Prilikom primanja objave na brdu Turu, Allah, dž. š., je Musau saopćio radosnu vijest da će, kao izraz Svoje dobrote, njegova brata Haruna učiniti njegovim pomoćnikom. A nakon toga, Allah, dž. š., je Musaa podsjetio na blagodati koju mu je ranije podario:
“A ukazali smo ti milost Svoju još jednom, kada smo majku tvoju nadahnuli onim što se samo nadahnućem stječe:
‘Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka će ga na obalu izbaciti, pa će ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti.’ i Ja sam učinio da te svako voli i da rasteš pod okom Mojim.
Kada je sestra tvoja otišla i rekla: ‘Hoćete li da vam pokažem onu koja će se o njemu brinuti?’ – Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da više ne tuguje. A ti si ubio jednog čovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. i ti si ostao godinama među stanovnicima Medjena, zatim si, o, Musa, u pravo vrijeme (prema sudbini) došao i Ja sam te za Sebe izabrao. (Ta-ha, 37-41)
U ovim ajetima se saopćava tajna sudbine (kader), u koju mnogi ne vjeruju ili je ne uspijevaju pravilno poimati. u svakom trenutku svog života, od dojenčeta do primanja Objave, Musa, a.s., je živio prema sudbini, mnogo ranije određenoj od strane Allaha, dž. š. u ovoj sudbini ne postoji ništa izvan Allahove odredbe. Na primjer, kao što smo prethodno istakli, da bi, kada je kao novorođenče u sanduku spušten niz rijeku, dospio do Faraonove porodice, moralo se ispuniti niz detalja, koje je Allah, dž. š., odredio u sudbini.
I u potonjim etapama Muaovog života moguće je vidjeti apsolutnu dominaciju sudbine. Musa, a.s., se uključio u tuču svoga sunarodnjaka i pobjegao iz grada. Zaputio se prema Medjenu i tamo se susreo sa onim ženama. Kada je došao do medjenske vode, žene same nisu mogle napojiti stoku zato što su tamo bili čobani te su bile primorane zatražiti pomoć od Musaa, a.s. Nakon toga ga je njihov otac pozvao sebi i tako je Musa, a.s., započeo svoj život u Medjenu. A nakon što je ispunio dogovoreni rok, zaputio se natrag i tada je ugledao onu vatru. A kada je, pak, stigao do vatre, primio je objavu od Allaha, dž. š.
Musaovo plivanje rijekom u nekontroliranom sanduku dok je još bio novorođenče, pronalazak od strane Faraona, odrastanje na dvoru, nesvjesno ubijanje čovjeka, njegov bijeg iz Misira, susret sa ženama, godine provedene pored starca, osnivanje porodice, potom kretanje na put povratka, dobivanje Objave i još svi nebrojeni detalji koji se ne spominju u Kur'anu događaji su koji se nalaze u Musaovoj sudbini, a određeni su još mnogo prije njegovog rođenja. Apsolutno je nemoguća nerealizacija samo jednog od tih događaja, ili pak realizacija na neki drugi način pošto je cijela ljudska sudbina gotovo poput filma na videokaseti. Kako god ne možete izmijeniti nijednu scenu sa kasete, isto tako je nemoguće izmijeniti najmanji detalj iz ljudskog života. Ljudska sudina predstavlja cjelinu sa svakim svojim trenutkom.
I u prethodnim ajetima Allah, dž. š., saopćava da je, u skladu sa sudbinom, Musa, a.s., došao u blagoslovljenu dolinu Tuva:
”…zatim si, o, Musa, u pravo vrijeme (prema sudbini) došao.” (Ta-ha, 40)
Nad ovim pitanjem se treba studiozno zamisliti. Sudbina o kojoj je ovdje riječ ne pripada samo Musau. u sudbini Musaove majke određeno je da će ona zanijeti Musaa. Dan, pa čak i sahat kada će roditi Musaa detalji su i iz sudbine Musaove majke. i Musaova majka ima svog oca i svoju majku, i u njihovim sudbinama je određeno da će se njihova kćerka poroditi. O tome se može razmišljati proširujući slučaj još i na Musaovog oca i čitavu njihovu lozu.
I stolar koji je napravio sanduk u kome je Musa, a.s., plovio Nilom napravio je to u skladu sa svojom sudbinom. To da će on napraviti sanduk određeno je u njegovoj sudbini prije no što se on i rodio. i taj stolar se rodio i živio prema svojoj sudbini. i osobe koje su bile povod njegovom dolasku na svijet živjele su prema svojim, prethodno određenim sudbinama.
Zamislimo onu tuču u koju se Musa, a.s., umiješao. Ta tuča se desila upravo u trenutku kada je Musa bio tamo. Pogleda li se površno, može se zaključiti kako bi sve bilo drugačije da se to desilo u nekom drugom trenutku, jer tada Musa, a.s., ne bi bio tu. To je, međutim, jedan sasvim pogrešan pristup. Tuča u koju je umiješan i Musa, a.s., desila se tačno u trenutku i tačno na način kako se trebala desiti, pošto je, od strane Allaha, dž. ž., i taj slučaj utanačen u sudbini. Ista činjenica sudbine važi i za aktere tuče, a i za razloge koji su inicirali njihovu tuču. Ista činjenica važi i za osobu koja je Musau, a.s., savjetovala bijeg i obavijestila ga o tome da će ga ubiti. Čobani sa medjenske vode i žene su, također, jedan dio iste te sudbine.
Razmisli li se o svemu tome, vidjet ćemo da su, ne samo Musa, a.s., već sve ono što je u vezi sa njim dijelovi jedne te iste sudbine. Ako, pak, razmislimo malo šire, vidjet ćemo da da smo i mi dijelovi te iste sudbine. i mi živimo sudbinu, koju je za nas stvorio Allah, dž. š., Svemogući i Sveznajući. Svi smo mi došli na svijet prema sudbini koja je za nas određena. i trenutak naše smrti će se dogoditi u kontekstu te sudbine.
Sudbina je, zapravo, jedno Božansko znanje, koje obuhvata cijeli život. Kako god je prilikom njegovog rođenja bilo poznato da će Musa, a.s., biti vjerovjesnik, kako god su u sudbini bile određene sve etape njegovog života, isto tako se, u istoj sudbini, nalaze i životi cijelog čovječanstva, a time i tvoj život. Da ćeš ti pročitati ovu knjigu, da ćeš saznati detalje u vezi sa Musaovim životom sudbina je koja je od Allaha, dž. š., određena prije no što je Musa, a.s., i doživio sve to, štaviše, prije no što se on rodio. Sudbina je apsolutna cjelina, koju je odredio Allah, dž. š., i u koju nije uključena volja nijednog drugog bića osim Njegove, i ona obuhvata sve.
