamiji u Novom Ilijašu.
Kad govorimo o Novoj hidžretskoj godini i njenom obilježavanju mi ne govorimo ni o kakvom slavlju, proslavljanju… Mi govorimo o djelima koja su Uzvišenom Gospodaru draga, i govorimo o porukama koje nam već 1439-ti put Hidžra kazuje.
Od vladara pravovjernih, Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Čuo sam Poslanika, a.s., da je rekao: „Zaista se djela cijene prema namjerama; i svakom čovjeku pripada ono što je naumio! Čija hidžra (preseljenje) bude radi Allaha i Poslanika, ta hidžra je u ime Allaha i Poslanika. A onaj čija hidžra bude radi ovosvijetske koristi koju želi postići ili radi žene kojom se želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio!“ (Prenose ga Buharija i Muslim)
Pogrešno je promatrati Hidžru samo kao selidbu iz jednog kraja u drugi. Hidžra je puno više od toga. Jedna od primarnih poruka Hidžre je prihvatanje Allahove, dž.š., odredbe i Njegove naredbe te napuštanje Njegovih zabrana.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi ashabi su napustili voljenu Mekku, radi Allaha, dž.š., a kako bi sačuvali svoju vjeru. Čovjek tokom cijelog svog života ima obavezu da čuva svoju vjeru, da čuva svoje srce i da napusti sve ono što ih narušava.
Vrlo često ljudi zavole grijeh, budu ovisni o njemu; tako ćete naći ljude koji ne mogu da se prođu alkohola iako su svjesni da im on šteti i da je zabranjen, naći ćete ljude koji ne mogu bez droge, koji ne mogu svoje strasti kontrolisati pa zapadnu u blud. Naći ćete ljude koji ne mogu bez ogovaranja, bez laži. Hidžra je napustiti grijeh koji ti je prirastao srcu, za kojeg smatraš da ne možeš bez njega. Na tom putu hidžre, osloni se na Uzvišenog Allaha kao što su se oslonili Allahov Poslanik, a.s., i njegov drug Ebu Bekr, r.a., kad su u pećini Sevr gledali u noge mušrika koji su došli da ih unište.
Naši grijesi nas uništavaju, oni nas vode u propast, zato ih napustimo, udaljimo se od njih!
Na putu hidžre u ime Allaha, dž.š., znaj da nećeš biti sam. Muhadžiri nisu sami, uz njih su pomagači, uz njih su ensarije. Mi kao što imamo priliku biti muhadžiri, imamo priliku biti i ensarije. Pomozimo brata i sestru koji su zapali u grijeh, podstaknimo ih lijepom riječju i savjetom, vedrim pogledom da osjete da na nas mogu računati. Nemoj biti kritičar, onaj koji traži mahane, već budi ensarija, onaj koji će razumjeti drugog i tražiti načina da mu pomogne.
Uzvišeni Allah kaže: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.“ (Et-Tevba, 100 )
Čuvajmo svoju vjeru, čuvajmo jedni druge – to je braćo poruka Hidžre. Gospodaru naš budi uz nas, pomozi nas i zaštiti. Amin!
